Mucanje, nervoza i strah: Apsurdnim spektaklom Putin kolegama smjestio zamku

Sjedeći sam za stolom u velikoj prostoriji Kremlja, ruski predsjednik Vladimir Putin gledao je u svoje vijeće sigurnosti i upitao želi li neko izraziti drugo mišljenje. Dočekala ga je šutnja.

Nekoliko sati kasnije, ruski se predsjednik pojavio na državnoj televiziji kako bi održao predavanje o Ukrajini, zemlji koja je prema njegovim riječima postala ‘kolonija s marionetskim režimom’ i koja nije imala povijesno pravo na postojanje.

Putinovo potpisivanje sporazuma o ruskom priznanju dviju odmetnutih pokrajina u istočnoj Ukrajini kao nezavisnih entiteta vjerovatno će ući u istoriju kao jedna od glavnih prekretnica njegove 22-godišnje vladavine Rusijom koja još uvijek traje.

Ovo nije bio političar koji je sazvao svoj tim kako bi raspravljali, ovo je bio vrhovni vođa koji je organizirao svoje sluge i pobrinuo se za kolektivnu odgovornost za odluku koja će, u najmanju ruku, promijeniti sigurnosnu kartu u Evropi, a možda dovesti i od užasnog rata koji će ‘progutati’ Ukrajinu, piše The Guardian.

Putin je djelovao iskreno ljutito i strastveno u svom govoru, koji je gotovo sigurno sam napisao.

I dok je Putin u svojoj simboličnoj sve većoj izolaciji, bez ikoga ko bi mu uzvratio ili raspravljao o idejama, on se nedavno počeo sastajati s političarima, uključujući svoje ministre, za razmetljivo velikim stolovima, kao mjera opreza od covida-19. No, na sjednici Vijeća sigurnosti, kada bi se tako dugačak stol konačno činio prikladnim, Putin je sjedio sam, promatrajući svoje podređene iz apsurdne daljine, dok su se oni nespretno vrpoljili u stolcima čekajući na svoj red da ih njihov šef ‘izroštilja’.

Iza svog stola, često se smješkajući, Putin je slušao jednog po jednog člana svog vijeća sigurnosti. Njegov govor tijela pokazao je da mu je samo nekolicina rijetkih zapela za uho, a neki od njih su se činili zadivljeni cjelokupnom situacijom te poprilično nervozni zbog moguće pogrešno izgovorene riječi.

Sergej Nariškin, šef ruske špijunske službe poznat po agresivnim protuzapadnim izjavama, neugodno je zamuckivao kada ga je Putin upitao podržava li njegovu odluku. “Govorite direktno!”, odbrusio mu je dvaput Putin.

Na kraju, kad je konačno uspio izgovoriti riječi, Nariškin je rekao da podržava ideju da ‘Donjeck i Lugansk postanu dio Rusije’. Putin mu je odgovorio da to nije predmet rasprave, bilo je to samo priznanje o kojemu se vagalo.

Neki su pak sugerirali da je ovo možda bio pažljivo insceniran susret kako bi se Zapadu pokazalo koje bi druge opcije mogle biti dostupne, ali Nariškinov istinski uznemiren izraz lica sugerirao je drugačije.

Teško je reći je li Putin već donio svoj plan za Ukrajinu prije nekoliko mjeseci, ili je odluku donio u trenutku, ali svakako je bilo jasno da je odluka o priznanju donesena puno prije ovog čudnog, insceniranog događaja, piše The Guardian.

Bilo je vrlo malo razmjene mišljenja, a ideju da je to sve bilo spontano dodatno je narušila činjenica da su krupni planovi satova na rukama pojedinih sudionika sugerirali da je “uživo” emitiranje zapravo snimljeno nekoliko sati ranije. No to nije spriječilo Putina da posebno naglasi kako je njihov sastanak bio ‘iskrena razmjena mišljenja’.

“Svako od vas zna, a ja to posebno želim glasiti… Nisam s vama o tome ranije razgovarao. Nisam vas ranije pitao za mišljenje. I ovo se sada događa spontano, jer sam htio čuti vaša mišljenja bez ikakve prethodne pripreme”, naglasio je Putin.

Pojava Putina samo nekoliko sati kasnije s njegovim dugim, unaprijed pripremljenim i opsežnim govorom pridonijela je dojmu da je cijeli taj proces donošenja odluke u stvarnom vremenu poprilično nevjerovatan.

Mnogi iz Putinova tima ostavljaju dojam da istinski vjeruju u propagandni narativ koji je Rusija izgradila kako bi opravdala svoju kontinuiranu agresiju na Ukrajinu. Valentina Matvijenko, jedina žena u Vijeću sigurnosti, održala je poduži govor o frazama iz ruskih novina, poput, primjerice, “nevine Rusije okrenute prema podlom Zapadu, koji je podržavao ‘genocidni’ režim u Kijevu.”

Ali nisu svi bili tako entuzijastični. Premijer Mihail Mišustin održao je kratak i jednostavan govor, izgledajući kao da mu je vidno neugodno. Ne želeći ga samo tako pustiti bez da potvrdi svoju ‘vjernost’ njegovoj odluci koja je već neizbježno bila na putu, Putin ga je izravno upitao podržava li je, a Mišustin je promrmljao potvrdan odgovor. Na taj su način svi javno evidentirani da podržavaju ovaj potez te se niko kasnije neće moći izvući i tvrditi da su se odupirali Putinu.

Odluka o priznanju također odgovara na neka pitanja, ali još su neka ostala otvorena. Postoji šansa da Putin jednostavno prizna dvije republike ‘onakvima kakve jesu’. To bi, nakon mjeseci apokaliptičnih scenarija, vjerovatno bilo prihvaćeno kao dobar ishod od strane Ukrajine i Zapada.

No, čini se vjerovatnijim da Putin ima na umu nešto puno veće od jednostavnog odvajanja od istoka Ukrajine i preuzimanja formalne odgovornosti za teritorije koje je već de facto kontrolisao.

Njegove posljednje riječi, da će Kijev, ako ne zastavi nasilje, snositi odgovornost za ‘krvoproliće koje je uslijedilo’, bile su krajnje zloslutne. Zvučale su, jednostavno, kao objava rata, piše The Guardian, prenosi Jutarnji list.