bez zaustavljanja privrede
Kako je Južna Koreja izravnala krivulju?
Moglo bi biti “prekasno” za zemlje koje je epidemija jako zahvatila da je stave pod kontrolu jednako brzo i učinkovito kao Južna Koreja, smatra dr. Ki
Južna Koreja pokazala je da je moguće suzbiti koronavirus bez zaustavljanja privrede, ali stručnjaci nisu sigurni bi li takav pristup uspio drugdje, piše The New York Times.
Neovisno o tome kako tumačite brojke, Južna Koreja je jedina zemlja koja iskače od drugih.
Krajem februara i početkom marta broj novozaraženih u zemlji eksplodirao je s nekoliko desetaka na prvo nekoliko stotina, a potom i na nekoliko hiljada.
Na vrhuncu, 29. februara, potvrđeno je bilo 909 novih slučajeva zaraze u samo jednom danu i činilo se da će zemlja s 50 miliona stanovnika biti pokošena.
No sedmicu poslije broj novih slučajeva zaraze smanjio se upola. Za četiri dana također se prepolovio te idući dan isto tako.
Južna Koreja jedna je od samo dvije zemlje s velikim epidemijama, uz Kinu, koja je uspjela izravnati krivulju širenja zaraze. Ali to je postigla bez drakonskih ograničenja govora i kretanja kakve je uvela Kina te po privredu štetnih mjera ograničavanja kretanja kakve su uvele Evropa i Sjedinjene Države.
Dok je broj umrlih u svijetu od novog koronavirusa prešao 18.000, dužnosnici i stručnjaci u cijelom svijetu proučavaju primjer Južne Koreje ne bi li iz njega izvukli pouke.
A te pouke, premda daleko od toga da su lagane, izgledaju relativno jednostavne i finansijski izvedive: brzo djelovanje, testiranje širokih razmjera i utvrđivanje bliskih kontakata zaraženih te, ključno, podrša građana, piše njujorški list.
Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizcije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus odao je priznanje Južnoj Koreji na tome što je dokazala da je suzbijanje virusa “moguće”. Pozvao je i druge države da “primijene lekcije naučene u Južnoj Koreji”.
Bivši dužnosnik američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) Scott Gottlieb ističe Južnu Koreju kao ogledni primjer toga da se Covid-19 može pobijediti pametnim, agresivnim javnozdravstvenim mjerama.
Intervenirati brzo, prije krize
Samo sedmicu nakon što je krajem januara dijagnosticiran prvi slučaj zaraze u zemlji, vladini dužnosnici sastali su se s predstavnicima nekoliko medicinskih kompanija. Zatražili su ih da odmah počnu razvijati testove za koronavirus za masovnu proizvodnju.
Dvije sedmice kasnije, iako je Koreja imala samo dvocifreni broj zaraženih, svakoga dana isporučivalo se na hiljade testova. Zemlja ih sada proizvodi 100.000 na dan i dužnosnici pregovaraju sa 17 drugih država o njihovu izvozu.
Također, odmah su uvedene vanredne mjere u Daeguu, gradu od 2,5 miliona ljudi gdje se zaraza brzo proširila preko mjesne crkve.
“Južna Koreja mogla je to provesti bez ograničavanja kretanja ljudi jer je prilično rano otkrila glavni izvor infekcije, crkvenu zajednicu”, rekao je Ki Mo-ran, epidemiolog koji savjetuje vladu u vezi odgovora na koronavirus. “Da smo kasnije saznali, stvari su mogle biti daleko ozbiljnije”.
Južnokorejci, suprotno od Evropljana i Amerikanaca, bili su pripremljeni na to da se epidemiju koronavirusa tretira kao vanredno stanje jer su imali iskustva s MERS-om, sličnom respiratornom bolesti, od koje je 2015. u zemlji umrlo 38 ljudi.
Vjeruje se da je inkubacijsko razdoblje novog koronavirusa pet dana, nakon čega često slijedi razdoblje blagih simptoma koji se mogu zamijeniti za prehladu, a tada se virus jako lako prenosi na druge ljude.
Zbog toga izbijanje zaraze postaje očito tek nakon sdmicu ili dvije. Čini se da je zaražena tek šačica ljudi, a zapravo ih mogu biti stotine. Ako su ih zaražene stotine, mogu ih zapravo biti hiljade.
“Tradicionalne mjere, poput karantina i izolacije, zbog takvih karakteristika virusa nisu učinkovite”, kazao je zamjenik južnokorejskog ministra zdravlja Kim Gang-lip.
Testirati rano, često i sigurno
Južna Koreja testirala je daleko više ljudi na koronavirus nego bilo koja druga zemlja, a to je omogućilo da se izolira i liječi puno ljudi odmah nakon što su se zarazili.
Zemlja je provela preko 300.000 testova, što je po glavi stanovnika 40 puta više nego u SAD-u.
