Michael Moore: Pet razloga zašto će Trump biti novi predsjednik Amerike

Dragi prijatelji,

žao mi je što vam nosim loše vijesti, ali već sam to jednom učinio prošlog ljeta kada sam vam rekao da će Donald Trump biti republikanski kandidat za predsjednika. A sada imam jednu još užasniju i depresivniju vijest za vas: Donald J. Trump će pobijediti na izborima u novembru. Taj bijedni, neupućeni i opasni klaun i sociopat bit će naš idući predsjednik. Predsjednik Trump. Izgovorite te riječi jer ćete ih govoriti i u iduće četiri godine: „PREDSJEDNIK TRUMP“.

Nikad u svojem životu nisam toliko želio da sam u krivu koliko to sada želim.

Znam što sada radite. Tresete glavom – „Ne, Mike, to se neće dogoditi!“ Nažalost, živite u izoliranom svijetu jer se nalazite u okruženju u kojemu ste vi i vaši prijatelji uvjereni da Amerikanci neće za predsjednika izabrati idiota. Naizmjence ste zgroženi njime, a onda mu se smijete zbog njegovog najnovijeg suludog komentara ili njegovog sramotno narcisoidnog stajališta o bilo čemu, s obzirom da se sve ionako vrti oko njega. A zatim slušate Hillary i vidite našu prvu predsjednicu, nekoga koga svijet poštuje, nekoga ko je iznimno pametan i brine za djecu, ko će nastaviti Obamino nasljeđe jer je to ono što Amerikanci očigledno žele! Da! Još četiri godine ovoga!

Sada morate izaći iz tog izoliranog svijeta. Morate prestati poricati te se suočiti s istinom za koju duboko u sebi znate da je sasvim stvarna. Pokušaji da se umirite činjenicama – „77 posto birača su žene, osobe drugih rasa, ljudi mlađi od 35 godina, a Trump ne može osvojiti većinu njih!“ – ili logikom – „ljudi neće glasati za lakrdijaša niti protiv vlastitih interesa!“ – samo su način na koji vas vaš mozak pokušava zaštititi od traume. Kao kad na ulici začujete glasni zvuk i pomislite „samo se guma probušila“, ili „hej, ko se to igra petardama?“, jer ne želite pomisliti da ste upravo čuli pucanj koji je nekoga ustrijelio. To je isti onaj razlog zašto su prve vijesti i izjave svjedoka u vezi s napadima 11. septembra govorile o „malom avionu koji je slučajno udario u Svjetski trgovački centar“. Želimo – i trebamo – nadati se najboljemu jer je, iskreno, život već ionako dovoljno grozan te je teško preživjeti od prvoga do prvoga u mjesecu. Ne možemo se nositi s još loših vijesti. Stoga se, kada se nešto strašno uistinu dogodi, naš um vraća u svoje prirodno stanje. Prve osobe koje je pregazio onaj kamion u Nici provele su svoje posljednje trenutke na Zemlji mašući vozaču za kojeg su mislile da je jednostavno izgubio kontrolu nad kamionom, pokušavajući mu reći da je pogrešno skrenuo: „Pazi!“, uzviknuli su, „na pločniku ima ljudi!“

Ali, ovo nije nesreća. Ovo se uistinu događa. A ako mislite da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa činjenicama, pameću i logikom, tada ste očigledno propustili proteklih 56 stranačkih predizbora na kojima je 16 republikanskih protukandidata pokušalo učiniti sve što su mogli kako bi zaustavili Trumpa, ali ništa ga nije moglo zaustaviti. U ovom trenutku, kako se sada čini, mislim da će se njegov izbor dogoditi – a kako bismo se mogli nositi s time, prvo je potrebno da to priznamo, a zatim da možda, samo možda, pronađemo izlaz iz škripca u kojemu se nalazimo.

Nemojte me pogrešno razumjeti. Gajim velike nade za državu u kojoj živim. Stvari su bolje nego što su bile. Ljevica je pobijedila u kulturalnim ratovima. Homoseksualci i lezbijke mogu se vjenčati. Većina Amerikanaca danas podržava liberalna stajališta o gotovo svim pitanjima koje im se postavljaju u anketama: jednake plaće za žene, pravo na pobačaj, oštriji zakoni za zaštitu prirode, snažnija kontrola prodaje oružja, legalizacija marihuane… Došlo je do golemih promjena – samo pogledajte socijalista koji je ove godine pobijedio u 22 savezne države. I uopće ne sumnjam da bi, da ljudi mogu glasati sa svojeg naslonjača preko X-boxa ili PlayStationa, Hillary pobijedila s velikom prednošću.

