Hoće li svi otići u Njemačku? “Amidža ne priča o drugim stvarima”

Poslije dugih godina peripetija i blokada, od danas se sa kosovskim pasošem može bezvizno putovati u EU. Turistički doduše, ali mnogi se boje da će omladina iskoristiti priliku da nađe posao i da se nikad više ne vrati.

„Bio je to dug put”, kaže sa olakšanjem Klisman Kadiju, mladi savjetnik vicepremijera Kosova, koji je zadužen za viznu liberalizaciju. „Težak put za sve stanovnike Kosova kako bismo konačno dobili viznu liberalizaciju – u posljednje vrijeme smo to iščekivali.“

Još prije sedam godina je Evropska komisija preporučila da se ukinu vize za građane Kosova i omoguće turistička putovanja u Šengenski prostor.

Poslije niza prepreka i blokada, dan je konačno došao – od jučer 01.01.2024. godine, sa kosovskim pasošem se može putovati bez viza.

„Evropa će, tehnički govoreći, sada biti tamo gdje treba – udaljena dva, tri sata“, kaže kosovski umjetnik Driton Selmani za njemački javni servis ARD, prenosi Deutsche Welle.

„Neće više biti udaljena dva ili tri mjeseca.“

Naime, toliko je u Prištini bilo uobičajeno čekanje na vizu za neku zemlju EU. Uz to su birokratski troškovi svaki put iznosili oko 170 eura– to je više od trećine prosječne plate.

Šta kažu amidža i tetka iz Njemačke?

U Prištini vlada i bojazan da bi vizne slobode mogle da podstaknu novi talas iseljavanja. Doduše, turistička viza nije osmišljena da bi se po EU tražio posao, ali mnogi koriste putovanja da se barem raspitaju i tako povećaju šanse da dobiju i radnu vizu.

„Kosovo će nažalost ponovo patiti zbog odlazaka mladih glava“, kaže Selmani. „Vlasti bi stvarno trebalo da upale alarme i da nešto preduzmu.“

Još prošle godine se udvostručio broj radnih dozvola koje je Njemačka izdala građanima Kosova. Više od polovine otpalo je na radnike u građevinarstvu.

Petrit Sadriju zarađuje od posredovanja radne snage. Na pitanje da li će sada svi pohrliti u Njemačku prvo se smije. Kaže, konačno će mladi lako moći do Njemačke da vide da li tamo stvarno teku med i mlijeko o kojima im pričaju amidže i tetke koji na Kosovo dolaze samo u posjetu, u moćnim automobilima.

„Amidža ne priča o drugim stvarima“, kaže Sadriju, recimo da se mora ustajati u šest ujutru, ponekad ići sat vremena vozom do posla i raditi po cijeli dan. On procjenjuje da će dvije trećine mladih koji sada otputuju ipak doći nazad na Kosovo.

Ipak se nešto dešava na Kosovu

Kako ocjenjuje dopisnik javnog servisa ARD, Kosovo je jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope u kojoj se ipak vide pomaci, posebno oko Prištine. Svuda se gradi, taksiji su uglavnom na električni pogon.

U bivšoj kasarni koju je u Prizrenu koristio njemački kontingent KFOR-a sada su programerske firme.

Dorijan Morina, student koji za sada zarađuje kao konobar, kaže da mnogi njegovi vršnjaci žele da napuste Kosovo. Ali, i on misli da mnogi imaju nadrealne predstave o Njemačkoj i drugim zemljama EU.

Kaže, bolje bi im bilo da ostanu. „Jer, mladi su jedina garancija da će se stvari ovdje kod nas popraviti“, dodaje on.