Mišljenje iz Moskve: Kada je Rusija najavila ‘zaokret prema istoku’, Kina se počela distancirati

Orijentalist Mihail Karpov, inače profesor na moskovskom Nacionalnom istraživačkom univerzitetu (HSE) u intervju za moskovsku Novayu Gazetu govorio je o izgledima za veliko rusko-kinesko prijateljstvo. U situaciji kada je rsuak vojska pokrenula agresiju na susjednu nezavisnu državu Ukrajinu, a Zapad odgovorio žestokom sankcijima, mnogi se pitaju kako će se Kina postaviti u cijeloj poriči. Sudeći prema onome što je u intervju kazao Karpov, teško da će Kina uraditi išta za Rusiji što bi moglo ugoriziti njen trenutni ekonomski odnos s SAD-om i Evropskom unijom. Intervju pod naslovom “Kada je Rusija najavila ‘zaokret prema istoku’, Kina se počela distancirati”, prenosimo vam u cijelosti.

Kako Rusiju sada doživljavaju u Kini? Kao partnera u takmičenju sa Zapadom, kao plijen, kao konkurenta? Ili je to možda partnerstvo koje je sada postalo teret?

– Sada u ruskom informacijskom prostoru postoji poprilično puno mitova o Kini, ne samo u propagandnom smislu, nego i u analitičkom. Neke ideje su lažne ili blizu neistine. Počeo bih s tim da Kina još uvijek doživljava Rusiju kao evropsku zemlju. I ovo se mora razumjeti. U kineskoj slici svijeta Rusija nije dio Azije, nije dio Euroazije, ona je evropska zemlja. Kinezi, naravno, shvaćaju da se Rusija razlikuje od „Dalekog zapada“, nije anglosaksonska, nije galska, ne iberijska, nego evropska zemlja. Kina Rusiju ne smatra “svojim”. I strahuje od zbližavanja Rusije i Zapada s nekom vrstom antikineskih konotacija. To je najgora noćna mora Kine.

Izgleda da se više ne moraju bojati.

— Ni ja ne mislim da se to provodi, ali Kinezi imaju takve brige. Drugo, geopolitički i geoekonomski položaj Kine u odnosu na Rusiju vrlo je kompliciran.

– Kinesko-ruski trgovinski promet posljednjih pet godina oscilirao je na nivou od oko 95-110 milijardi dolara godišnje.

– Kinesko-američka trgovina iznosi gotovo trilion dolara

– Kinesko-evropski trgovinski promet – oko 800-900 milijardi (od toga 30% – sa samo jednom Njemačkom).

– Jasno je da brojke ne idu u prilog Rusiji. Zbog toga je Kina od 2014. godine podržavala gotovo sve finansijske sankcije Rusiji, bojeći se potpasti pod sekundarne sankcije, odnosno vodeći računa o vlastitim interesima. I sad tu ne vidim nikakve promjene.

– Kina je 2014. dala Rusiji velike kredite za podmirenje deviznih obaveza. I sada će to učiniti, mislim. Ali je li to pomoć? To su vezani krediti u juanima, ovo je kineska roba široke potrošnje, i to su, možda, neke druge tačke, ali takvu pomoć neće pratiti bilo kakva duboka strateška integracija. Kina nikada nije imala takve planove. Od 1996., od temeljnog, istorijskog susreta Jianga Zemina i Borisa Jeljcina i potpisivanja Šangajske deklaracije u aprilu 1996., cjelokupna kineska politika prema Rusiji bila je prilično dosljedna i svodila se na to da ne plaši Rusiju, i ne gura je u naručje dalekom zapadu.

– Uvijek sam govorio i sada kažem: nikad nije bilo ekspanzije Kine u Sibir, nikada nije bilo ekspanzije Kine u Rusiju. Ni demografski, ni na bilo koji drugi način. Bilo je interakcija, ali nije bilo pokušaja Kine da uđe duboko u Rusiju.

Kad se pojavila vijest da je Rusija navodno zatražila vojnu pomoć od Kine, Pentagon je odmah počeo prijetiti – i svi su objavili da se to nije desilo. A, zapravo?

– To su demantirali i Rusija i Kina. I ne mogu zamisliti ozbiljnu vojnu pomoć Rusiji iz Kine, to je praktički nemoguće, niko to neće učiniti.

