Kiša prijeti potopom pećine, dječaci će možda morati hitno roniti
Spasioci na Tajlandu i dalje neumorno rade sve kako bi spasili 12 dječaka i njihovog nogometnog trenera koji su već preko deset dana zarobljeni duboko u poplavljenoj pećini.
Za njima se devet dana tragalo, a pronašlo ih se žive i relativno zdrave početkom ove sedmice. No tada se pojavio novi problem – pećina je poplavljena i spasioci nemaju pojma kako ih izvući na sigurno.
Na ruku im ne ide vrijeme. Naime, sezona monsuna tek je počela, a meteorolozi već za vikend najavljuju nove obilne kiše koje će dodatno poplaviti pećinu.
A o koliko se kompliciranoj operaciji radi najbolje govori podatak da spasiocima do dječaka treba čak šest sati. Nazad im, piše CNN, treba pet. Upravo tu leži problem i odgovor na pitanje zbog čega dječaci ne izađu istim putem kojim su spasioci došli. Riječ je o teškom, opasnom i kompliciranom putu kroz mrak, vodu, blato i brzace koji predstavljaju izazov i težak fizički napor čak i istreniranim spasiocima. Za izgladnjele i umorne dječake, od kojih neki ne znaju ni plivati, taj bi put mogao biti koban.
No najava nove obilne kiše koja će pasti za vikend spasioce stavlja u nezgodnu poziciju. Dječaci bi u pećini mogli provesti i preko četiri mjeseca, no spasioci se pripremaju i na moguću akciju hitnog izvlačenja zarobljenih mladih nogometaša.
Zasad se velikim pumpama iz pećine izbacuje voda. No, jasno, to je samo sanacija, svu vodu nemoguće je izbaciti. A kad krenu obilne kiše, izbacivanje vode moglo bi postati gotovo besmisleno. No sada je spasiocima u cilju izbaciti što više vode da se tako dobije na vremenu.
No, usprkos svemu, dečki su dobre volje.
“Mogu potvrditi da su dobrog zdravlja. Smiju se i igraju”, kazao je Narongsak Osottanakorn, guverner pokrajine Chiang Rai. Posljednje snimke dječaka objavljene su jučer. Na snimci se dječaci predstavljaju i zahvaljuju. S njima su cijelo vrijeme spasioci, doktor i medicinska sestra. Problem predstavlja i nedostatak svijetla koji bi mogao utjecati na njihov bioritam i psihu.
U međuvremenu, dok se smišlja rješenje, dječaci uče roniti. No mnogi stručnjaci smatraju da bi to moglo biti jako opasno. Još uvijek se pokušavaju provući kablovi kako bi dječaci mogli komunicirati s obiteljima. To do sada nije uspjelo.
Do sada su se iskristalizirale dvije glavne opcije: ili će dječaci jednostavno čekati četiri mjeseca da prođe sezona kiša i voda se povuče ili će sa spasiocima roniti do površine.
No gledaju se i druge opcije. Timovi stručnjaka iznad pećine traže moguće ulaze kojima bi se došlo do dječaka.
“Pretražit ćemo svaki komad terena da bismo našli neki dimnjak ili rupu kojom bismo se mogli spustiti dolje”, rekao je jedan spasilac. Na tome radi dvadesetak timova. Spasioci se nadaju kako bi mogli naći neki prirodni dimnjak s obzirom na to da su dječaci iznutra posvjedočili kako su čuli lavež pasa i igranje djece. Dakle, zvuk nekud prolazi.
“Izvještaji kažu da dječaci čuju kokoši i ptice”, rekao je Ben Reymenants, Belgijanac i vlasnik prodavnice s ronilačkom opremom koji pomaže u istrazi. Dodao je i da se odustalo od bušenja stijene, a što je bila jedna od opcija. Zasad se traže samo eventualni postojeći prirodni ulazi.
No većina pogleda je i dalje uperena u nebo. Svi se pitaju kad će kiša i koliko će obilna biti.
“Prethodnih dana smo se borili s vremenom. Sad se borimo s vodom”, dodaje guverner Osottanakorn misleći pritom na dane kad su ih tražili. To je bila borba s vremenom, a sad traje borba za njihovo spašavanje.
“Izbacujemo vode koliko možemo. No voda nastavlja ulaziti, bez obzira na to koliko rupa mi blokirali. I dalje se slijeva. Ako budemo morali evakuirati dečke prije nego što su spremni, mi ćemo to učiniti. No to nam je posljednja opcija”, kaže.