No, u Americi stvari ne funkcionišu na taj način. Da bi glasali, ljudi moraju izaći i čekati u redu. A ako žive u siromašnim četvrtima, ili u onima u kojima žive Afroamerikanci ili Latinoamerikanci, ne samo da moraju čekati duže, već se poduzima sve kako bi ih se doslovno spriječilo da daju svoj glas. Stoga na većini izbora izlaznost rijetko prelazi 50 posto. I upravo u tome leži problem s izborima u novembru – ko će imati više motivirane, više nadahnute glasače koji će doći na biračka mjesta? Znate koji je odgovor na to pitanje. Ko je kandidat s gorljivijim pristašama? Čiji će se suludi obožavatelji ustati u pet sati ujutro na dan izbora i naporno raditi cijeli dan, sve do zatvaranja i posljednjeg biračkog mjesta, kako bi bili sigurni da će svaki Tom, Dick i Harry (i Bob i Joe i Billy Bob i Billy Joe i Billy Bob Joe) glasati? Upravo tako. To je opasnost koja nam prijeti. I nemojte se zavaravati – nikakve Hillaryine televizijske reklame, ili bolji nastupi u debatama, ili libertarijanci koji će Trumpu oduzeti glasove, neće njega zaustaviti.

Ovo je pet razloga zbog kojih će Trump pobijediti:

1. Matematika Srednjeg zapada, ili „Dobrodošli u naš Brexit propalih industrijskih područja“. Smatram da će Trump velik dio svoje pažnje usredotočiti na četiri tradicionalno demokratske savezne države u bivšim industrijskim područjima gornjih Velikih jezera – Michigan, Ohio, Pennsylvaniju i Wisconsin. To su četiri demokratske države – al, svaka je od njih izabrala republikanskog guvernera od 2010. godine (samo je Pennsylvania u međuvremenu napokon izabrala demokrata). Na predizborima u Michiganu u martu, više je glasača glasalo na republikanskim izborima (1,32 miliona) nego na demokratskim (1,19 miliona). Trump vodi ispred Hillary u najnovijim anketama u Pennsylvaniji te je izjednačen s njom u Ohiju. Izjednačen? Kako je moguće da je utrka toliko neizvjesna nakon svega što je Trump rekao i učinio? Možda je razlog taj što je rekao (ispravno) da je potpora Clintonovih trgovinskom sporazumu NAFTA dala doprinos uništenju industrijskih saveznih država u gornjem Srednjem zapadu. Trump će nastaviti napadati Hillary zbog toga i zbog njezine potpore TPP-u i drugim trgovinskim politikama koje su itekako naštetile stanovnicima tih četiriju država. Kada je Trump držao govor ispred tvornice Ford prije predizbora u Michiganu, zaprijetio je toj korporaciji da će, ako uistinu nastavi s planiranim zatvaranjem tvornice i preseljenjem proizvodnje u Meksiko, uvesti carinu od 35 posto za sve automobile koji se proizvode u Meksiku te se uvoze nazad u SAD. Bila je to prava muzika za uši za pripadnike radničke klase u Michiganu, a nakon što je tome pridodao i svoju prijetnju Appleu da će ih prisiliti da prestanu proizvoditi iPhone u Kini te proizvodnju presele u SAD, svi su bili očarani pa je Trump odnio pobjedu koju je zapravo trebao ostvariti John Kasich, guverner susjednog Ohija.

Od Greena Bay to Pittsburgha, to je zapravo američka središnja Engleska – uništen, depresivni, krizom pogođen, dimljacima prenapučen kraj u kojemu žive ostaci onoga što smo nazivali srednjom klasom. Ljuti, ogorčeni radnici (a danas i mnogi nezaposleni) kojima je lagao Reagan i koje su napustili demokrati koji još uvijek pokušavaju reći koju dobru stvar, ali su zapravo samo zainteresirani da se zbliže s lobistima iz Goldman Sachsa koji će im ispisati debeli ček prije nego što izađu iz prostorije. Ono što se u Velikoj Britaniji dogodilo s Brexitom dogodit će se i u Americi. Junak satiričkog romana Elmer Gantry pokazao se tamo u liku Borisa Johnsona te je izgovorio kakvo god sranje je mogao smisliti da bi uvjerio mase da je ovo njihova prilika! Da im SVIMA pokažu, svima koji su uništili američki san! A sada je stigao autsajder, Donald Trump, da počisti kuću! Ne morate se slagati s njime! Ne mora vam se čak ni sviđati! On je vaš lični molotovljev koktel koji možete baciti na kopilad koja vam je ovo učinila! POŠALJITE PORUKU! TRUMP JE VAŠ GLASONOŠA!

