Je li Ukrajina “navela” ruku ubice ruskog ambasadora u Turskoj?
Nisu mediji jedini koji ishitreno reagiraju na dramatične događaje, poput atentata na ruskog ambasadora u Turskoj. I političari, čak i šefovi država, poput Vladimira Putina, podgrijavaju atmosferu svojim kategoričkim tvrdnjama za koje ne mogu ponuditi argumente.
U pitanju je izjava ruskog predsjednika, data nekoliko sati nakon terorističkog akta u Ankari, u kojoj je on rekao da “moramo saznati ko je naveo ruku ubice”. Ovim je s najvišeg nivoa odmah eliminirana mogućnost da je Mevlut Mert Altintas djelovao kao “slobodni strijelac”, pa se krenulo u potragu za nalogodavcima.
Pojedini ukrajinski političari i diplomate svojim reakcijama na atentat u Ankari uistinu su dali povoda za kritiku njihovog sadržaja. No, da li i za sumnju, koja im se sada spočitava, da su ta zemlja i njene službe “navele” ruku teroriste Altintasa?
Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko odmah je u ponedjeljak uveče izrazio žaljenje zbog terorističkog napada u Berlinu; atentat u Ankari nije ni pomenuo, iako su u svijetu oba događaja uglavnom dobijala podjednak tretman.
Nakon toga, sa kontraverznim komentarima na Twiteru krenuo je ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavao Klimkin. Njegov akcenat je bio na tome da je “Rusija odgovorna za čudovišna kršenja ljudskih prava i ubijanje hiljada nevinih ljudi u Siriji i Ukrajini”. To je, u suštini, parafraza riječi koje je, nakon ubistva ambasadora, izvikivao ubica iz Ankare.
Najdalje je otišao parlamentarni zastupnik Vladimir Parasjuk. On je izjavio da je Altintas – heroj! U tom tonu o ubistvu u Ankari počeli su da izvještavaju i neki ukrajinski mediji.
Prenose se i ocjene o tome da ukrajinska javnost likuje nad surovom likvidacijom ambasadora Karlova.
Zvanična Moskva odbila je komentirati ove poruke, rekavši samo da one potječu od “opsjednutih”. No, pojavili su se i komentari po kojim su, na Putinovo pitanje ko je “naveo” ruku atentatora, sami Ukrajinci prstom pokazali na sebe.
Temperaturu je podigla i odluka šefa turske diplomatije da preko noći otkaže već zakazanu posjetu Kijevu. Ne mora se tu odluku procjenjivati kao izraz sumnje da baš iz te zemlje puše vjetar, ali je ona svakako jedna vrsta osude pomenutih izjava ukrajinskih zvaničnika.
U svakom slučaju, u trenutku kad se užurbano traži nalogodavac i pomagač ubice Altintasa, na listi osumnjičenih našla se, opravdano ili ne, i Ukrajina!