Šta ako Rusija obeća Kini nešto vrlo primamljivo u zamjenu? Imovinu?

– To je u okvirima istog raširenog mita da Kina spava i sanja kako “ući” dublje u Rusiju i navodno ima na umu nekakvu imovinu – primamljivu za Kinu, zbog čega je spremna posvađati se s Sjedinjenim Državama. Rusija zapravo nema nikakvu ozbiljnu imovinu koju bi Kina mogla dobiti. Naravno, imovine ima, ali Kina je nikada neće dobiti. Svejedno dobija sirovine. Možda bi ih zanimala zanimati imovina vezana za vojno-industrijski kompleks, s tehnološkim razvojem koji Rusija ima, i to ne lošim; Drugo je pitanje, kako bi s to provelo. Rusija to nikada ne bi dala.

– Godine 2015., nakon prve tranše sektorskih sankcija, govorilo se da će Kina ući u ruske robne holdinge, Rusija joj je ponudila kontrolne udjele u nizu kompanija. Ali Kinu to uopće nije zanimalo. Zato zaboravite na želju Kine da uđe duboko u Rusiju, ona to neće učiniti.

Zašto?

– Zato što Kina ne gleda na Rusiju kao na potencijalno stabilnog i pouzdanog partnera. I to je razumljivo, iz svoje pozicije, Kinezi su potpuno u pravu. Prvo – raspad SSSR-a, koji niko nije očekivao, zatim oštro zbližavanje Rusije i Zapada, pa oštro razilaženje, rani Putin – opet zbližavanje. Odnosno, tokom proteklih 30 godina, cijela istorija Rusije bila je u rasulu, a Rusija je uvijek bila ta koja je inicirala te poteze. Jednostavno, ne zna se gdje će okrenuti za šest mjeseci, za dvije godine.

– Putin je od 2000. do 2014. vodio apsolutno zdravu politiku prema Kini. Zadržao je upravo politiku strateške saradnje koju su 1996. postavili Boris Jeljcin i Jiang Zemin. Vladimir Vladimirovič od nje nije odstupio ni za jotu 14 godina. Ako govorimo o njegovoj politici prema Kini, onda je u tom periodu bila apsolutno precizna: tamo gdje smo imali zajedničke interese, sarađivali smo, gdje nismo, nismo se miješali jedni drugima. To je idealno stanje rusko-kineskih odnosa. Ali, nažalost, počeli smo je napuštati 2014. godine zbog učešća Rusije u ukrajinskoj krizi.

Upravo 2014., nakon što je Zapad uveo sankcije, počeli smo pričati o “zaokretu prema istoku”, Rusija je posebno pohrlila u Kinu.

— Da, Rusija je najavila „zaokret prema istoku“ kao stvaranje bližih, gotovo savezničkih odnosa s Kinom. Ali Kinezima to uopće ne treba. Kina se počela distancirati od toga. Ne de jure, nego de facto. Rusija je počela pomicati rusko-kineske odnose iz formata partnerstva iz 1996. u format bliže interakcije.

Rusija je svojim preaktivnim zagrljajem zakomplicirala odnose sa suzdržanom Kinom?

– Pokušajem zagrljaja. Ali ovo je složen proces. Do 2014. Vladimir Putin je savršeno razumio šta je Kina, šta može, a šta ne može. Dokaz za to su mnoge njegove izjave od 2000. do 2014. godine. I ne vjerujem da je rusko vodstvo 2014. zaista željelo sklopiti takav formalni savez s Kinom.

Tako su rekli.

– Na razini izjava – da. Na razini realne politike, mislim da se ovdje pokušavalo izaći iz formata strateškog partnerstva i pronaći formate za bližu interakciju, ali nisam siguran za savez. Kina nije išla na bliže partnerstvo.

Ali ipak, Kina ne želi žrtvovati odnose s Rusijom.

– Kina neće žrtvovati odnose s Rusijom, ali očito ne želi umrijeti za njih. Hoda između potoka.

Istovremeno, kineska štampa objavljuje suludu verziju ruskog ministarstva odbrane o genetskom oružju koje je navodno razvijeno u Ukrajini.