A tu sada dolazi na red matematika. Mitt Romney je 2012. godine izgubio za 64 elektorska glasa. Zbrojimo elektorske glasove Michigana, Ohija, Pennsylvanije i Wisconsina. Radi se o 64 glasa. Sve što je potrebno da Trump pobijedi je da osvoji, kao što se očekuje, pojas tradicionalno republikanskih država od Idaha do Georgije (države koje nikad neće glasati za Hillary Clinton), a zatim su mu potrebne samo još ove četiri bivše industrijske države. Nije mu potrebna Florida. Nisu mu potrebni ni Colorado ni Virginija. Samo Michigan, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin. I to mu je dovoljno za pobjedu. Tako će se to dogoditi u novembru.

2. Posljednje uporište bijesnog bijelog muškarca. Naša 240 godina duga historija SAD-a kojom dominiraju muškarci približava se kraju. Jedna žena tek što nije preuzela vlast! Kako se to dogodilo? I to u naše vrijeme! Bilo je znakova upozorenja, ali mi smo ih ignorisali. Nixon, taj rodni izdajnik, nametnuo nam je Pravilo IX, pravilo koje je govorilo da djevojke u školama moraju imati jednaku mogućnost baviti se sportom. Zatim su im dopustili da upravljaju putničkim avionima. I prije nego što smo se snašli, Beyonce je izjurila na teren za vrijeme ovogodišnjeg Super Bowla (naše utakmice!) s cijelom vojskom crnih žena, podignutih šaka, objavivši da je naša dominacija okončana! Kamo sve to vodi?

Ovo je tek maleni pogled u um „ugroženog bijelog muškarca“. Osjećaju da im moć klizi iz ruku, da način na koji oni rade stvari više nije pravi način na koji se to treba raditi. To čudovište je biće koje, kako to Trump kaže, „krvari kroz oči i tko zna gdje još“, i ono nas je pobijedilo – i sada, nakon što smo morali izdržati osam godina da nam crnac govori što da radimo, trebali bismo mirno gledati i provesti još osam godina da nam žena bude gospodar? Nakon toga će doći osam godina homoseksualaca u Bijeloj kući! A zatim i transrodne osobe! Možete vidjeti kamo to vodi. Do tada će već i životinje dobiti ljudska prava, pa će jebeni hrčak upravljati državom. To mora prestati!

3. Problem s Hillary. Možemo li razgovarati iskreno, samo između sebe? A prije nego što počnemo, dozvolite mi da kažem da volim Hillary – itekako – i mislim da je često kritiziraju bez razloga. Ali, njezin glas za rat u Iraku natjerao me da se obvežem kako više nikad neću glasati za nju. Još nisam prekršio to obećanje. No, kako bih spriječio protofašista da postane naš vrhovni zapovjednik, spreman sam prekršiti to obećanje. Iako smatram da bi Hillary nažalost pronašla način da nas odvede u neku vojnu akciju. Ona je „jastreb“, desnija od Obame. Ali, zapravo će Trumpov psihotični prst biti na „okidaču“, i to je to. Nema drugog.

Budimo iskreni: naš najveći problem ovdje nije Trump, već Hillary. Ona je iznimno nepopularna – gotovo 70 posto glasača smatra da joj se ne može vjerovati i da je neiskrena. Predstavlja stari način političkog djelovanja jer ne vjeruje u ništa drugo osim u ono što joj može donijeti pobjedu na izborima. To je razlog zašto se u jednom trenutku bori protiv prava homoseksualaca na brak, a odmah zatim postaje domaćin jednog homoseksualnog vjenčanja. Mlade žene su među njezinim najvećim kritičarima, što je sigurno boli s obzirom na sve žrtve i borbe koje su Hillary i druge žene njezine generacije izdržale kako one mlađe nikada ne bi trebale slušati razne Barbare Bush koje im govore da bi trebale začepiti i peći kolače. Ali, klinci je ne vole, a nema dana da mi neko od mladih ne priđe i kaže kako neće glasati za nju. Nijedan demokrat, a osobito nijedan neutralni birač, neće se probuditi 8. novembra uzbuđen što će moći glasati za Hillary onako kako su to bili na dan kada je Obama postao predsjednik ili kada je Bernie Sanders bio kandidat na demokratskim predizborima. Entuzijazma jednostavno nema. A s obzirom da će se ovi izbori svesti na samo jednu stvar – ko će izvući više ljudi iz njihovih kuća i dovesti ih na birališta – Trump je tu u boljoj poziciji.

