Na globalnom nivou 48 posto izbjegličke djece se ne školuje zbog pandemije

Međunarodni dan kojim se odaje počast izbjeglicama širom svijeta obilježava se 20. juna kao “Svjetski dan izbjeglica”. Na taj dan svake godine, promovira se snaga i hrabrost ljudi koji su bili prisiljeni da pobjegnu iz svoje zemlje kako bi izbjegli sukob ili progon.

Predstavnica UNHCR-a u Bosni i Hercegovini Lucie Gagné kaže da je Svjetski dan izbjeglica prilika da se pokaže empatija i razumijevanje za njihove nedaće i prepozna s koliko izdržljivosti obnavljaju svoje živote.

U razgovoru za Fenu Gagné pojašnjava da se usprkos pandemiji, broj ljudi koji su bježali od ratova, nasilja, progona i kršenja ljudskih prava u 2020. godini popeo na gotovo 82,4 miliona, što je dvostruko više prisilno raseljenih ljudi nego 2011. godine, kada ih je bilo nešto manje od 40 miliona.

– U osnovi, danas je jedan posto čovječanstva raseljeno, s tim da djeca čine 42 posto svih prisilno raseljenih ljudi. To je zabrinjavajuća činjenica pogotovo kada krize traju godinama i mnogi od njih se ne mogu vratiti kući – dodala je Gagné.

Kaže da je važno razumjeti da većinu svjetskih izbjeglica – gotovo devet od deset izbjeglica, prihvataju susjedne zemlje iz tih kriznih regija, poput Turske, Kolumbije, Pakistana i Ugande, te Njemačka, koja je s 1,2 miliona izbjeglica jedina evropska zemlja među vodećih pet prihvatnih zemalja.

Posebno zabrinjava činjenica da broj osoba koje se mogu vratiti u svoj dom i dalje opada. Godine 2020. oko 3,2 miliona interno raseljenih osoba i 251.000 izbjeglica vratilo se svojim kućama što predstavlja pad od 40, odnosno 21 posto u odnosu na 2019. godinu.

– Ljudi koji su prisiljeni na bijeg svakodnevno se bore da osiguraju pristup osnovnim uslugama, na primjer, da nađu doktora kad su bolesni, školu za svoju djecu, pa čak i mjesto gdje bi se njihova djeca mogla igrati – istaknula je predstavnica UNHCR-a u BiH.

Pandemija koronavirusa očigledno je opteretila zdravstvene i obrazovne sisteme u prihvatnim zajednicama zbog čega smatra da svi, uključujući izbjeglice, moraju učiniti sve što je moguće da jedni druge sačuvamo jer kod pandemije nema diskriminacije.

U prethodnoj godini na brojnim primjerima, uključujući i u Bosni i Hercegovini, moglo se vidjeti da su, usprkos izazovima, vlade, institucije i organizacije ojačale i da, kada im se pruži šansa, izbjeglice i raseljeni ljudi mogu pridonijeti snažnijem, sigurnijem i energičnijem okruženju.

– Na primjer, tražitelji azila u BiH su pravili sapune, šili maske, pripremali hranu za one kojima je potrebna i pomagali u podučavanju članova njihove zajednice o virusu kako bi spriječili njegovo širenje – dodala je Gagné.

U Bosni i Hercegovini UNHCR je sklopio ugovor s nekoliko izbjeglica i tražitelja azila da u centrima rade kao komunikatori i na maternjim jezicima objašnjavaju svojim sunarodnjacima kako da najbolje ublaže dodatne izazove povezane s pandemijom.

Većina izbjeglica živi u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje je pristup vakcinama protiv koronovirusa trenutno ograničen, dok na globalnom nivou UNHCR poziva međunarodnu zajednicu da pruži veću podršku tim zemljama, uključujući Bosnu i Hercegovinu, te poziva organe vlasti u zemlji da u imunizacijske planove uključe i ljude koji su napustili svoju zemlju.

– Niko neće biti u potpunosti zaštićen ako svi ne budemo dio imunizacijskog programa – podvukla je Gagné.

Kada je u pitanju uticaj Covida-19 na svijet u oblasti obrazovanja, Gagné napominje da kao i svi, i izbjeglice se nadaju boljoj budućnosti. UNHCR sarađuje s vlastima i partnerima da se raseljenoj djeci omogući pristup kvalitetnom obrazovanju kako bi mogla ostvariti svoje snove i doprinijeti društvu gdje god se nalazila.

Covid-19 prekinuo je obrazovanje djece širom svijeta i učenje na daljinu učinio neophodnim. Međutim, mnoge izbjeglice ne mogu sebi priuštiti plaćanje interneta ili telefona kako bi njihova djeca mogla učiti na daljinu. Globalno, 48 posto izbjegličke djece se ne školuje zbog pandemije.

UNHCR u Bosni i Hercegovini nastavlja da se zalaže za pristup obrazovanju u nacionalnom sistemu i sarađuje s partnerima na pružanju podrške za pristup obrazovanju preko interneta.

