Kako je jedna od najljepših evropskih država postala gnijezdo kriminala?
Eksplozija bombe podmetnute ispod Peugeota koji je unajmila Daphne Caruana Galizia, najpoznatija malteška istraživačka novinarka, bila je toliko jaka da su insepktori čak četiri dana skupljali ostatke njezina tijela i vozila po obližnjem polju.
Potraga za počiniteljem, piše američki New York Times, trajat će mnogo duže, ako uopšte ikada i završi uhićenjem počinitelja.
U najmanjoj, ali i ekonomski najbrže rastućoj ekonomiji Evropske unije u posljednje dvije godine zabilježeno je čak šest sličnih likvidacija. Mete, doduše, nisu bili novinari, ali nijedan slučaj nije riješen. Mnogi sumnjaju da će i sada biti tako, piše Jutarnji list.
Brtika i oštra
Najnovija žrtva imala je iznimno velik broj neprijatelja. Na svom blogu “Running Commentary” kritikovala je mnoge: od članova vladajuće Laburističke stranke i lidera opozicijskog desnog centra (koji se, iako je protiv nje podigao nekoliko tužbi zbog njezina britkog, neustrašivog jezika, sada profilira kao predvodnik borbe za pravdu), preko azerbajdžanske prve porodice i kartela do iranskog bankara, kineskih biznismena i korisnika offshore poreznih oaza poput Paname i Britanskih Djevičanskih otoka. U kritikama i pisanju bila je pikantna, često nemilosrdna, ne štedeći one o kojima je pisala do te mjere da se u četvrtima koje su uporišta njezinih neprijatelja navodno slavila vijest o njezinoj smrti.
Ostatak Malte, pa čak i oni koji se nisu slagali sa stilom njezina izvještavanja, u potpunom je šoku i traži odgovore. Građani su to pokazali ovaj vikend kad su se thiljada njih slile na malteške ulice te u dva navrata izvjesili transparente “Mafijaška država” na zgrade (policija ih je skinula, glasnogovornik tvrdi, vjerovatno zbog rječnika, da bi poslije ponovno osvanuli). Tražili su, osim pravde za ubijenu, i hitnu ostavku načelnika policije, petog u posljednje četiri godine, i državnog tužioca te promjenu načina njihova izbora. Osim Malte, atentat je uzdrmao i cijelu Evropsku uniju koja je otočnu državicu primila u svoje članstvo 2004. godine i, suočena s krizom povjerenja, predstavljala je kao dokaz uspjeha i smisla Evropske unije. Atentat dokazuje da je na Malti, unatoč površinskom sjaju, nešto opasno trulo. Ubijena je novinarka na to upozoravala godinama.
Evropska panama
“Kriminalci su sada gdje god pogledate. Situacija je očajna”, završila je svoj posljednji tekst, objavljen na blogu u ponedjeljak popodne, pola sata prije nego što je sjela u automobil i nestala u detonaciji.
Dosad se naoko, i izdaleka, činilo kako Malti baš sve ide od ruke, pogotovo zahvaljujući spletu određenih okolnosti. Na primjer, njezin financijski sektor doživio je pravi uspon nakon krize na Cipru 2013. godine i otok je postao prava oaza niskog poreza, (evropska) “Panama” na drugom kraju svijeta od istoimenog originala. Zbog Arapskog proljeća, koje je u turističkom smislu nokautiralo Tunis, uzlet je doživio i taj sektor. Broj turista povećao se na godišnjoj razini za oko 900 hiljada. Dogodio se i Brexit koji je Maltu promijenio u “drugi otok”, duboko ukopan u EU – kao bivšu britansku koloniju i englesko govorno područje – koji privlači neviđeni strani kapital, dosad 70 hiljada kompanija, i u kojem državljanstvo ima legitimnu cijenu.
Ali, medalja ima dvije strane. Političko miješanje i konstantno mijenjanje vodstva srozalo je, piše list, kvalitetu tamošnjeg pravosudnog sustava.
Sve se razotkrilo
– Povjerenje ne funkcioniše kao pouzdano ustavno načelo kada su ljudi nepouzdani – tvrdi Justin Borg-Barthet, pravni stručnjak s Malte. Christian Peregin, osnivač online portala Lovin Malta, tvrdi da je ubistvo novinarke objelodanilo realnost koju je godinama prokazivala. – Malta se nalazi između Evrope i Sjeverne Afrike. Govorimo engleski i imamo englesku tradiciju, ali govorimo i malteški koji je zapravo mješavina arapskog i italijanskog. Naša nacionalna psiha uvijek je negdje između ta dva vrlo različita svijeta – objašnjava Peregin.
Ta dvojna priroda pomogla je produbiti strastveni politički sukob dviju najvećih stranaka, laburista i opozicijske Nacionalističke stranke čiji lider Adrian Delia govori ne samo o “borbi protiv korupcije, nego i kulture mržnje”. Sama ubijena, primjerice, zaželjela je na svom blogu nakon smrti nekadašnjeg šefa laburista Doma Mintoffa “da on trune u paklu”. A jedan od policajaca na kojega se obrušila svojim perom prozivajući ga za pijanstvo i sklonost plesu u krilu, Ramon Mifsud, na Facebooku je njezinu smrt komentirao riječima: “Svatko dobije što zaslužuje, đubre”.
Godišnje se proda 700 državljanstava po 1,2 miliona eura
Prošle je godine Malta prodala gotovo 700, a prema nekim izvorima i 900, svojih pasoša. Vlasti odbijaju otkriti tko su kupci i njihovo originalno državljanstvo. Ukupna cijena državljanstva iznosi oko 1,2 miliona eura, a novac od prodaje državljanstva ide u državni proračun. Državljanstvo se prodaje od 2013. godine, a do septembra 2017. broj zahtjeva iznosio je 1500 od ukupno 1800 predviđenih programom.
Malteško državljanstvo podrazumijeva putovnicu Evropske unije, kojom se bez vize može putovati u 166 zemalja svijeta, a mnogi su, uključujući ubijenu istraživačku novinarku, tvrdili da prodaja državljanstva otvara prostor korupciji te predstavlja pozivnicu mutnim inostranim likovima.
Pojedinačni investitor mora dati minimalni doprinos od 650.000 eura: 70 posto ide u fond koji je uspostavila vlada, a ostatak u konsolidirani fond. Svaki član porodice treba uplatiti dodatnih 25.000 eura. Moraju investirati u nekretninu u iznosu od najmanje 350.000 eura te uložiti najmanje 150.000 eura u obveznice ili dionice koje je odobrila malteška vlada, i to na najmanje pet godina. Nakon godinu dana dobiva se državljanstvo koje je doživotno i prenosi se na potomke.
Podnositelji zahtjeva podliježu svojevrsnoj provjeri, ne smiju bolovati od bolesti koje bi mogle ugroziti zdravlje na otoku i moraju imati čisti dosje (provjerava se i Međunarodni kazneni sud, Interpol…). Proces traje godinu dana.
Državljanstvo može biti oduzeto ako je stečeno prevarom, lažnim predstavljanjem, skrivanjem činjenica; ako je osoba povezana s neprijateljem ili entitetom koji je bio voljan pomoći neprijatelju u ratu; ako se osoba pokazala nelojalnom prema predsjedniku ili malteškoj vladi.