– Upravo o tome govorim. S jedne strane, Kina vrši pritisak na blogere iznutra koji pokušavaju prezentirati situaciju s ukrajinske pozicije, a s druge strane zvanično kažu da to nikada ne čine, da podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine. To je zapravo Kina, ona sjedi na dvije stolice. Zasad joj je to uspjelo, a šta će biti dalje – vidjet ćemo. S moje tačke gledišta, onaj dio stražnjice koji sjedi na “ruskoj stolici”, Kina će lagano smanjiti, polako povećavajući onaj koji sjedi na američkoj.

– To će ovisiti i o situaciji unutar Rusije i o kinesko-američkim odnosima. Koliko znam, Kinezi su otvoreno postavili pitanje carinskih tarifa koje je uveo Trump, a sada su SAD spremne napraviti određene ustupke. Dakle, sada Kina može dobiti mnogo više od SAD-a nego od Rusije. I više – s bilo kojeg gledišta: s političkog, s ekonomskog, s vojno-političkog stajališta. Dakle, Kinezi se neće u potpunosti preseliti na “američku stolicu”, već će tiho smanjiti svoju prisutnost na “ruskoj”.

Ekonomisti jednoglasno kažu da je Kina zainteresirana za slabljenje Rusije, da je to čekala, da će dobiti bilo šta od Rusije jeftino i da će također pobijediti u konkurenciji sa SAD-om.

– Naravno, u pravu su oni koji kažu da su te napetosti između Zapada i Rusije korisne za Kinu. Ali to je pitanje razmjera napetosti. Počevši od 2007. pa sve do 2014., kada su napetosti između Rusije i Sjedinjenih Država rasle, Kini je to zaista bilo od koristi, jer je bilo jako cool sjediti na dvije stolice, bilo je ekonomski, politički i reputacijski isplativo. Ali od 2014., a pogotovo od 24. februara 2022. sukob, najblaže rečeno, između Rusije i Zapada poprimio je takve oblike, takvu dubinu i potencijalno takve posljedice, da je za Kinu već strateški neisplativ.

Stolice su se razmaknule tako da je nemoguće sjesti na obje, jer možeš pasti?

– Može se tako reći. Ali ja bih rekao drugačije: trvenja između Rusije i Zapada su korisna za Kinu, ali u određenim granicama. Sada su trvenja prerasla u sukob, a Kina to apsolutno ne želi.

Hoće li Kina pomoći u ublažavanju pritiska sankcija na Rusiju ili će postaviti uslove, osjetivši slabost partnera?

— Mislim da će donekle pomoći, postoji mnogo opcija. Donekle će pomoći kineska roba široke potrošnje, na kredit u juanima za kupovinu, možda i računarskoj opremi. Vjerovatno će doći do proširenja kvota u trgovini bez dolara. Kina u osnovi ne može pristati na embargo ruskih energenata; mislim da će nastaviti kupovati rusku naftu i plin. Iako je malo vjerovatno da se kineska pomoć može smatrati operativno-strateškom. Mislim da će Kina davati političke izjave da razumije rusku politiku. Ne identificira se s njom, nikada to nije činila, ali njen je semantički lajtmotiv da razumije rusku zabrinutost oko širenja NATO-a. Istovremeno, poručuje da “specijalna operacija” nije dobra.

– Kina neće pokušati srušiti ruski politički konstrukt. Ali ako se ruska politička i ekonomska struktura krene urušavati sama od sebe, Kina je neće spašavati.

– Prvo, jer tu nema interesa za koji je Kina spremna “ležati” i “umrijeti”. Drugo, iz straha od američkih sankcija. Možda će Kinezi dati Rusiji zajmove u juanima, vjerovatno će kupovati rusku naftu i plin po niskim cijenama, možda će čak pružiti i neku dodatnu ciljanu pomoć. No, ne očekujem nikakvu investicijsku ekspanziju Kine u Rusiji. I ne očekujem nikakve akvizicije kada je ruska imovina u pitanju.

Što se embarga tiče, vjerujem da ga Kina neće podržati, jer bi mogla postati jedini kupac ruskih ugljikovodika. Ne znači li to da je i sam embargo u njenom interesu?

– I dalje mislim da embargo neće biti uveden. Uveli su ga Amerikanci, ali su samo 8 posto ovisili o ruskoj nafti. A za Evropljane bi to bio samo hara-kiri.

Rusija je i prije uvođenja sankcija dio svojih rezervi pretvarala u juane. Znači li to da nam Kina može barem djelomično zamijeniti Zapad u bankarskom sektoru?

