Sirijski radikal
Ko je Mohammed Al-Jolani, čovjek koji je predvodio pad Bašara al-Asada?
Jolani je godinama djelovao iz sjene. Sada je u centru pažnje, daje intervjue međunarodnim medijima i njegove izjave privlače pažnju Sirijaca širom svijeta koji prate šta bi budućnost mogla donijeti
Abu Mohammed al-Jolani, vođa je opozicionog saveza Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koji je predvodio ofanzivu za koju pobunjenici tvrde da je srušila predsjednika Bashara al-Assada i okončala pet decenija vladavine Baath partije u Siriji.
Jolani je na čelu Hayat Tahrir al-Sham (HTS), organizacije koja je postala najmoćnija naoružana opoziciona sila u Siriji, a koja je ukorijenjena u sirijskom ogranku Al-Qaide. On je, tvrde, ekstremista koji je zauzeo umjereniji pristup kako bi ostvario svoje ciljeve, prenosi N1.
U nedjelju, kada su pobunjenici ulazili u Damask, naredio je svim vojnim snagama u glavnom gradu da se ne približavaju javnim institucijama. Ranije ove sedmice, Jolani je rekao da je cilj njegove ofanzive, u kojoj su grad za gradom padali iz kontrole vlade, svrgavanje Assada. Trinaest godina nakon što je Bashar Al-Assad razbio demokratski pokret u nastajanju, što je izazvalo građanski rat u Siriji, pobunjenici su tvrdili da je predsjednik pobjegao iz zemlje, proglasivši Damask slobodnim od “tiranina”.
Abu Mohammed al-Jolani godinama radio iz sjene
Jolani je godinama djelovao iz sjene. Sada je u centru pažnje, daje intervjue međunarodnim medijima i njegove izjave privlače pažnju Sirijaca širom svijeta koji prate šta bi budućnost mogla donijeti.
Ranije u ofanzivi, koja je počela 27. novembra, pojavio se u drugom sirijskom gradu Alepu. Tokom godina, prestao je nositi turban koji su nosili džihadisti, umjesto toga preferirajući vojničke stilove.
U srijedu je nosio kaki košulju i pantalone dok je posjećivao citadelu Alepa, stojeći na vratima svog bijelog vozila, mašući i krećući se kroz gomilu.
Otkako je 2016. godine prekinuo veze s Al-Qaidom, Jolani je nastojao prikazati sebe kao umjerenijeg vođu. Međutim, još uvijek nije uspio da ugasi sumnje među analitičarima i zapadnim vladama koje HTS i dalje klasifikuju kao terorističku organizaciju.
“On je pragmatičan radikal”, rekao je za AFP Thomas Pierret, istraživač odnosa na Bliskom Istoku.
“U 2014. bio je na vrhuncu svog radikalizma”, rekao je Pierret, misleći na period rata kada je pokušao da se takmiči sa terorističkom grupom Islamska držav te dodao: “Od tada je moderirao svoju retoriku.”
Abu Mohammed al-Jolani – djetinjstvo i djelovanje
Rođen 1982. godine, Jolani je odrastao u Mazzehu, luksuznom okrugu Damaska. Potiče iz dobrostojeće porodice i bio je dobar učenik. Tokom ofanzive, počeo je da potpisuje svoje izjave pod svojim pravim imenom – Ahmed al-Sharaa.
Godine 2021. rekao je američkoj televiziji PBS da je njegov pseudonim referenca na njegove porodične korijene na Golanskoj visoravni, tvrdeći da je njegov djed bio prisiljen pobjeći nakon izraelske aneksije tog područja 1967. godine.
Prema web stranici Middle East Eye News, Jolani je, nakon napada 11. septembra 2001. godine, prvi put bio privučen ekstremistčkim razmišljanjima.
“Kao rezultat divljenja napadačima 11. septembra, prvi znaci ekstremizma počeli su se pojavljivati u Jolanijevom životu, jer je počeo prisustvovati tajnim propovijedima i panel diskusijama u marginaliziranim predgrađima Damaska”, navodi se na web stranici.
Nakon američke invazije na Irak, napustio je Siriju kako bi učestvovao u borbi. Pridružio se Al-Qaidi u Iraku, koju je vodio Abu Musab al-Zarqawi, a potom je bio u pritvoru pet godina, što ga je spriječilo da se uzdigne kroz redove terorističke organizacije.
Od Al Qaide do Al-Nusra fronta
U martu 2011. godine, kada je izbila pobuna protiv Assadove vladavine u Siriji, vratio se kući i osnovao Al-Nusra Front, sirijski ogranak Al-Qaide. Godine 2013. odbio je da se zakune na vjernost Abu Bakru al-Baghdadiju, koji je kasnije postao emir grupe Islamska država, i umjesto toga se zakleo na lojalnost Al-Qaidinom Aymanu al-Zawahiriju.
Realista u očima svojih partizana, oportunista za svoje protivnike, Jolani je u maju 2015. godine rekao da, za razliku od IS, nema namjeru pokretati napade na Zapad. Također je izjavio da, u slučaju da Assad bude poražen, neće biti osvetničkih napada na alavitsku manjinu iz koje potiče predsjednikov klan.
Prekinuo je veze s Al-Qaidom, tvrdeći da to čini kako bi Zapadu uskratio razloge za napad na njegovu organizaciju. Prema Pierretu, od tada je nastojao da postane kredibilan državnik.
Preuzimanje Idliba
U januaru 2017. godine, Jolani je nametnuo spajanje s HTS-om i suparničkim islamističkim grupama na sjeverozapadu Sirije, čime je preuzeo kontrolu nad dijelovima provincije Idlib koji su ispali iz vladinih ruku. U područjima pod njegovom kontrolom, HTS je razvijao civilnu vladu i uspostavio privid države u provinciji Idlib, dok je slomio svoje pobunjeničke rivale.
Tokom ovog procesa, HTS se suočavao s optužbama stanovnika i grupa za ljudska prava zbog brutalnih zloupotreba onih koji su se usudili da se suprotstave, što su UN okarakterisale kao ratne zločine.
Svjestan straha i mržnje koje je njegova grupa izazvala, Jolani se obratio stanovnicima Alepa, gdje živi značajna kršćanska manjina, pokušavajući ih uvjeriti da se neće suočiti sa štetom pod njegovim novim režimom. Također je pozvao svoje borce da sačuvaju sigurnost u područjima koja su “oslobodili” od Assadove vlasti.
“Mislim da je to prvenstveno samo dobra politika”, rekao je Aron Lund, saradnik istraživačkog centra Century International.
“Što manje lokalne i međunarodne panike imate i što se Jolani više čini odgovornim akterom umjesto toksičnim džihadističkim ekstremistom, to će mu posao postati lakši. Da li je potpuno iskren? Sigurno nije”, zaključio je.
Intervju za CNN
Abu Mohammed Al-Jolani prije nekoliko dana dao je intervju za CNN. On je istakao važnost budćnosti u borbi i objedinjavanja unutrašnjih mišljenja i struktura u oslobođenim područjima Sirije za organizovane vojne operacije. Oni tvrde da je režim zapravo mrtav uprkos spoljnim pokušajima da ga oživi i naglašavaju potrebu za sistemom upravljanja koji služi svim sektama. Osim toga, naglašava globalni značaj stabilizacije Sirije, što bi moglo dovesti do povratka izbjeglica i rehabilitacije ovih područja.