Kako je biti “bauštelac” u Njemačkoj: Nema posla bez Bosanaca

Nedavna vijest o prevarenim građevinskim radnicima iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj se brzo proširila u regionu, ali i samoj Njemačkoj. Deutsche Welle je izvještavao o hrvatskim radnicima od kojih su neki porijeklom iz BiH, a koji su u Njemačkoj bez plate radili tri mjeseca. Nadležni poslodavac iz Slovenije im je odbio platiti zarađeno. Šef firme je pobjegao i otad mu se gubi svaki trag. Čak im nije plaćen ni smještaj u kojem su boravili.

Bez obzira na ovakve i druge slične primjere, nije mali broj onih koji bi rado uzeli torbu u ruke i krenuli trbuhom za kruhom – na bauštelu u Njemačku. Prije mjesec dana je to uradio Slobodan Tomić iz Bosanske Gradiške. On je armirač i više od 30 godina radi na gradilištima. Bio je i dugogodišnji radnik Hidrogradnje iz Sarajeva, a četiri godine je proveo na gradilištu u Belgiji iz koje nosi loša iskustva. “Izigran sam u Belgiji. Ne samo da nisam dobio zarađeni novac, nego mi nije uplaćivan radni staž niti osiguranje“, kaže on.

Slobodanu je dobro poznata narodna poslovica: „Koga su zmije ujedale i guštera se boji“. Zbog toga je ovaj put bio oprezan. „Sada sam došao po preporuci jer sam čuo da su ljudi pošteni i da plaćaju redovno.“

Slobodan je u Njemačku došao prije otprilike mjesec dana. Kaže da mu je dobro. Međutim, najveći problem mu je, kaže, jezik: „Ostalo nije tako veliki problem. Naši ljudi su uvijek bili vrijedni i znaju raditi svoj posao, tako da, što se tiče toga, nije problem. Radi se po nacrtu. Ovdje mi je lakše jer sa mnom ima ljudi koji govore njemački jezik, tako da mi uvijek priskoče u pomoć ako zatreba.“

Veliki broj građevinskih radnika iz BiH u Njemačku dolazi preko firmi koje su registrovane u Sloveniji. Zbog toga su česti oglasi slovenskih firmi koje u BiH traže građevinske radnike. Uz navedene uslove, kako piše u jednom od oglasa, ističe se: „Ne obećajemo više od onoga što je realno i solidno, ali zato cijenimo radnika i pridržavamo se maksimalno ugovora i dogovora sa radnikom.“

“Na osnovu ugovora i dogovora se vrši i plaćanje”, kaže Mirsad Baralija, tehnički direktor u firmi „AMB Group Baralija Edin“. Ta firma zajedno sa kooperantima zapošljava 25 radnika. 18-godišnje iskustvo u građevinarstvu i saradnja sa različitim ljudima su razlozi zbog koji Mirsad klaže da bar malo zna procijeniti kako se odvijaju stvari na tržištu. „Ljudi koji su u ovoj branši znaju kakva je ona. Na tržištu se manje-više zna ko plaća, a ko ne“, kaže Baralija koji je također na svojoj koži osjetio šta znači biti prevaren.

„2009. godine smo radili na aerodromu u Kelnu, gdje smo na završen posao izgubili 490.000 eura. Dio firme koja je bila glavni izvođač je prodat jednom Švicarcu. Imamo sudsku presudu prema kojoj moramo dobiti novac, ali mi ne živimo od presuda“, kaže Baralija dok pažljivo drži projektnu dokumentaciju za objekat u Bad Godesbergu, poznatoj četvrti u Bonnu.

Radnici koji rade za firmu čiji je Baralija tehnički direktor platu dobijaju mjesečno ili odgovarajući iznos svake dvije sedmice. Radnicima sa glavnim boravištem u Njemačkoj se plata isplaćuje mjesečno, a radnicima koji rade na osnovu tzv. detašmana dva puta mjesečno po dogovoru i poslu (detaširan, franc.: détacher, détachement – odvojen od cjeline).

Kada je riječ o detašmanima, čiji je broj u Njemačkoj određen međudržavnim sporazumom od detašmanima u SR Njemačkoj, on se dodjeljuje na osnovu godišnjeg plana i ograničen je. Najveći broj se odnosi na oblast građevinarstva.

Mirsad Baralija ne krije da je zainteresovanost u BiH za radom u Njemačkoj velika, ali ističe i da je teško realizovati dolazak radnika: „Znamo da su Bosanci i Hercegovci vrijedni i dobri radnici. Međutim, vize su najveći problem.“

Almir Husanović iz Zavidovića nema taj problem. Građevinarstvom se bavi već skoro 14 godina. Od toga je deset godina proveo u Sloveniji, a ostatak u Njemačkoj. „Imam dozvolu o stalnom boravku u Sloveniji. Tako da mi viza za Njemačku nije potrebna“, kaže Husanović. S poslom i uslovima rada je zadovoljan. Loša iskustva, kako kaže, na sreću nije imao: „Čuo sam za prevarene radnike u Minhenu. Ja na sreću nemam loša iskustva. Do sada mi niko nije ostao dužan ni jedan jedini euro.“

Na građevinskim objektima su česte kontrole od strane nadležnih institucija koje se bore protiv rada na crno. Zbog toga Husanović nikako ne preporučuje rad na crno. Mirsad Baralija ima iskustva sa kontrolama. „Ako čovjek dobro i pošteno radi, nema se čega bojati. Ako loše radiš, mala je vjerovatnoća da ćeš biti dobro plaćen. Kvalitet je na prvom mjestu. Samo za dobro završen posao može se očekivati isplata. Sve ostalo je priča za malu djecu. Isto tako će vas policija pustiti na miru ako imate svu potrebnu dokumentaciju i ne zapošljavate radnike na crno.“

„Ma nemate se čega bojati ako ste pošteni i ako pošteno radite. Bosanci su vrijedni. Nema posla bez njih. Drugi su samo na jeziku dobri“, kaže Almir Husanović, oblači rukavice i odlazi kranom prebaciti materijal s jednog na drugo mjesto kako bi radnici, čiji je on poslovođa, mogli završiti posao na vrijeme. A, vrijeme je novac, dodaje Mirsad Baralija i odlazi na naredni razgovor koji će možda uroditi novom poslovnom ponudom.