Mještani sela koji namjeravaju preći na islam: To nije prijetnja, već vapaj (FOTO)

Želeći da na svoj problem skrenu pažnju i sačuvaju crkvu staru skoro 150 godina, meštani sela Šopić kod mjesta Lazarevac u Srbiji uputili su pismo partrijarhu Srpske pravoslavne crkve Irineju u kojem traže da se spriječi namjera njenog sveštenika Mirka Tešića da sruši seosku crkvu oštećenu tokom prošlogodišnjeg nevremena.

Predrag Lazarević

Ništa u ovoj priči ne bi bilo neobično da mještani Šopića u pismu Irineju nisu naveli da će, u slučaju da ne dobiju podršku patrijarha, kolektivno reći na islam.

Prošlogodišnje nevrijeme praćeno jakim vjetrom značajno je oštetilo oko vijek i pol staru Crkvu sv. arhangela Gavrila u Šopiću, koja je i kulturni spomenik Srbije. Lokalni paroh crkvu koja je i kulturni spomenik Srbije navodno želi srušiti kako bi sagradio novu, ali se tome protive mještani.

U pismu koje su napisali čelniku SPC-a Šopićani su, aludirajući na to da neki ljudi druge vjeroispovesti možda imaju više prava u Srbiji od pravoslavnih vjernika, naveli da će u slučaju da od njega dobiju podršku kolektivno preći u islam kako bi „po pozitivnim zakonima Republike Srbije dobili bolju zaštitu za naše objekte i da kao naši stari mučenici na taj način čuvamo našeg Gospoda Isusa Hrista u srcu“.

Zar će Srbin na svoju svetinju krenuti

„To je napisano u kontekstu da možda neka druga vjera ima više prava, da bismo možda dobili više saglasnosti da smo neke druge vjere, nego za nešto svoje što treba da očuvamo, a što postoji vijek i po“, kaže u razgovoru sa ekipom Anadolu Agency (AA) Predrag Lazarević, mještanin Šopića, jedan od potpisnika pisma.

Lazarević je i direktni potomak onih koji su 1869. godine sagradili crkvu i generacijama u njoj službovali.

„To je moj lični vapaj u tom pismu, mojih rođaka. To nije bila nikakva prijetnja – preći ćemo u islam – nego vapaj, jer možda neko ima u ovoj državi veća prava ili pre će doći do nekih svoja prava nego mi sami. Pa, zar će Srbin na svoju svetinju da kreće, kako da se štitimo sami od sebe“, pita se Lazarević.

Tokom oluje prošle godine, koja je zahvatila ovaj šumadijski kraj, oštećen je veliki broj objekata u selu, kao i crkva, odnosno njen zvonik koji je pao i obrušio se. Državne institucije su odobrile novčana sredstva za sanaciju posljedica nevremena, ali nakon što je paroh Mirko Tešić pokušao da sruši crkvu tvrdeći da je na tom mjestu proradilo klizište, mještani su se pobunili.

Trenutno se oko crkve ne dešava ništa, jer je Zavod za zaštitu spomenika Srbije zabranio bilo kakve radove. No, zbog toga prijeti opasnost da se tokom jeseni i zime stanje u kojem se nalazi crkva još više pogorša i sam objekat dalje ruinira.

„Bilo je razgovora sa tim istim sveštenikom da će crkva biti obnovljena, počelo je prikupljanje dobrovoljnih priloga, Crkveni odbor bio je na tom stanovištu da se crkva rekonstruiše, izašla je država preko svojih institucija, određena su sredstva preko dva miliona za sanaciju od nevremena“, priča Lazarević.

Međutim, kako dodaje, situacija se promijenila nakon vaskršnjih praznika ove godine. Tad je Lazarevića iznenadio prizor koji je zatekao pred crkvom.

Dva neuspjela pokušaja rušenja crkve

„Naišao sam i video nešto što ni dan-danas ne mogu da zaboravim, da neke mašine – poznaju se i dalje tragovi sajle – vuku da preture zvonik. Nisu uspjeli, što isto govori da nije crkva u tako lošem stanju kada baš iz dva puta nisu mogli da je sruše, i prije toga su jednom pokušali“, kaže Lazarević.

Navodi i da su mu ta dešavanja „dala za pravo da više ne vjeruje parohu Tešiću“ te da su nakon tih događaja mještani pokušali i na neki način uspjeli da spriječe „samovolju sveštenika“.

„Ako je ta crkva preživjela vijek i po, ako je preživjela da u dva rata bude urušavana i ponovo dizana, ako su devedesetih godina izvođeni građevinski radovi, gdje je rađeno na stabilnosti crkve, njegov izgovor da to sve radi zbog klizišta i da mora da se pravi nova crkva i da se pomera na nekih pet-šest metara unapred, ja ne razumijem“, zaključuje ovaj mještanin Šopića.

Inače, on kaže kako je podneblje na kojem se crkva nalazi, opasano sa dva potoka, stabilno te da su na njemu u posljednjih deset godina izgrađeni „kapitalni objekti“, škola i obdanište odmah pored dvorišta crkve i preko puta nje parohijski dom.

Lazarević, koji je po struci geolog, pita se i zašto je pored crkve napravljen parhoijski dom ako je tu klizište.

Mještani su u pismu naveli da nisu protiv podizanja nove crkve, na novoj lokaciji, što paroh Tešić hoće da uradi, ali da ne žele da se zbog toga stara crkva sruši.

„Ako postoje uslovi, napravićemo još pet, ali daj da zaštitimo ovo što je naše bilo. Teraju nas da vjerujemo u nešto što nemamo, u novu crkvu, a ne daju nam da vjerujemo u nešto što imamo. Mi imamo našu crkvu, ako treba da se nešto konzervira i za to postoji način, onda ćemo je ostaviti kao spomenik kulture, biće zaštićena, pa i to je neki odnos prema tome“, kaže Lazarević.

Upitan da li je do sada dobio odgovor od patrijarha ili nekoga drugog iz SPC-a, Lazarević kaže kako on nije taj kome treba da odgovore.

Tiha podrška mještana Šopića

Pokušaji da dobijemo komentar od paroha Mirka Tešića nisu uspjeli. Vrata parohijskog doma u kojem sveštenik stanuje otvorio nam je njegov kolega, koji nije želio da nam kaže svoje ime i koji nam je rekao da Tešić trenutno nije tu. Dodao je i da njih dvojica nemaju dozvolu od episkopije da daju bilo kakve komentare.

U pokušaju da saznamo i čujemo drugu stranu priče, zapitali smo mlađeg sveštenika ko bi, a da nije svešteno lice, mogao da govori o ovoj temi. On nas je uputio na predsjednika Mesne zajednice, koji se nije javio na telefon, prvo kada ga je pozvao sveštenik, a kasnije ni na naše pozive.

Do imanja i kuće Predraga Lazarevića, nedaleko od crkve u Šopiću, gdje je u gostoprimljivom ambijentu, poznatom za domaćine Šumadije, snimljen naš razgovor, uputili su nas ljubazni mještani sela. Oni, prema rečima Lazarevića, ne željeći nikome da se zamijeraju, njegove pokušaje u tišini podržavaju.