Ispovijest majke koja potajno radi kao prostitutka: Ne stidim se
“Sigurno se ne sramim onoga što sam radila. Prilično sam ljuta što to niko ne prepoznaje’, kaže 42-godišnja Sherri iz Essexa. Ona već dva desetljeća radi kao prostitutka, striptizeta, u bordelima i preko eskort agencija, ALI to čuva kao tajnu od svog 12-godišnjeg sina.
Njezin je dvostruki život pomno isplaniran. Sinu govori da radi u pozorištu i nikad ne ostaje duže vani da dadilja ne bi postala sumnjičava. “Znam da se mnoga djeca okrenu protiv mama kad saznaju. Užasno je plaćati takvu cijenu”, kaže Sherri.
Ali, ona nije jedina. U Velikoj Britaniji ima oko 72.800 seksualnih radnika i većinu čine žene.
Značajan broj tih žena su i majke, kaže prof. Teela Sanders sa Univerziteta Leicester. Organizacija English Collective of Prostitutes, koja se bori za prava prostitutki, pokrenula je kampanju kojom zahtijevaju dekriminalizaciju seksualnih radnika pod nazivom Zaštitimo majke (Make Mum Safer).
Razlog je gotovo uvijek – novac
Razlog zbog kojeg se većina žena odlučuje na ovaj korak je najčešće novac.
Sherri je imala 20 godina kad je prvi put počela raditi u bordelu u Londonu nakon što su je šokirale niske plaće uredskog posla. Dok je radila kao tajnica, plaća joj je bila 15.000 funti (oko 135.000 kuna godišnje) dok u bordelu zarađuje puno više, oko sto funti na noć.
Kad je rodila sina, radila je kao eskort dama i muškarce je posjećivala u njihovim kućama ili hotelima. Svjesna je opasnosti posla, pogotovo jer su je u dva navrata nasilne mušterije zaključale u sobu i čula je priče o premlaćivanju od kolegica.
Međutim, kaže da sad ima redovnu klijentelu i ističe da su i neki drugi poslovi opasni, poput vatrogasaca: “Uspoređujete nivo opasnosti i plaću.”
Nažalost, napadi na prostitutke nisu rijetki. Procjenjuje se da su između 1990. i 2015. ubijene 152 seksualne radnice, a prijavljeno je više od 280 slučaja silovanja od 2012. Većina slučajeva se pak ne prijavljuje jer se prostituke boje sankcija.
Što se tiče Sherri, njoj je najvažnija plaća. Njome si može priuštiti pozvati prijatelje i njihovu djecu na večeru ili na božićnu zabavu. “S jedne strane, ovo radite da biste uzdržavali djecu, a s druge strane ako iko sazna, smatrat će vas lošom majkom”, kaže.
Ona se povjerila tek nekolicini dobrih prijateljica o svom poslu, ali i dalje se boji da će neko od sinovih nastavnika saznati i alarmirati socijalnu službu.
Prof. Sanders kaže da socijalna služba vrlo često automatski pretpostavlja da prostitutke nisu podobne majke i da su njihova djeca u riziku.
No, istraživanja pokazuju da majke odvajaju posao od porodice, imaju po dva mobilna telefona i klijente drže dalje od svoje kuće i privatnog života.
Ponosne na sebe
Sličnu priču ima i Jenny koja danas ima šezdesetak godina, a ovim se poslom bavi već više od 30. Nijednog klijenta nikad nije dovela kući gdje živi s danas odraslom kćerkom s posebnim potrebama.
Prostitucijom se počela baviti kad joj je kćer imala 18 mjeseci jer joj je silno trebao novac. Socijalna pomoć joj je pokrivala samo stanarinu i hranu dok je još oko hilajdu funti sedmično morala izdvajati za medicinske sestre i stručne terapije za svoju kćerku.
Ne želi priznati koliko zarađuje od susreta s muškarcima, ali kaže da su i posao i zarada fleksibilni. Jenny je ponosna što je stvorila siguran dom i rado bi pronašla neki drugi posao, ali ne može zbog jednog hapšenja na cesti i dosjea.
Već se godinama organizacije bore za dekriminalizaciju seksualnih radnika i brisanje dosjea jer ljudi poput Jenny zbog zakona ne mogu ni izaći iz industrije.
Sherri je pak optimistična i nada se da će se i zakoni i stavovi promijeniti te svom sinu namjerava reći za svoj posao kad osjeti da su se predrasude prema njima smanjile. “Nadam se da će biti ponosan na mene, da mu se majka uspjela izboriti za sebe sama”, rekla je.