— Ne, ni tu ne očekujem ozbiljnu interakciju. Prvo, Kina uvelike ovisi o američkom dolaru: to je jedan od ključnih instrumenata kineske unutarnje ekonomske politike i njene regulacije.
Drugo, juan nije konvertibilna valuta, pa je Kina kritično ovisna o obimu pretvorbe juana u dolare na međunarodnom tržištu. Ako ona dopusti Rusiji da pretvori u dolare ono što ima u juanima, onda bi Sjedinjene Države mogle nametnuti Kini ograničenja u pretvaranju juana u dolare na svjetskom tržištu. Za Kinu bi to bile najjače sankcije, zato na to nikada neće ići.

– Kinezi su već počeli polako povlačiti neke banke iz Rusije. Kineska međunarodna investicijska banka za infrastrukturu počela se povlačiti, primjerice, druge banke smanjuju svoj udio u Rusiji. Tehnički, Kini uopće nije teško pridržavati se sankcija u tom području. Budući da su kineske banke u potpunom državnom vlasništvu, u uvjetima prilagodljive kamatne stope, reguliranog kursa juana, one jednostavno ne daju kredite stranim bankama. Kineske banke neće se baviti kreditiranjem ruskog stanovništva preko ruskih banaka. Ako postoji političko zeleno svjetlo, onda će možda nešto dati, ali će zeleno svjetlo u svakom slučaju biti malo. Sve je opet između potoka.

Kina je već proširila koridor juana na rublju, odnosno nije se ponijela prijateljski. Je li to isključivo ekonomska mjera ili nam žele reći nešto u političkom smislu?

– U svakoj ekonomskoj mjeri je politika, u bilo kojoj političkoj mjeri je ekonomija. Ali to je, s moje tačke gledišta, zbog činjenice da rublja stvarno pada i tome se moramo prilagoditi. Proširenje koridora je prirodna mjera. Naravno, da to nisu učinili, globalno bi pomogli rublji. Ali tada ne bi pomogli juanu. Polaze od vlastitih interesa i štite stabilnost svoje kursne politike.

Komunistička partija Kine trebala bi održati svoj 20. kongres ove godine, na kojem predsjednik Xi očekuje ponovni izbor.

– Da, da, za treći mandat.

Je li mu u tom smislu sada korisno pokazati prijateljstvo sa Sjedinjenim Državama ili s Rusijom?

– Ono što Xi Jinpingu sada treba je apsolutna stabilnost ove godine, jer im je sve ekonomski teško zbog covida, imaju teške ekonomske odnose sa Sjedinjenim Državama. A Xi nije potpuno siguran, on ima ozbiljnu unutar-elitnu opoziciju, to se posebno primijetilo prošle godine. Prema mojim procjenama, krajem prošle godine ipak su se dogovorili da neka bude Xi. Njemu je posebno potrebna stabilnost, a ne tako dramatična međunarodna situacija kada treba napraviti neku vrstu izbora.

A, osim toga, mogu se pojaviti neugodne usporedbe sa situacijom između Kine i Tajvana.

– Čuo sam takvu verziju. Čujte, s moje tačke gledišta, ovdje nema problema s Tajvanom. Kinezi su itekako svjesni da zauzimanje Tajvana nije mala stvar. Tajvan će se oduprijeti. Čak i uz moderno oružje, Tajvan je zbog mnogih geografskih i prirodnih obilježja tvrd orah. I teško mogu zamisliti da Xi Jinpingu treba takva pobjeda da bi je sada mogao uzeti i krenuti u nju.

Ali kineski ratni brod upravo tokom ruske “specijalne operacije” prkosno plovi obalom Tajvana.

– Uvijek puštaju ratne brodove da hodaju okolo, puštaju ratne avione da hodaju okolo. To je kineski “nacionalni sport”, povremeno hodaju tamo oko Tajvana.

Podsjećaju Tajvan da su blizu?

– Da. Možda su se sada odlučili malo uočljivije “prošetati”, jer tu, naravno, postoje određene aluzije na Ukrajinu. Ali u isto vrijeme, Kina je vrlo jasno rekla: sukob između Rusije i Ukrajine je međudržavni, a između Pekinga i Taipeija je unutardržavni. Dakle, ovdje ne može biti direktnih analogija. Xi Jinping je više puta rekao da je oružani sukob između zemalja neprihvatljiv.

