Kina ulazi u borbu protiv ISIS-a
Nagađanja kako se Kina odlučila aktivno uključiti u zbivanja na sirijskoj geopolitičkoj sceni dobila su jučer popodne svoju potvrdu kada je u sirijsku luku Tartus, gdje se nalazi i ruska pomorska baza, uplovio kineski nosač aviona. S još jednom kineskom raketnom topovnjačom koja mu se nalazi u pratnji, nosač aviona predstavlja jezgru kineske borbene ekspedicije koja bi sljedećih dana trebala početi s borbenim djelovanjima protiv ISIS-a, piše Večernji list.
Uz ISIS s jedne strane i zapadnu koaliciju predvođenu Sjedinjenim Američkim Državama s druge strane, sada se na sirijskom bojištu stvara nova, velika “istočna koalicija” koja obuhvaća Rusiju, Kinu, Siriju, Irak i Iran, što će uvelike promijeniti snage i odnose na bojištu.
Prema izvorima iz zapadnih obavještajnih službi, u Siriju uskoro dolazi i dodatna eskadrila lovaca J-15 od kojih će dio polijetati s nosača, dok će ostali biti smješteni u ruskoj vojnoj bazi nedaleko od Latakije. Očito je kako se Kina sprema za dugotrajan boravak u Siriji jer Peking planira i razmještanje borbenih helikoptera Z-18 te kontingenta od najmanje 1000 kineskih marinaca koji će se, zajedno s ruskim i iranskim vojnicima, boriti u kopnenim operacijama protiv ISIL-a u Siriji.
Ruski predsjednik Vladimir Putin kao neformalni vođa i ključna osoba ovog novostvorenog vojnog saveza razgovarat će sljedećih dana s Barackom Obamom o mogućoj saradnji na terenu i koordiniranju akcija, no ti razgovori neće nipošto biti jednostavni. Iako i zapadna i istočna koalicija imaju isti cilj, uništenje islamskog kalifata i razbijanje islamističkih snaga u Siriji i Iraku, gledišta Istoka i Zapada o budućnosti Sirije nakon rata potpuno su drukčija. Rusija kao legitimnu vlast u Siriji vidi samo i isključivo svog saveznika Bashara al-Assada, dok Zapad podržava sekularne pobunjeničke snage i Slobodnu sirijsku vojsku koja je u posljednjih godinu dana potpuno neprimjetna na terenu.
Ulazak Kine u vojni savez na sirijskom ratištu očiti je znak kako Peking pažljivo gradi svoj geopolitički status pretvarajući se u globalnu ne samo ekonomsku već i vojnu velesilu. Naravno, Kina ima interesa u stabilizaciji stanja na području Bliskog istoka. Prije svega, aktivno učestvovanje u novom vojnom angažmanu znači učvršćivanje političkih veza s Rusijom, ali i s Iranom kao velikim dobavljačem energenata i tržištem od stotinjak miliona ljudi. Ujedno, na području koje danas kontroliraju islamisti u Siriji, u okviru ISIS-a nalazi se i relativno velik broj kineskih Ujgura koje Peking želi na ovaj ili onaj način neutralizirati. Baš kao što Moskva planira neutralizirati čečenske islamiste koji su masovno pristupili ISIS-u.
Luka Tartus nije slučajno izabrana za bazu kineskom nosaču aviona – u ovom se gradu u južnoj Siriji još od sedamdesetih godina nalazi ruska pomorska baza sa svom potrebnom infrastrukturom za opskrbu velikih vojnih sistema kakav je nosač aviona. Ipak, usprkos svim procjenama obavještajnih službi i najavama dopreme novih udarnih grupa, stvarna razina kineskog angažmana na sirijskoj bojišnici nije još potpuno jasna. Naime, riječ je o vojnoj operaciji na suprotnom kraju svijeta, s čim Peking nema nikakvog iskustva, a što je izuzetno logistički i organizacijski složeno. Pogotovo kada se zna da je Kina, u vojnom smislu, “na otvoreno more” izašla tek prije nekoliko godina preuredivši polovni nosač aviona kupljen u Ukrajini.
“Ekspedicijski slati vojsku u mirovnu misiju izuzetno je zahtjevno, a kamoli slati ekspediciju u borbenu misiju i pitanje je kolika će doista biti uloga Pekinga u Siriji. Oni su već nekoliko puta bili u Sredozemlju sa svojim nosačem u zadnjih godinu dana, no upitno je mogu li doista pokrenuti borbene operacije velikih razmjera, što zahtijeva ogromnu logistiku”, kaže vojni analitičar Igor Tabak.
U sljedećih nekoliko sedmica pokazat će se koliko duboko će Kina zagristi u sirijsko ratište, no jasno je da kao članica istočne koalicije zasigurno pridonosi naporima Moskve, Teherana i Damaska u razbijanju islamista, ne samo vojno već i politički. A argument da na svojoj strani ima i Peking zasigurno će dobro doći Putinu tokom predstojećih razgovora s Obamom oko koordiniranih udara na islamiste širom Sirije i Iraka. Upravo zbog toga, kao i zbog činjenice da im je cilj u Siriji zajednički, do dogovora Putina i Obame bi moglo doći, bar do svrgavanja ISIS-a. A onda će se vjerovatno stvari između saveznika pogoršati. Baš kao što je bilo u Berlinu 1945. kada je srušena nacistička Njemačka.
