Kolika je zaista penzija u Njemačkoj

Žive li njemački penzioneri zaista kao “bubrezi u loju” kako se često misli i govori? Kolika je prosječna penzija u Njemačkoj. I šta penzioneri mogu s njom?

Statistike su (relativno) pouzdane i egzaktne, iz statistika se, međutim, ne mogu uvijek izvući i egzaktni zaključci. Barem ne “na prvu loptu”, piše Deutsche Welle. To je slučaj i sa statistikama o visini njemačkih penzija. Prema aktuelnim statistikama Njemačkog penzionog osiguranja “standardna” mjesečna penzija u Njemačkoj iznosi oko 1.200 eura. Zvuči sasvim pristojno. Pogotovo u usporedbi s nekim drugim evropskim zemljama, posebno BiH.

Ali stručnjaci upozoravaju da se radi o prosječnoj penziji “virtuelnog” penzionera (“Eckrentner”) koji ima 45 godina radnoga staža, koji je ostvario pravo na starosnu penziju i koji je zarađivao prosječnu njemačku platu (trenutno oko 2.700 eura). Ali koliko ima onih koji su zarađivali i zarađuju manje od prosjeka? I koliko ima onih koji nisu radili 45 godina?

S prosječnom penzijom ispod granice siromaštva?

U stvarnosti, a to onda potvrđuju i statistike kad se one malo podrobnije promotre i izanaliziraju, penzioneri u prosjeku u Njemačkoj dobivaju penzije od oko 800 eura. A granica siromaštva, koja se za svaku zemlju definira drugačije (minimalno prihvatljivi standard života) i izračunava po formuli 60 posto od medijana nacionalnog raspoloživog dohotka (ne prosječne plate!), u Njemačkoj je za domaćinstvo s jednom osobom bez djece oko 900 eura, za par bez djece oko 1.300 eura. Primjera i usporedbe radi – za par s dvoje djece maloljetne dobi ta granica se penje na iznos između 1.900 i 2.000 eura.

Na brojnim portalima raznorazne udruge upozoravaju njemačke građane da se ne daju zavarati brojkama koje na prvi pogled ne izgledaju loše. Formula izračuna penzije je, naime, vrlo složena i informacija o visina penzije na koju može računati pojedinac u Njemačkoj pouzdana je samo onda ako je nastala prema izračunu Njemačkog penzionog osiguranja. A, naravno, i onda se radi o prognozama, a ne o konačnoj informaciji. Jer niko vam ne može garantirati da u budućnosti nećete ostati bez posla ili da ćete zarađivati kao što ste zarađivali do trenutka u kojemu je nastala prognoza.

Budućim penzionerima se loše piše

Puno govore i podaci koji ukazuju na odnos prosječnih penzija i prosječnih plata, kao i visina doprinosa koji se uplaćuju u državni penzioni fond. A oni pokazuju da prosječne penzije ni blizu ne rastu jednako kao prosječna primanja. Ali zato raste visina doprinosa. To proizlazi, između ostaloga, iz demografskog problema Njemačke – sve je manje mladih koji rade i uplaćuju doprinose, a sve više starih koji primaju penzije.

Osim toga, i raskorak između onih koji puno zarađuju i onih koji malo zarađuju je sve veći pa prosječne vrijednosti malo govore o stvarnom stanju stvari. I on će, prema prognozama, i u budućnosti rasti. Pritom treba reći da se iz jednog aktuelnog izvještaja o osiguranju egzistencije u starosti vidi da mnogi penzioneri zarađuju “sa strane”, jer je prosječni neto-dohodak parova iznad 65 godina oko 2.500 eura, a njihovih vršnjaka koji žive kao samci između 1.400 i 1.600 eura.

Strah od siromaštva u starosti je, inače, tema o kojoj se u posljednje vrijeme jako puno govori. Razlog tome su prognoze za budućnost i statistike koje govore da u posljednjih deset godina broj siromašnih među starijom populacijom raste puno brže nego u drugim populacijskim grupama. U jednom nedavno objavljenom izvještaju europske statističke agencije Eurostat navodi se da je trenutno 5,6 miliona ljudi u Njemačkoj starijih od 55 godina ugroženo od siromaštva i socijalne izolacije (20,9 % pripadnika ove dobne grupe), dok je 2004. takvih bilo 4,5 miliona.

Radi se, naravno, o relativnom siromaštvu. Ali i ono je relativno: jer dok je situacija u nekim drugim evropskim zemljama puno bolja nego u Njemačkoj, na primjer, u Norveškoj gdje siromaštvo prijeti vrlo malom postotku osoba starijih od 55 godina (9,3 %) ili u Holandiji (11,3 %), u nekim drugim zemljama je situacija još puno, puno gora. U Rumuniji opasnost od siromaštva pogađa 44,2 posto pripadnike ove starosne grupe, u Litvaniji 37,1 posto.