Prije početka “specijalne operacije” postojala je verzija da se Putin dogovorio s drugom Xijem da je započne…

– To je s**nje.

Kao i da je Putin obećao Xiju da će sve obaviti brzo i bezbolno.

– Još jednom: s**nje. Kinezi zapravo nisu ništa znali. Ovdje se čak mogu pozvati i na mišljenje našeg “neprijatelja”, direktora CIA-e Billa Burnsa, bivšeg američkog ambasadora u Rusiji i vrlo kvalificiranog diplomata: prije dvije sedmice rekao je da Kinezi nisu očekivali takav zaokret, pa sada ne osjećaju baš puno zadovoljstva zbog onoga što se događa. Burns je svoju ocjenu iznio na otvorenom dijelu kongresnih saslušanja, no u općem kontekstu sve je upućivalo na to da Kina zaista nije znala šta se sprema. Da je iznenađena kako se sve to razvija, a sada joj je jako neugodno.

Pa kažu da je Kina nezadovoljna kako se tačno sve događa i kako izgleda njen strateški partner.

— Proučavam Kinu 27 godina, od toga deset empirijski, a na temelju svog iskustva i dalje sam sklon vjerovati da Kina nije znala za Putinove planove. Kad je sve ovo počelo, Kinezi su se zaista mogli nadati da će sve brzo završiti. No, kada je to poprimila sadašnji oblik, Kinezi su nedvosmisleno nezadovoljni.

Može li Kina nekako uticati na prekid ruske “specijalne operacije”? I hoće li to učiniti?

— Ne vidim takve poluge, Kina ih jednostavno nema.

Ali oni također imaju priliku pomoći Rusiji više na neki način, a manje na drugi. Zašto ne postavljaju uslove?

– Mislite li da neko sada može uticati na rusko vodstvo? Ne bih htio ni raspravljati o ovoj temi. Ako govorimo o uticaju, onda Amerikanci ovdje imaju puno više alata.

Ali Kinezi imaju vlastiti interes da to zaustave, jer oni snose izravne gubitke zbog “specijalne operacije”. Zaustavlja prevoz na svom “Novom putu svile”, na primjer.

– Svako ima vlastiti interes da se ovo ublaži. Ali kako? Kako?! Kina sjedi na dvije stolice, a to je pozicija iz koje je teško izaći. Ne može se potpuno okrenuti od Rusije, jer joj je Rusija i dalje važna. Ne zanima je slom ruskog konstrukta.

Koga više zainteresovan za koga – Kina za Rusiju ili Rusija za Kinu?

— Mislim da je Rusija više zainteresirana za Kinu. Ali to je zasebno, vrlo dugo i složeno pitanje.

– U isto vrijeme, kinesko-američki odnosi su također vrlo problematični. Također, slom Rusije bi za nju značio pobjedu Zapada. Ali Kina, također, ne može podržati Rusiju u onome što sada čini.

Jadno.

– Da. Mislim da je Kina zainteresirana za relativno slabljenje Rusije pred Zapadom, ali takva kritična konfrontacija, kakva je sada, uopće joj nije u interesu.

Zašto jednom u našem razgovoru niste spomenuli Evropu? Osim kada ste Rusiju nisu nazvali evropskom zemljom u očima Kine.

– Još mi nije jasno kako će se razvijati odnosi između Kine i Evropske unije, zasad ne vidim tu nikakve promjene. Kina je zainteresirana za nastavak ekonomskih odnosa s Evropom, prvenstveno s Njemačkom i Francuskom. S moje tačke gledišta, apsolutno ključna dinamika je u trokutu Rusija-SAD-Kina. Ovo o čemu sam vam govorio je konstanta koja je meni danas kao specijalisti razumljiva.

Hoće li Kina pomoći Ukrajini?

– Mislim da hoće, i ima priliku za to.

Zapravo, već su počeli govoriti da će pomoći Ukrajini da se oporavi.

– Oni će to učiniti umjereno, ali ipak hoće. U kontekstu izgradnje nekih dodatnih mostova prema Evropi, u kontekstu njena “Puta svile” prema Istočnoj Evropi. Iako će ovdje sve ovisiti o situaciji na fronti, o situaciji s mirovnim sporazumima, o situaciji unutar Rusije.