Samo prošle godine, u saradnji s partnerom BHWI-jem, UNHCR je za više od 30 izbjegličke djece osigurao kompjutersku opremu, kao i neformalno obrazovanje desetinama djece u prihvatnim centrima.

Slično tome, zajedno s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH i ostalim partnerima iz civilnog društva, razmatraju zakonodavne i izvršne mjere kako bi izbjeglicama osigurali pristup strukovnim kvalifikacijama i visokom obrazovanju da bi mogli steći određene vještine i doprinijeti njihovim zajednicama.

Gagné je pohvalila vlasti u Unsko-sanskom kantonu, uz podršku civilnog društva i agencija UN-a, uključujući UNHCR, u nastojanju da djeca osnovnoškolske dobi imaju jednak pristup obrazovanju kao i njihovi vršnjaci iz lokalnih zajednica.

– S obzirom da je ovo propisano zakonom u zemlji, UNHCR-u bi bilo iznimno drago da vidi da se ta odredba primjenjuje širom zemlje – kazala je.

U Bosni i Hercegovini, u partnerstvu s Fondacijom BHWI, UNHCR pomaže vlastima da osiguraju i prostor gdje će se tražitelji azila i izbjeglice moći oporavljati uz pomoć raznih usluga, pružajući psihosocijalnu pomoć, podržavajući grupne terapije kroz umjetnost i druge vještine, te rekreacijske i sportske aktivnosti.

Gagné navodi da je, između ostalog, sport sjajan način oporavka nakon teških vremena i izvrstan mehanizam za suočavanje, a ima i dokazane koristi za mentalno zdravlje.

Širom svijeta se 80 subjekata obavezalo da će osigurati sportske prilike za mlade izbjeglice, uključujući nacionalne olimpijske komitete, međunarodne sportske federacije poput UEFA-e, nacionalna udruženja, klubove te civilno društvo.

Bosna i Hercegovina se nastavlja baviti mješovitim kretanjem izbjeglica i migranata, a Gagné podvlači da među njima ima i onih koji žele azil zbog čega je neophodno da ih vlasti rano identificiraju i omoguće nesmetan pristup sistemu azila onima koji žele da traže međunarodnu zaštitu u BiH.

– Svjesni smo da to zahtijeva jačanje kapaciteta organa vlasti za azil, uključujući Službu za poslove sa strancima i Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti. UNHCR je odlučan da pruži pomoć u izgradnji tih kapaciteta uz dragocjenu podršku Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih donatora – kazala je Gagné.

Naglasila je važnost da procedure za azil budu efikasne i djelotvorne radi dobrobiti ljudi kojima je potrebna međunarodna zaštita, ali i cjelokupnog upravljanja izbjegličkom i migrantskom situacijom.

Izuzetno je važno da se zahtjevi za azil registriraju ubrzo nakon dolaska u zemlju i da se blagovremeno obrađuju, posebno za vrlo ranjive grupe.

– Što prije ljudi saznaju kakav je njihov pravni status, prije ćemo moći da zajednički razmotrimo kako da ih podržimo do sigurnog i trajnog rješenja, i da na taj način izbjegnemo mjesece, pa i godine neizvjesnosti, kao i njihovu potencijalnu izloženost problemima vezanim za zaštitu i rizicima daljnjeg kretanja – poručila je.

Za nekoliko stotina ljudi koji čekaju na rješenje svog zahtjeva za azil, a trenutno se nalaze u BiH, UNHCR podržava vlasti da osiguraju njihovu inkluziju, dobiju pristup pravima, besplatnu pravnu pomoć, te psihosocijalnu pomoć onima kojima je potrebna.

Tokom perioda čekanja, zajedno s partnerima, UNHCR se zalaže za pristup obrazovanju i zdravstvu, ali i za njihovu dobrobit kroz rekreativne i sportske aktivnosti.

Gagné upozorava da je pronalazak novog doma na sigurnom i nastojanja da se postane produktivan član prihvatne zajednice visoko na listi prioriteta ljudi kojima je odobren azil u Bosni i Hercegovini.

Već dugi niz godina, UNHCR sarađuje s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i međunarodnim organizacijama, nacionalnim i međunarodnim civilnim društvom kako bi podržali njihovu bolju integraciju.

– Trenutno u zemlji ima oko 100 ljudi koji imaju status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, od kojih su mnogi integrirani u bh. društvo, neki još od kraja devedesetih. U decembru 2019. godine, na Globalnom izbjegličkom forumu u Ženevi, BiH se obavezala da će poboljšati integraciju kao rješenje za izbjeglice – podsjetila je Gagné.

Kako je zaključila predstavnica UNHCR-a u Bosni i Hercegovini Lucie Gagné u razgovoru za Fenu, od tada je mnogo toga urađeno te su u prošloj godini pronađena stambena rješenja za finalnu grupu izbjeglica za koju su tražena još od devedesetih godina, a mnogi su i naturalizirani, ali još je uvijek potrebno mnogo više zajedničkog rada.