“MbS”: Najopasniji, najmoćniji i najmlađi ministar odbrane na planeti
Kad je Mohammed bin Salman imao 12 godina, išao je na sastanke s ocem Salmanom, tadašnjim guvernerom saudijske provincije Al Rijad. 17 godina poslije, sa svega 29, on je postao najmlađi ministar odbrane na svijetu, i svoju domovinu gurnuo u brutalni rat s Jemenom.
Princ Mohammed je bio još tinejdžer kad je počeo trgovati dionicama i imovinom, a kad bi naletio na kakav problem, otac bi mu pomogao da sve riješi bez puno muke. Za razliku od svoje starije polubraće, MbS (kako ga zovu), nije se školovao u inostranstvu, nego je odlučio ostati u Rijadu gdje je pohađao King Saudi fakultet, te je diplomirao pravo.
Kolege su ga smatrali ozbiljnim mladim muškarcem koji nije pušio, pio, ni tulumario.
2011. godine, otac mu je postao zamjenik prijestolonasljednika, te je osigurao Ministarstvo odbrane ogromnim budžetom i unosnim ugovorima o nabavci oružja. MbS, kao privatni savjetnik, vodio je kraljevski dvor odlučnom rukom nakon što je njegov otac imenovan princem 2012. godine.
Princ Mohammed je uvijek bio uz oca koji svojeg miljenika nije ispuštao iz vida dok se penjao na ljestvici hijerarhije. Unutar saudijske religijske i poslovne elite postalo je nepisano pravilo da se do oca može doći jedino preko sina.
Kritičari tvrde da je imao puno sreće, iako je moć, a ne novac, ono što mladog princa tjera naprijed.
Kad je Salman naslijedio prijestolje u januaru 2015. godine, već se u velikoj mjeri oslanjao na sina. 79-godišnji kralj navodno boluje od demencije i može se koncentrisati na bilo šta tek nekoliko sati dnevno. Zato MbS ustvari upravlja kraljevstvom.
A, njegova se moć dramatično povećala u prvih nekoliko mjeseci Salmanove vladavine. Princ Mohammed je postavljen na mjesto ministra odbrane, na čelo Armacoa – nacionalne elektroprivredne kompanije, postao je šef novog moćnog državnog tijela – Vijeća za ekonomiju i razvoj poslova – koje nadgleda sva ministarstva, te upravlja svim javnim fondovima.
Mohammed bin Nayef i Mohammed bin Salman
MbS je zamjenik princa, ali je osigurao nadmoć nad svojim rivalom Mohammedom bin Nayefom – koji je zasad glavni princ i ministar unutarnjih poslova.
S obzirom da nema živaca za birokraciju, MbS je ubrzo ostavio veliki trag zahtijevajući da ministarstva svaki mjesec dostavljaju podatke o svojoj uspješnosti, što je dosad nečuveno u gospodarskom sistemu koji je vođen pokroviteljstvom i korupcijom.
Njegovi iznenadni, nenajavljeni posjeti ministarstvima, prilikom čega zahtijeva uvid u knjigovodstvo, postali su legendarni, te su mladi Saudijci počeli marljivo raditi.
“On je izrazito popularan među mladima. Naporno radi, planira ekonomske reforme i otvoren je prema njima. On razumije mlade”, izjavio je jedan poslovni čovjek. A, mišljenje mladih je itekako bitno, budući da je 70 posto stanovništva mlađe od 30 godina, te je visoka nezaposlenost (procjenjuje se da je između 20 i 25 posto).
Krenuo djedovim stopama
No, zbog istog elana s kojim se bacio na ekonomske reforme, poveo je i Saudijsku Arabiju u gadan rat u susjedni Jemen. Prošlog marta lansirao je zračnu kampanju protiv pobunjeničkih snaga Houtha koje su istjerale predsjednika Abda Rabbuha Mansura Hadija iz zemlje.
Desetljeća saudijskog opreza bačena su u vjetar kad je MbS odlučio povesti zemlju u operaciju “Odlučujuća oluja”.
Vjerovatno mu se u danom trenutku to činilo kao dobra zamisao: mladi, ambiciozni sin starog kralja vodi narod u rat protiv pobunjenika u problematični komšiluk na sjeveru. A, ako uzmemo u obzir činjenicu da pobunjenike podržava Iran, veliki neprijatelj Saudijske Arabije, to samo čitavu akciju čini puno privlačnijom.
Saudijska vojska je puna novog, milijardi dolara vrijednog oružja, a MbS je poželio pokazati i svojim pristašama i neprijateljima koliko vrijedi. Njegov plan je bio brzo donijeti pobjedu, kako bi potvrdio status vojnog vođe i smjestio se na isto mjesto na ljestvici na kojem se nalazi i njegov poznati djed – Ibn Saud, veliki ratnik i osnivač moderne Saudijske Arabije.
No, MbS je s druge strane ignorisao činjenicu da su Houthi bili dobra zaštita od stvarne prijetnje: Al Qaede na arapskom poluotoku. Također je zaboravio da su uporni Houthi neugodno porazili Saudijce u graničnom ratu nekoliko godina ranije.
Tako ni ovaj rat nije bio brz i unaprijed dobijen, jer već traje skoro godinu dana, te zbog njega najviše pate građani Jemena. U intenzivnim zračnim napadima najviše je stradala infrastruktura zemlje, dok Houthi i dalje kontrolišu glavni grad i većinu sjevera zemlje.
Iako je princ napravio sjajne pomake u gospodarstvu i svakako mu se treba odati dužno priznanje za to, njegova želja da se uputi u rat s Iranom mnoge ne veseli.
Kad je Mbs najavio formiranje Vijeća od 34 muslimanske nacije, kako bi se borili protiv terorizma, nije trebalo biti previše upućen u ondašnja zbivanja kako biste shvatili da cilja na Iran.
Isto tako, nakon smaknuća šijitskog klerika Nimr al-Nimra, počela je buktati vatra nezdovoljstva u Iranu, gdje su građani tražili zatvaranje saudijske ambasade, pa su Saudijci brzo povukli svoje ambasadore. Navodno bombardiranje iranske ambasade u Jemenu, dodatno je pogoršalo situaciju, piše Independent.
Drugim riječima, ne čini se nemogućom pomisao da bi ovaj mladi muškarac, na tragu djedove hrabrosti i snage, mogao stvarno pokrenuti novi veliki međudržavni rat u regiji koja je ionako već iscrpljena raznim sektaškim ratovima, što je pomisao koja mnoge – s razlogom – uznemiruje.
