Može li EU bez ruskog plina iz ukrajinskog plinovoda?

Ukrajina je odbila produžiti ugovor o tranzitu ruskog plina preko svog teritorija, koji je istekao 31. decembra. To je već 19. decembra u Briselu najavio predsjednik Volodimir Zelenski. Kijev neće dopustiti Moskvi da “zaradi dodatne milijarde” dok traje agresija na Ukrajinu, naglasio je Zelenski.

Ruski predsjednik Vladimir Putin potvrdio je kraj ugovora i izrazio uvjerenje da ruska državna kompanija Gazprom može apsorbirati gubitak. “Ovaj ugovor više neće postojati. Sve je jasno”, rekao je Putin i dodao: “Mi ćemo preživjeti, Gazprom će preživjeti.”

Upitno je kako će se razvijati situacija sa snabdijevanjem plinom u istočnim članicama Evropske unije koje ne izlaze na more pa stoga ne mogu uvoziti tekući plin morskim putem. Austrija, Mađarska i Slovačka dobivale su ruski plin preko Ukrajine. Vlade u Bratislavi i Budimpešti žele nastaviti kupovati ruski plin, piše Deutsche Welle.

Duga priča

Do početka rata u Ukrajini Rusija je bila najveći svjetski izvoznik prirodnog plina, a Evropa joj je bila najvažniji kupac. Za vlade na kontinentu pristup jeftinoj energiji imao je veću težinu od svake zabrinutosti vezane za poslovanja s predsjednikom Vladimirom Putinom.

Više od pola stoljeća ranije Sovjetskom Savezu su očajnički trebali novac i oprema za razvoj njegovih plinskih polja u Sibiru. U isto vrijeme je Savezna Republika Njemačka trebala jeftinu energiju za svoje ekonomije u usponu. Godine 1970. Moskva i Bonn potpisali su ugovor “Cijevi za plin”, na temelju kojeg su njemačke fabrike isporučile hiljade kilometara cijevi za transport ruskog plina u Zapadnu Evropu.

Ova umreženost na energetskom tržištu traje do danas, jer su evropski uvoznici često vezani dugoročnim ugovorima iz kojih ne mogu lako izaći. Prelazak je također skup jer će dostupne zalihe plina na globalnom tržištu ostati oskudne još najmanje godinu dana, navodi američka medijska kompanija Bloomberg. Naime, veliki dio plina dostupnog za uvoz u Evropu još uvijek trebaju zemlje koje su posljednjih godina zatvorile svoje elektrane na ugalj i nuklearke.

Dugotrajna ovisnost

Prema briselskom think tanku Bruegel, uvoz fosilnih goriva iz Rusije u Evropsku uniju iznosio je oko milijardu američkih dolara mjesečno krajem 2023. – nakon 16 milijardi američkih dolara mjesečno početkom 2022. Prema podacima Evropske komisije, u 2023. je 15 posto ukupnog uvoza plina u EU otpadalo na Rusiju, iza Norveške i SAD-a s 30 odnosno 19 posto te ispred sjevernoafričkih zemalja s 14 posto. Velik dio ruskog plina prolazi plinovodima kroz Ukrajinu i Tursku.

Najveći kupci su Austrija, Slovačka i Mađarska. Veliki potrošači energije poput Španije, Francuske, Belgije i Nizozemske također još uvijek uvoze ruski ukapljeni prirodni plin tankerima. Dio se miješa s drugim izvorima plina u evropskoj mreži plinovoda. Zbog toga bi ruski plin mogao stizati i do Njemačke, iako to ona želi izbjeći.

Skup plin

Cijene energenata porasle su 2022., djelomice i više od 20 puta, navodi think tank Bruegel. Neke su evropske tvornice morale smanjiti proizvodnju, a mnoge su male kompanije čak propale. Cijene su od tada pale, ali su još uvijek iznad nivoa prije krize. To industrije evropskih zemalja koje trebaju mnogo energije – posebice u Njemačkoj – čini manje konkurentnima.

Skupa energija jedan je od razloga zašto su kompanije poput VW-a i BASF-a u problemima. Domaćinstva pogođena sve većim računima za energiju pronašla su načine za smanjenje potrošnje. Međutim, za mnoge su dodatni troškovi veliki teret. Prema podacima Evropske komisije, 2023. godine gotovo jedanaest posto građana EU-a nije moglo adekvatno grijati svoje domove.

Briselski mir

No nadležni u Evropskoj uniji očito nisu uznemireni. Raskid sporazuma između Ukrajine i Rusije već je uzet u obzir na evropskim tržištima plina, prema analizi EU-a. Bloomberg News je to objavio sredinom decembra. Analiza je bila namijenjena smirivanju država članica i tržišta prije isteka ukrajinsko-ruskog sporazuma o plinu. Unija će moći pronaći alternativne izvore opskrbe, najavljeno je u Bruxellesu.

“S globalnom godišnjom proizvodnjom od više od 500 milijardi kubičnih metara ukapljenog zemnog plina očekuje se da će zamjena oko 14 milijardi kubičnih metara ruskog plina transportiranog preko Ukrajine imati mali utjecaj na cijene prirodnog plina u EU-u”, citira Bloomberg dokument Evropske komisije. Zato se može pretpostaviti da je “kraj tranzitnog ugovora uzet u obzir kod cijena plina za zimu”.

EU je dugo tvrdio da države članice koje još uvijek uvoze ruski plin preko ukrajinske rute – posebno Austrija i Slovačka – mogu i bez tih isporuka. Zato je najavljeno da se neće ulaziti u pregovore kako bi trasa ostala otvorena.

Konačno, kaže Evropska komisija, države članice uspjele su smanjiti svoju potražnju za plinom za 18 posto od avgusta 2022. u poređenju s prosjekom u posljednjih pet godina. Napominje se da će SAD stvoriti nove LNG kapacitete tokom sljedeće dvije godine, a te bi zalihe, ocjenjuje Komisija, mogle pomoći EU-u da se nosi s mogućim prekidima opskrbe. “Najrealniji scenarij je da ruski plin više neće teći kroz Ukrajinu”, stoji u procjeni. EU je za to “dobro pripremljen”.

Uprkos tome, vlade Mađarske i Slovačke vrlo su zabrinute za opskrbu plinom, kao i za svoje posebno bliske odnose s Rusijom.

Fico čvrsto uz Putina

U međuvremenu, Slovačka ide dalje i prijeti Kijevu protumjerama. Premijer Robert Fico kaže u videu objavljenom na Facebooku da razmišlja o prekidu hitne opskrbe Ukrajine strujom iz Slovačke nakon 1. januara. “Ako je to neizbježno, zaustavit ćemo opskrbu električnom energijom koju Ukrajina treba tokom prekida mreže. Ili ćemo se dogovoriti o drugačijem smjeru djelovanja.”

Ukrajinski predsjednik Zelenski optužio je Fica da postupa po ruskim uputama. Izgleda kao da je Vladimir Putin naredio Ficu da “otvori drugu energetsku frontu protiv Ukrajine nauštrb interesa slovačkog naroda”, napisao je Zelenski na internetskoj platformi X. Ficove prijetnje mogu se objasniti samo na ovaj način, zaključuje ukrajinski predsjednik.