“Testiranje je ključno jer omogućuje rano otkrivanje zaraze, minimalizira daljnje širenje i omogućuje brzo liječenje zaraženih”, rekao je južnokorejski ministar vanjskih poslova Kang Kyung-wha za BBC, istaknuvši da to objašnjava i njihovu jako nisku stopu smrtnosti.
Premda se za Južnu Koreju sada govori da je suzbila epidemiju, zarazile su se hiljade ljudi i vladu se u početku optuživalo za pasivnost. Njen pristup s testiranjem bio je osmišljen kako bi se okrenulo širenje zaraze koje je već nastupilo.
Kako bi se spriječilo da se bolnice i klinike izlože prevelikom pritisku, otvoreno je 600 centara za testiranje kako bi se što više ljudi testiralo što brže i zaštitili zdravstveni radnici.
Građane se neumorno pozivalo da zatraže testiranje ako su oni ili netko koga poznaju razvili simptome.
Uredi, hoteli i druge velike zgrade često koriste termalne kamere kako bi se na ulazu identificiralo ljude koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu. Mnogi restorani provjeravaju gostima temperaturu prije nego ih puste unutra.
Utvrđivanje bliskih kontakata, izolacija i nadzor
Kada je osoba pozitivna na testu, zdravstveni djelatnici analiziraju njezino nedavno kretanje kako bi pronašli, testirali i, bude li potrebno, izolirali osobe s kojima je možda bila u kontaktu.
Tako mogu rano identificirati mreže moguće transmisije virusa, odstranjujući ga iz društva precizno kao što hirurg odstranjuje rak.
Zdravstveni dužnosnici prikupljaju podatke o pacijentovu kretanju koristeći se snimkama sigurnosnih kamera, podacima o transakcijama kreditnim karticama, čak GPS podacima njihovih automobila i mobitela.
“Provodili smo epidemiološka istraživanja poput policijskih detektiva”, rekao je dr. Ki. “Kasnije smo revidirali zakone kako bi sigurnost društva u vrijeme kriza izazvanih zaraznim bolestima imala prioritet nad zaštitom privatnosti”.
Kada je zaraza postala prevelika da bi se pacijente tako intenzivno pratilo, dužnosnici su se počeli više oslanjati na masovno slanje SMS poruka.
Mobiteli Južnokorejaca vibriraju s upozorenjima kad god se u njihovom susjedstvu otkriju novi slučajevi zaraze.
Internetske stranice i aplikacije za pametne telefone iz sata u sat, ponekad iz minute u minutu, objavljuju podatke o kretanju zaraženih, kojim su se autobusima vozili, kada i gdje su ušli i sišli, čak i jesu li nosili maske.
Ljudi koji smatraju da su možda imali bliski kontakt sa zaraženima trebaju se javiti u centre za testiranje.
Južnokorejci uglavnom su prihvatili gubitak privatnosti kao nužan kompromis.
Identificirajući i liječeći zaražene rano i razdvajajući blage slučajeve u posebne centre, Južna Koreja sačuvala je bolnice za najozbiljnije pacijente. Njezina stopa smrtnosti je samo nešto veća od jedan posto, i među najnižima je u svijetu.
Saradnja građana
Budući da nema dovoljno zdravstvenih djelatnika niti skenera za mjerenje tjelesne temperature kako bi se zaraženima ušlo u trag, uskočiti moraju obični građani.
Čelnici su zaključili da je za suzbijanje zaraze potrebno da građani budu jako dobro informirani i da surađuju, rekao je Kim, zamjenik ministra zdravlja.
Televizija, glasovna upozorenja na postajama podzemne željeznice i upozorenja koja se šalju putem pametnih telefona neprestano podsjećaju ljude da nose maske, poštuju socijalno distanciranje i prate podatke o novozaraženima svaki dan.
Time se stvara osjećaj zajedničke svrhe gotovo kao u vrijeme rata. Ankete pokazuju da ljudi većinom odobravaju vladine napore. Povjerenje u vladu je visoko, panika mala i nema masovnih kupovina.
“Takvo povjerenje javnosti rezultiralo je jako visokim nivoom građanske svijesti i dobrovoljne saradnje koja jača kolektivne napore”, rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Lee Tae-ho novinarima.
Može li se korejski model primijeniti drugdje?
Južnokorejske metode i alati za zadržavanje zaraze nisu ni složeni ni skupi.
Od sedam zemalja s težim zarazama od Južne Koreje, pet je bogatijih.
Stručnjaci navode tri velike prepreke za oponašanje južnokorejskog primjera od kojih nijedan nema veze s troškovima ili tehnologijom.
Jedno je politička volja. Mnoge vlade oklijevaju uvesti stroge mjere sve dok ne izbije kriza.
Drugo je volja javnosti. Povjerenje javnosti veće je u Južnoj Koreji nego u mnogim drugim zemljama, posebno zapadnim demokratijama koje razdiru polarizacija i populistički otpor.
Ali najveći izazov je vrijeme.
Moglo bi biti “prekasno” za zemlje koje je epidemija jako zahvatila da je stave pod kontrolu jednako brzo i učinkovito kao Južna Koreja, smatra dr. Ki.