Hrvatski pisac Jurica Pavičić: Isti doktorat koji ima Dragan Čović, meni ne treba

U kolumni objavljenoj na zagrebačkom Jutranjem listu Jurica Pavičić, hrvatski pisac, kolumnista i kritičar, obznanio je da vraća svoj doktorat zbog odluke da zagrebačko Sveučiliste dodijeli doktorat članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću.

Pavičić se na početku svoje kolumne osvrnuo na 1989. godinu, vrijeme kada se historija u školstvu nije propitivala nego je vladao samo jedan pogled na nju. U to vrijeme, sjeća se, javna TV je bila glasnogovornica vladajuće ideologije i stranke, a vladajući političari su od univerziteta dobijali počasne doktorate.

Ističe da se danas ništa značajno nije promijenilo jer u školstvu i dalje vlada jedan pogled na historiju, javna TV je i dalje glasnogovornica vladajuće elite koja drži univerzitete koji pak počasne doktorate dodjeljuju političarima.

“Tako je zagrebačko Sveučilište ovih dana dodijelilo počasni doktorat nikom drugom doli Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a Bosne i Hercegovine. Politički lider većine Hrvata u BiH te jedan od trojice neodgovornih etničkih vođa koji u ovom trenutku BiH drže na centimetar od novog rata, postao je 15. maja ove godine 99. doktor nauka honoris causa najvećeg hrvatskog univerziteta, univerziteta na kojem sam – kako je došlo, uskoro će me sram biti priznati – eto, diplomirao i doktorirao i ja”, piše Pavičić.

Pavičić

Navodi da Čović doktorat nije dobio jer je razradio načelo neodređenosti, istražio funkcioniranje vitamina, sintetizirao tešku vodu, razvio izmjeničnu struju, teoriju književnih modusa ili razbio jezgru atoma.

“Bivši aviomehaničar iz mostarskog Sokola, čovjek blago rečeno sramotne ratne prošlosti, političar višekratno optuživan za privredni i ini kriminal dobio je tako od moje bivše alma mater istu onu akademsku titulu koju su u neka druga vremena od te iste dične ustanove dobili Tesla, Niels Bohr, Prelog, Ružička i Werner Heisenberg, Linus Pauling i Northrop Frye. Dragan je Čović doktorat nekoć dičnog i važnog zagrebačkog Sveučilišta dobio za svoj doprinos opstanku Hrvata u BiH u – citiramo rečenicu iz izvještaja komisije: ‘teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne’. Senat Sveučilišta koje je nekoć bilo važna i dostojna ustanova hrvatske kulture glasao je za taj i takav prijedlog i za tog i takvog doktora honoris causa sa šezdesetak glasova za, dvanaest suzdržanih i samo pet protiv. U tom mučnom, strašnom danu za najstariju hrvatsku univerzu zasijao je kao jedini tračak intelektualne dosljednosti i civilizacijske mjere istup predstavnice Filozofskog fakulteta, polonistice (i – nije u ovoj priči zgorega spomenuti – porijeklom Bosanke) Đurđice Čilić”, piše Pavičić.

Ističe da je mlada profesorica podsjetila Senat da HR HB nikad nije ni postojala, a da je bosanskim Hrvatima donijela nepreglednu štetu i da je predstavljala tragediju hrvatskog naroda u BiH.

“Mladu profesoricu porijeklom iz Livna posebno je zapeklo što se u nizu zasluga koje su Čoviću donijele honoris causa navodi i šefovanje mostarskom industrijom Soko. Stoga je članove Senata podsjetila da je ‘Dragan Čović je u poduzeću Soko za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ratne logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad’ te postavila svojim kolegama pitanje ‘želimo li zaista ovaj univerzitet opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora’? Profesorica poljskog također je kolege s nekoć slavnih i štovanih zagrebačkih katedri podsjetila da su ‘protiv Dragana Čovića vođena tri sudska procesa'”, naveo je Pavičić.

Mlada profesorica Filozofskog kolege je, piše dalje Pavičić, argumentirano i na vrijeme upozorila da u obrazloženju svog prijedloga afirmiraju političku tvorevinu koju je osudio međunarodni sud kao zločinačku. Da kandidiraju čovjeka koji je biografiju zaprljao organiziranjem ropskog rada zarobljenika. Da – na koncu – počasni doktorat daju čovjeku kojem bi pravosudna sudbina mogla nalikovati nebrojenim dobitnicima Zlatne kune. No, uprkos tome, Čović je dobio doktorat.

“I to više nije problem ni HR Herceg Bosne, ni BiH, ni Mostara ni Sarajeva. To je problem Zagreba i Hrvatske. Ako nam je ovakav intelektualni centar – što očekivati od periferije? Ako su nam ovakvi učeni ljudi – čemu se nadati od neukih? Prije nekoliko dana, niz mojih kolega javno se odrekao nagrada Hrvatskog novinarskog društva u znak protesta što je istu nagradu dobila TV novinarka blago rečeno osebujnog stila i pogleda na historiju. S obzirom da je doktorat Čoviću nemjerljivo veći skandal od spomenute novinarske nagrade, možda bismo mi koji smo na istom univerzitetu doktorirali trebali napraviti isto što i novinari: zasuti Damira Borasa crvenim tuljcima u znak prezira. Ne znam za druge, ali znam za sebe. Isti doktorat koji ima Dragan Čović, meni ne treba. Vraćam vam ga”, poručio je Pavičić.