Kućica na Drini stekla je svjetsku slavu, a njen tvorac je otišao u legendu

– Dan prije sjedio je kod mene, pričali smo, o čemu drugom, o Drini, i kućici na stijeni. Mnogo je volio Drinu. Sutradan su mi javili da je preminuo – žali Miliju njegov prijatelj Rade Savić.

Historija kućice, koju su mnogi prirodnjački i turistički časopisi svrstavali među najneobičnije građevine, počela je 1968. Za grupu dječaka iz Bajine Bašte, među njima i Miliji, kameno ostvrce bilo je isuviše oštro da bi se na njemu moglo predahnuti poslije plivanja drinskim virovima. Sa desne obale prenijeli su daske od srušene šupe – neke položili da mogu da ispruže nogu, neke uspravili da se zaštite od sunca. Naredne godine bujica je odnijela daske.

Istog ljeta Milija, tada 17-godišnjak, i društvo su napravili kućicu. Čamcima i kajacima prevozili su lakše elemente a one veće spuštali su u rijeku kilometrima uzvodno, pa ih hvatali kod stijene.

Za pet decenija Drina je sedam puta rušila kućicu i svaki put je ponovo pravljena – zahvaljujući Mandićevom entuzijazmu.

– Pomogao sam mu da podigne prvu kućicu, poslije su to preuzeli mlađi. Družilo se i pjevalo na toj kućici, mladići su dovodili djevojke, poslije su počeli i turisti da dolaze – sjeća se Rade Savić.

Milija je bio osnivač Kajakaškog i ronilačkog kluba “Drina”.

– Mislim da ni sam nije znao koliko je davljenika spasio i koliko je tijela izvukao iz vode. U petak ga je drugar, ronilac, čekao na Perućcu da izvuku neke bove. Milija prvi put nije došao tamo gdje je obećao – nastavlja Savić.

Govorio je Milija, pričaju Bajinobaštani, da je kućica i svačija i ničija. Iznad svega volio je gore sa obale da gleda kajakaše kako prevoze turiste do njegovog čega. Pričao je da mu je drago što je hrid i na njoj kućica nasred rijeke, baš u brzacima koji Drinu “polove” na “srbijansku i bosansku stranu”.

Mandić je bio komandir jedinice za spašavanje na vodi i pod vodom, priča njegov nasljednik Željko Ilić.

– Radio je kao autolimar u “Raketi”, ali se nije odvajao od vode kad je imao vremena. Vodio je ronilački i kajakaški klub, poslije je preuzeo jedinicu za spašavanje, koju, poslije njegovog penzionisanja, vodim ja. Imali smo bezbroj intervencija – na Uvačkom, Zlatarskom, Ribničkom jezeru, na Drini, mjesec je proveo na Tisi kada se autobus survao sa Žabaljskog mosta. Na Tari, na Zaovinama, napravio je svoj kamp, željan da se u starosti posveti turizmu. Još nekoliko sitnica mu je nedostajalo da završi objekat i dosanja još jedan san, nije mu se dalo – priča Ilić.

Svjetska slava “Stjenčice”

Svjetsku slavu kućica na “Stjenčici”, kako Bajinobaštani zovu hrid na rijeci Drini, stekla je 2012. kada je na sajtu “Nacionalne geografije” njen prizor proglašen fotografijom mjeseca. Britanski “Daily Mail” prošle godine uvrstio ju je među deset najbizarnijih građevina.