Kako su Anonymousi, Snowden i pokret Occupy stvorili Trumpa

Vežite se, letimo ravno u turbulencije, napisao je nedavno komentator londonskoga Financial Timesa na kraju temeljite analize tržišta u predizbornoj Americi.

Indikativno za ovogodišnje američke izbore, inače vrlo ozbiljna analiza uključivala je i priču irskog kladioničara koji je već prošle sedmimce počeo s isplatom onima koji su se kladili na Hillary Clinton pa u očaju, nakon što je FBI objavio da ponovno otvara istragu protiv Hillary, zatvorio knjige i otvorio novu rundu klađenja gdje je tri dana uoči izbora većina oklada bila uknjižena na Donalda Trumpa, piše Jutarnji list.

Istodovremeno je na drugoj strani svijeta, u Kini, državno poduprti, ali nacionalistički, tvrdo-kineski dnevni list The Global Times objavio članak o tome zašto velik broj Kineza preferira Trumpa za američkog predsjednika, uprkos poznatoj Trumpovoj opsjednutosti Kinom kao Americi najpogubnijim konkurentom na tržištima s kojima treba voditi tvrdu politiku. Trump je Kini bolji i poželjniji neprijatelj od Hillary, komentirali su kineski stav veliki finansijski mediji, svojom nezgrapnom politikom dat će kineskoj vladi odličan alibi za tvrde reforme.

I Saudijska Arabija je ove izbore čekala zabrinuta. Snaga najjače arapske monarhije u velikoj mjeri ovisi o zdravlju njezinih odnosa s Amerikom. Politika Hillary Clinton, iako u velikom dijelu muslimanskog svijeta izrazito nepopularna, donosi predvidljiv kontinuitet, samo Bog zna što bi se moglo dogoditi s Trumpom.

Upravo zato njegovu pobjedu iščekuju tvrdi fundamentalisti u Iranu koje je sporazum o nuklearnoj energiji, postignut s administracijom Baracka Obame, barem privremeno gurnuo u sjenu. Ajatolah Ali Hamnei već je najavio da s “Amerikom nema kompromisa”.

Rusija se davno na svoj način izjasnila za Trumpa. Njegov ekscentrično-energični stil i sklonost lukavim pregovorima uz mogućnost uspostave neke autoritarnije vođene verzije SAD-a usklađeni su s ruskim pokušajem obnove hladnoratovske podjele svijeta. Kada se omeđi teritorij, lakše je zajednički pregovarati s ostalima, kogod da se u toj grupi zatekne.

Htjeli mi to ili ne, američki su predsjednički izbori, uprkos tektonskim promjenama globalne politike, i ovaj put najvažniji politički događaj na svijetu. Važniji čak i od Brexita. Zašto? Prvo zato što je SAD još uvijek Amerika, najveća i najinovativnija globalna ekonomija i država o čijim trgovinskim, ekonomskim i financijskim interesima ovisi ravnoteža globalne sigurnosti, a onda i zbog toga što se upravo na ovim američkim izborima jasno pokazala sva tenzija globalnog sistema koji je na rubu pucanja.

Sve počelo 2011.

Predigra za ovu američku izbornu sezonu počela je zapravo još 2011., u trećoj godini prvoga mandata Baracka Obame, s Anonymousom pod stripovskom maskom Guya Fawkesa i pokretom Occupy u njujorškom parku Zuccotti kada je na početku mala grupa aktivista uspjela pokrenuti globalni val otpora protiv finansijske industrije.

Paralelno je Julian Assange s WikiLeaksom uništavao mit o nedodirljivosti svijeta visoke diplomatije i pravednosti globalnih mirotvoraca, što je dodatno probudilo političku alternativu izvan Amerike, da bi ga na kraju privremeno “uspavali” kada je najavio da će u javnost pustiti tajne ugovore najvećih svjetskih banaka.

Upravo oni, Occupy, Assange i poslije Snowden sa svojim otkrićem američkog prisluškivanja svih, izbacili su na površinu Donalda Trumpa, kao kandidata onih kojima je dosta današnjega političkog establishmenta, iako je vrlo vjerovatno da je upravo on taj koji će svojom najavljenom politikom tvrde ruke prvi rado posegnuti za ilegalnim prisluškivanjem.

U današnjem kontekstu prestrašene Amerike jedini je uz njega alternativu ponudio Bernie Sanders, socijalist iz Vermonta, ali njegova je ponuda istodobno bila i prelijeva i posve neamerički mekana. Uspavani Assange probudio se neposredno prije izbora, ne kako bi podržao Trumpa, nego da zaustavi Hillary.

Ovogodišnji američki izbori prvorazredan su politički događaj i zato što upozoravaju na nezaustavljivu promjenu građanske percepcije vlasti, ali i čini se jednako tako opasno nezaustavljivu promjenu odnosa vlasti prema građanima.

“Vanjski neprijatelj”

Umorne od krize, prestrašene prijetnjom terorizma i pod pritiskom vala emigranata, Amerika i Europa danas od svojih lidera traže zaštitu i osjećaj sigurnosti, upravo to i baš prije svega. Ne samo od “vanjskog neprijatelja”, nego i od vlastitih, predugim političkim životom korumpiranih elita za koje smatraju da su ih dovele na sam rub propasti. I zato su te teme postale politički izuzetno važne i definirajuće u svim sistemima moderne demokratije u onome što nazivamo Zapadom.

Čak i da službe sigurnosti uspiju neutralizirati zviždače poput Assangea i Snowdena i zatrti hakersku zajednicu, promjene koje su oni počeli bit će teško zaustaviti bez oštrog zaokreta udesno, što je samo po sebi radikalna promjena politike.