4. Umanjena snaga Sandersovih birača. Prestanite se brinuti da pristaše Bernieja Sandersa neće glasati za Clinton – glasat ćemo za nju! Ankete već sada pokazuju da će više Sandersovih birača glasati za Hillary ove godine nego što je Hillarynih pristaša 2008. godine glasalo za Obamu. To nije problem. Zvono na uzbunu predstavlja činjenica da, premda će se prosječni Berniejev pristaša dovući na biračko mjesto i ne baš entuzijastično glasati za Hillary, bit će to takozvani „slabi glasovi“ – što znači da ti birači neće sa sobom povesti još pet ljudi koji će glasati za nju. Takvi birači neće dobrovoljno raditi deset sati u mjesecu prije izbora, niti uzbuđeno objašnjavati zašto će glasati za Hillary. Riječ je o „slabim glasovima“. Naime, dok ste mladi, nemate nikakvu toleranciju prema lažnjacima i glupostima. Povratak u vrijeme Clintona i Bushevih za njih je kao da iznenada moraju početi plaćati za muziku, koristiti MySpace ili nositi sa sobom jedan od onih ogromnih mobilnih telefona. Oni neće glasati za Trumpa; neki će glasati za kandidate manjih stranaka, ali mnogi će ostati kod kuće. Hillary Clinton će morati učiniti nešto kako bi im dala razlog da je podrže – a odabir umjerenog, nezanimljivog, srednjestrujaškog bijelca za potpredsjedničkog kandidata nije onaj odlučni potez koji bi pripadnicima milenijske generacije poručio da je njihov glas važan za Hillary. Dvije žene kao kandidatkinje za predsjednicu i potpredsjednicu – to bi bilo uzbudljivo. No, Hillary se prestrašila te je odlučila igrati na sigurno. Ovo je samo jedan primjer načina na koje se umanjuje potpora mladih birača.

5. Efekt Jesseja Venture. Napokon, nemojte podcijeniti sposobnost biračkog tijela da se ponaša „zločesto“ niti nemojte podcijeniti koliko se miliona ljudi smatra prikrivenim anarhistima nakon što navuku zavjesu te ostanu sami u kabini na biralištu. To je jedno od rijetkih preostalih mjesta u društvu gdje nema nadzornih kamera, mikrofona, supružnika, djece, šefova, policajaca, pa čak ni vremenskog ograničenja. Možete uzeti vremena koliko vam je potrebno, i nitko vas na ništa ne može prisiliti. Možete pritisnuti tipku i glasati za sve kandidate iz jedne stranke, ili možete rukom upisati Mickey Mouse i Paja Patak. Pravila ne postoje. I upravo zbog toga, i zbog bijesa koji mnogi osjećaju prema nefunkcionalnom političkom sustavu, milioni će glasati za Trumpa ne zato jer se slažu s njime, ne zato jer im se sviđa njegova zatucanost ili ego, već jednostavno zato jer to mogu. Samo zato što će to promijeniti postojeće stanje te „razbjesniti roditelje“. A baš kao što dok stojite na rubu slapova Niagare vaš um na trenutak počne razmišljati kakav bi to osjećaj bio baciti se preko ruba, tako će i mnogi ljudi uživati u ulozi onoga koji povlači konce te će glasati za Trumpa samo zato da vide kako bi to moglo izgledati. Sjećate se kako su u 1990-im godinama građani Minnesote za guvernera izabrali profesionalnog kečera? Nisu to učinili zato jer su glupi ili zato jer su mislili da je Jesse Ventura nekakav državnik ili intelektualni političar. To su učinili samo zato jer su mogli. Minnesota je jedna od najpametnijih država u SAD-u.

Istovremeno, puna je ljudi s mračnim smislom za humor – a glasanje za Venturu bila je njihova verzija dobre psine izvedene protiv bolesnog političkog sustava. To će se sada ponoviti s Trumpom.

Dok sam se vraćao u hotel nakon što sam gostovao u posebnom izdanju emisije Billa Mahera posvećenoj republikanskoj konvenciji, zaustavio me jedan muškarac. „Mike“, rekao mi je, „moramo glasati za Trumpa. MORAMO protresti stvari.“ To je bilo to. Za njega je to bilo dovoljno. „Protresti stvari.“ Predsjednik Trump bi to uistinu i učinio, a dobar dio birača želio bi sjediti na tribinama i gledati taj reality show.

(Iduće ću sedmice objasniti šta mislim koja bi mogla biti Trumpova Ahilova peta i na koji način mislim da ga se može pobijediti.)

Vaš

Michael Moore