Kako su “Zastavini” kalašnjikovi za napad u Parizu prošli “balkansku rutu”
Teroristički napad u pariskom pozorištu Bataclan i na terase kafića i restorana u decembru prošle godine izveden je pomoću bar šest kalašnjikova iz kragujevačke fabrike Zastava. Od njih je jedan sigurno, a vjerojatno i dva, dospio krijumčarskim rutama iz Hrvatske.
Riječ je o oružju zaostalom iz proteklog rata koje se dobro uhodanim krijumčarskim kanalima transportovalo u Francusku.
Otkrila je to u najnovijem dokumentarnom filmu “La route de la kalachnikov” (Put kalašnjikova, prev. a.) novinarka televizijske kuće Canal+, inače porijeklom Šibenčanka, Vanina Kanban. Ona je više mjeseci provela istražujući balkansku rutu krijumčarenja oružja te provela dobar dio vremena u srcu priče, s krijumčarima oružja, koji su joj uz zaštitu identiteta pristali objasniti način šverca.
U filmu koji je prije nekoliko dana premijerno prikazan na Canal+, a uskoro i u brojnim drugim evropskim zemljama, Vanina je s krijumčarima oružja više puta bez problema prošla hrvatsku granicu. Automobil nakrcan ubojitim strojnicama bez ikakvih je poteškoća iz Albanije preko Crne Gore stigao u Hrvatsku. Potom su dva puta “kontrolisani” kod Neuma, a potom bez problema s oružjem prešli još nekoliko državnih granica.
Iz Hrvatske su trebali kroz Sloveniju prema Austriji, Njemačkoj i konačno – Francuskoj, ali došlo je do neočekivanog zapleta, piše Jutarnji.hr.
Snimka prikazuje kako auto s oružjem stiže u RH noću. Nakon dolaska u Dubrovnik pokušavaju kontaktirati domaću vezu, čovjeka koji je obećao prevesti oružje do idućeg punkta. No, on puna dva dana ne odgovara na pokušaje da uspostave kontakt, a oni ga s ilegalnim oružjem čekaju u Dubrovniku. Tek nakon dva dana javlja se iz Njemačke, priznaje da ga je strah i odustaje. Stoga krijumčari moraju hitno pronaći drugog prevoznika za “robu” za koju su preprodavačima dali dvije-tri hiljade evra.
“A dobićemo za njih barem deset puta više”, hvale se krijumčari novinarki.
Na kraju su uspjeli pronaći čovjeka iz Sarajeva koji je pristao raditi za njih. Odlaze na mađarsku granicu gdje krijumčari daju dvije hiljade evra graničnom policajcu i prolaze bez ikakvih problema dalje prema evropskim zemljama. Sve to događalo se samo nekoliko mjeseci prije krvavog napada na Pariz u kojem je živote izgubilo 130 osoba.
U izradi filma kao saradnik novinarke Kanban učestvovao je i novinar Jutarnjeg lista Tomislav Kukec. Zajedno su u malenom gradiću Dalmatinske zagore locirali domaću “vezu” koja je oružje slala u Francusku, trgovca oružjem koji je objasnio metodu svog rada. Ispričao je kako se, po uspostavljenom kontaktu preko posrednika, priprema pošiljka traženog oružja. Uglavnom se radi o manjim količinama oružja – sedam do osam kalašnjikova uz nešto ručnih bombi i eksploziva. Predstavnik kupca iz Marseillea, francuskoga grada koji je poznat kao središte kriminala s najvećim brojem zapljena kalašnjikova, dolazi u Split s novcem, dok njegov saradnik preuzima oružje.
Novac se prodavaču isplaćuje tek kada je oružje sretno stiglo u Marslje, a posrednik sve do tada mora biti u hotelu u Splitu kao “zalog” plaćanja. Izvor portala Jutarnji.hr, koji ima podeblji dosje zbog trgovanja oružjem, a što je pouzdano provjereno, tada je otkrio kako su sela Dalmatinske zagore, ali i Dalmacije, te ostatka Hrvatske, još puna oružja iz proteklog rata koje mnogi iz emotivnih razloga ili kao ratne trofeje čuvaju u kućama. Ali, suočeni s finansijskim problemima, oružje prodaju za nekoliko stotina evra. Dobar dio ga završava na francuskim ulicama, ali i drugih evropskih zemalja, naročito kalašnjikovi koji su i danas omiljeni zbog jednostavnosti korištenja.
Krijumčar je takođe ispričao da do oružja dolazi vrlo jednostavno, otkupom po kućama, a nije rijedak slučaj ni da ga nabavlja u susjednoj Bosni i Hercegovini. Granicu prolazi bez problema, na već dobro uhodanim rutama.
“Hrvatska je svakako jedna od važnih zemalja kojom prolazi ruta kojom se oružje doprema u Francusku. Kalašnjikovi su omiljeno oružje terorista, a ovi su prostori još puni tog oružja koje se koristilo u ratu. Teško je ustanoviti točno porijeklo svakog komada, jer je često mijenjalo vlasnike.
No, od šest kalašnjikova koji su iskorišteni za napad u Parizu za jedan je posve sigurno da je iz Hrvatske, tj. da je uzet iz neke od hrvatskih kasarni još za vrijeme rata, a onda je stigao raznim kanalima u Francusku. Moguće je da je i još jedan kalašnjikov stigao takođe iz Hrvatske, no za to nismo uspjeli prikupiti dovoljno dokaza”, kaže Kanban.