Kako je najviši most na svijetu promijenio kartu cijele Evrope

U srcu južne Francuske, iznad veličanstvenog klanca rijeke Tarn, vijadukt Millau stoji kao nepokolebljiv simbol ljudske sposobnosti da stvori nešto što je istovremeno funkcionalno i predivno.

Ovaj most, koji se proteže na 2.460 metara dužine, s konstrukcijskom visinom od 336,4 metra, ne samo da služi kao ključna prometna veza između sjevera i juga Evrope, već je i prava arhitektonska ikona koja privlači hiljade posjetitelja godišnje.

Arhitektonska ikona

Put do stvaranja vijadukta Millau bio je sve samo ne jednostavan. Ideja o gradnji mosta rodila se 1980-ih godina, kada je francuska vlada, suočena s izazovima prometnog preopterećenja u regiji Centralni masiv (Massif Central), odlučila unaprijediti cestovnu mrežu.

Cilj je bio riješiti problem stalnih prometnih gužvi u blizini grada Millau, gdje su se svakodnevno stvarale kolone dugačke i do 20 kilometara. Iako je odluka o gradnji mosta donesena 1986., trebalo je više od dvije decenije da se realizira ovaj ambiciozni projekt.

Prvi izazov bio je geografija. Središnji masiv je područje koje obiluje dubokim dolinama i visokim planinama, što je značilo da je bilo teško pronaći idealnu rutu za autocestu. Nakon nekoliko godina istraživanja i planiranja inženjeri su odlučili da je jedino pravo rješenje izgradnja mosta koji bi premostio cijelu dolinu, od visoravni do visoravni, na visini od 300 metara iznad rijeke Tarn.

Za dizajn i inženjering zaduženi su bili Michel Virlogeux, poznati inženjer koji je ranije radio na projektu Ponta de Normandie, i slavni britanski arhitekt Norman Foster. Njihova saradnja rezultirala je jednim od najimpresivnijih mostova u istoriji modernog inženjeringa.

Virlogeux je predložio konstrukciju s kosim zategama, jer su kablovi najučinkovitiji način za nošenje velikih opterećenja, a Foster je dodao estetsku dimenziju koja je učinila most ne samo funkcionalnim, već i izuzetno elegantnim, piše CNN, prenosi tportal.

Dizajn nije bio samo pitanje funkcionalnosti. Lokalne vlasti i zajednica bili su zabrinuti kako će utjecati na ljepotu krajolika, zaštićenog prirodnog rezervata. Foster i Virlogeux morali su osigurati da ne naruši prirodni okoliš, već da se skladno uklopi u njega. Rezultat je bio most koji ne samo da se ne nameće okolišu, već ga, prema riječima mnogih, i poboljšava.

Konstrukcija mu je izuzetno složena. Sastoji se od sedam stubova visine od 78 do 245 metara, a svaki je pažljivo postavljen kako bi se osiguralo da vozači imaju potpuno glatko iskustvo prelaska. Čelični piloni visoki 87 metara, s 11 zatega sa svake strane, pomažu stabilizirati kolosijek, koji je debeo oko 4,3 metra i teži 36.000 tona – što je ekvivalentno težini 5.100 afričkih slonova.

Gradnja vijadukta Millau započela je u oktobru 2001. godine, a trajala je nešto više od tri godine. Projekt je koštao oko 400 miliona eura, a finansirala ga je privatna građevinska firma Eiffage, koja i danas ima koncesiju za most. Izgradnja ovako složene strukture zahtijevala je korištenje najmodernijih građevinskih tehnologija i izuzetnu preciznost.

Jedan od najvećih izazova bio je vjetar. Na visini od 300 metara iznad doline vjetrovi mogu biti izuzetno jaki, što je predstavljalo rizik za stabilnost mosta tokom gradnje. Virlogeux i njegov tim morali su pažljivo pratiti vremenske prognoze prije nego što su započinjali svaku fazu gradnje kako bi izbjegli oštećenja konstrukcije. Svaka faza postavljanja dijelova trajala je do tri dana, a inženjeri su morali osigurati da sve bude precizno u milimetar.

Konačni rezultat bio je most koji je, prema riječima mnogih stručnjaka, prava tehnološki i arhitektonski čudesna građevina. Lord Foster izjavio je da je prvi put kada je vidio Millau bio toliko nervozan zbog odluke o boji zatega da mu je gotovo pozlilo. Na kraju se bijela boja, koju je odabrao, pokazala kao savršen izbor, a most je postao jedan od najelegantnijih na svijetu.

Utjecaj na lokalnu zajednicu i turizam

Vijadukt Millau otvoren je za saobraćaj u decembru 2004. i odmah je postao turistička atrakcija. U prvoj godini preko vikenda bi se na odmorištu uz most zaustavljalo do 10.000 automobila, a mnogi su turisti dolazili samo da bi ga vidjeli izbliza. Lokalna zajednica, koja je u početku bila skeptična i zabrinuta da će negativno utjecati na turizam, ubrzo je promijenila mišljenje. Grad Millau, koji je nekoć bio poznat po gužvama, sada je postao destinacija za posjetitelje iz cijelog svijeta.

Gradonačelnica Millaua Emmanuelle Gazel izjavila je da je vijadukt donio mnoge koristi lokalnoj zajednici. Osim što je smanjio prometne gužve i zagađenje, privukao je turiste koji su došli vidjeti ovo arhitektonsko čudo. Mnogi od njih su, osim mosta, otkrili ostale znamenitosti regije, poput povijesnih lokaliteta i prirodnih ljepota.

Danas, gotovo dvije decenije nakon što je otvoren, vijadukt Millau i dalje stoji čvrsto i nastavlja impresionirati sve koji ga posjete. Inženjer Virlogeux, koji je prestao raditi na njegovom održavanju prije mnogo godina, uvjeren je da će vijadukt izdržati test vremena. On je izuzetno stabilan i ne zahtijeva mnogo održavanja, a svake godine pomaže u smanjenju emisija CO2 za oko 40.000 tona, što je ekvivalentno šumi od 40.000 stabala koja apsorbiraju emisije tokom 40 godina.

Vijadukt Millau nije samo infrastrukturni projekt; on je simbol ljudske inovativnosti i sposobnosti da stvori nešto što je istovremeno funkcionalno, estetski ugodno i korisno za zajednicu. Također je promijenio način na koji ljudi percipiraju regiju Centralni masiv. Prije izgradnje mosta ovo je područje bilo poznato po svojoj nepristupačnosti i udaljenosti, ali danas je ono u srcu glavne prometne rute koja povezuje sjevernu Evropu sa Španijom.