“Najopasniji čovjek na svijetu” mogao bi postati lider Saudijske Arabije
O njemu su mnogi već pisali kao o najopasnijem čovjeku na svijetu, a da je Mohammed bin Salman doista čovjek takvog kalibra, pokazuje se iz sedmice u sedmicu. On je saudijski princ, iako treći u redu za naslijediti svog dementnog oca kralja Salmana, ali već danas, sa samo 30 godina, u takvoj poziciji da vodi praktično cjelokupnu politiku Saudijske Arabije; i onu naftnu, i vojnu kao ministar obrane, sve više i diplomaciju.
On je danas najmlađi ministar obrane na svijetu, što nije posebno iznenađenje jer ga je otac već kao 12-godišnjaka vodio na sastanke sa sobom. U svijetu ga nazivaju MBS, prema inicijalima, a da nema nikakve sumnje u njegovu ulogu u današnjem svijetu, postalo je jasno u siječnju, kad je BND u jednom od svojih dokumenata zaključio da je MBS “politički kockar koji destabilizira arapski svijet proxy-ratovima u Siriji i Jemenu”.
Vrlo neobičnom igrom slučaja, dokument je odmah procurio u medije, tako brzo da bi neko još mogao pomisliti da se to i htjelo postići kako bi kritika Saudijskoj Arabiji stigla neslužbenim putevima, a opet dovoljno snažno da se ne može ignorirati. Mohammedu bin Salmanu to nije naštetilo. Saudijska Arabija ni ranije nije bila cijepljena od potpore terorizmu, a usto i dalje direktno sudjeluje u ratu u Jemenu, koji se krajnje nevjerojatno još uvijek naziva građanskim.
Mohamed bin Salman i dalje inzistira na ekonomskom projektu diverzifikacije ekonomije saudijske monarhije do 2030., tako da više ne ovisi o nafti. Saudijska Arabija i dalje, iako možda i najvažniji saveznik Zapada na Bliskom istoku, na trenutke i granično pristojno kritizira američkog predsjednika. A povremeno održava kontakte i s Kremljem u trenucima kad posebno zaiskri s Washingtonom.
[yuzo_related]
Ratovi i nafta ipak je ono u što se MBS najbolje razumije. Doduše, s razornim posljedicama po svijet. Agresivan, podozriv, uvijek svjestan tko su mu neprijatelji, što je lako postati, on je bio taj koji je prošli mjesec minirao da OPEC smanji proizvodnju nafte kako bi joj porasla cijena. Time riskira opstanak same Saudijske Arabije, no njemu je cilj da cijenu nafte koristi kao oružje protiv Irana, kako ta islamska republika ne bi uspjela profitirati na uklanjanju nuklearnih sankcija.
MBS također inzistira i na ratovima u Jemenu i Siriji. U prvom Saudijska Arabija intervenira zračnim napadima često sumnjive preciznosti, pri čemu ginu mnogi civili, dok milioni doslovno gladuju. Koliku porciju pritom dobivaju ISIL i al-Kaida, procjene se razlikuju, ali je činjenica da je saudijski primarni cilj ipak pobunjenička vojska tamošnjih Hutija, s kojima Riyad odbija bilo kakve pregovore o primirju, makar zbog borbe protiv ISIL-a i al-Kaide.
Njihov problem je to što su pobunjenici u pravilu šijiti, dakle usmjereni prema Iranu, što vahabijsko kraljevstvo s najrigidnijim tumačenjem islama nema želuca za istrpjeti. U Siriji Saudijska Arabija također ima svoje igrače. Svako toliko izlazi na vidjelo da su upravo preko zaljevskih monarhija neke od najgorih islamističkih frakcija dobivale najmodernije oružje i pojačanja u ljudstvu. U tim ratovima gine se u desecima hiljada, svijet se destabilizira i politički i ekonomski praktično s kraja na kraj, izbijaju energetske krize. Ali, zasad tek treći princ u redu za naslijediti tron ne odustaje od svojih agendi.
