Ispovijest žene ubice: Ubijam dilere, a država mi to plaća
Filipine razdire brutalni rat protiv dilera i narkomana, a sve uz blagoslov kontroverznog predsjednika Rodriga Dutetertea. U samo nekoliko sedmica gotovo 2.000 ljudi je ubijeno.
Ko su ubice i zašto ubijaju toliko ljudi? BBC je napravio reportažu o ubici koja je smaknula šestero ljudi. Prvo što ih je iznenadilo je to što je ubica sitna Filipinka s malim djetetom.
“Moje prvo ubistvo bilo je prije dvije godine. Bila sam užasno prestrašena i nervozna jer mi je bilo prvi put”, počinje svoju životnu priču Filipinka lažnog imena Maria.
Danas ona provodi plaćena ubistva kao dio legaliziranog rata protiv dilera. Zajedno s još dvije žene čini jedan od najubojitijih timova zato što se mogu približiti dilerima bez pobuđivanja sumnje. Nepoznati muškarci u društvu dilera puno više su sumnjivi nego neke nove žene.
Otkako je predsjednik Duterte izabran, krajem juna ove godine, Maria je ubila još pet osoba metkom u glavu. Upitana ko je naredio ta specifična ubistva, otvoreno kaže: “Naš šef, policajac”.
Maria je udata i tačno na dan razgovora s reporterima BBC-a dobili su dojavu da je njihova kuća otkrivena. Maria, suprug i dijete užurbano se sele kako bi pobjegli pred drugim ubicama.
Na život plaćene ubice nagovorio ju je njen muž.
“Suprug je imao naredbe ubijati ljude koji nisu plaćali svoje dugove. Jednom prilikom nadređenima je trebala žena i muž je predložio mene. Vidjela sam čovjeka kojeg trebam ubiti, približila mu se i ubila ga”, pripovijeda Maria.
Oboje supružnika dolaze iz siromašnih četvrti Manile i nisu imali stabilne prihode dok nisu počeli ubijati ljude. Na svakom ubistvu zarade oko 400 dolara što se dijeli između nekoliko ubica, najčešće tri ili četiri. Taj novac je pravo bogatstvo za sirotinju filipinskog glavnog grada. Plaćena ubistva nisu ništa novo na Filipinima, ali predsjednik Duterte je znatno pojačao intenzitet.
Prije izbora obećao je ubistvo 100.000 kriminalaca, a posebno je upozorio dilere droge.
“Ne uništavajte mi državu jer ću vas pobiti”, zaprijetio je Duterte. Nedavno je ponovio takve stavove govoreći da čak ni stotinu života tih idiota, dilera, mu ne znači ama baš ništa.
Na takvu reakciju Dutertea je natjerala epidemija jeftinog metamfetamina pod nazivom shabu. Jeftin, iznimno lak za proizvesti gotovo nevjerovatnom lakoćom izaziva ovisnost. Siromašnima na Filipinima pruža barem nekakav bijeg od grozne stvarnosti u kojoj žive.
Druga strana medalje je stalni strah koji se uvukao među dilere. Jedan od njih je Roger. Kao mladić razvio je ovisnost o shabuu i kao mnogi ovisnici prije i poslije njega počeo je prodavati drogu kako bi mogao finansirati vlastitu ovisnost. Dobro je sarađivao s korumpiranim policajcima, a povremeno bi otkupio dio droge koju bi policija zaplijenila u racijama.
Sada bježi pred ubicama poput Marie.
“Svakog dana, svakog sata tišti me kamen straha u prsima. Stvarno je zamarajuće i zastrašujuće to stalno skrivanje. Ne znaš hoće li te izdati osoba koja hoda ispred tebe ili će se okrenuti i ubiti te. Spavanje je gotovo nemoguće jer se budim zbog i najmanjeg šuma”, priča Roger.
Priznaje da je griješio, da je povukao mnoge pogrešne poteze, ali svjestan je da je za njega vjerovatno prekasno. Policiji se ne može predati zato što je uvjeren da bi ga ubili. Kaže da je ozbiljno shvatio prijetnje predsjednika Filipina uz jedno veliko ali. “Mislio sam da će progoniti velike organizacije, proizvođače droga, a ne male dilere kao što sam ja. Volio bih da mogu vratiti vrijeme, ali za mene je kasno”, kaže Roger.
Maria također žali zbog svog posla, ali kaže da je zarobljena u tom začaranom krugu. Njen nadređeni je otvoreno rekao da će ubiti bilo koga ko napusti tim ubica. Svakog dana moli za oprost, redovno se ispovijeda, ali ni svećeniku se ne usudi priznati čime zarađuje novac za život.
Ima još jedno posljednje ubistvo za počiniti, jednu posljednju isplatu i nada se da će uspjeti pobjeći, iako se ne nada previše.
