Hoće li Švedska zatvoriti vrata strancima? Desnica najavila nikad viđene promjene

Ulf Kristersson, vođa Stranke umjerenih, u ponedjeljak će postati 35. švedski premijer. U manjinskoj vladi sjedit će ministri Demokršćana i Liberala, ali ključne glasove za opstanak ove desničarske koalicije u parlamentu daju Švedski demokrati, populistička, nacionalistička i islamofobna stranka s kojom do prije samo koju godinu niko nije želio sarađivati, piše Index.

Švedska ne samo da je skrenula udesno nego je pod ručnom kočnicom u punoj brzini zaokretom pod 90 stepeni napustila višedesetljetni uglavnom socijaldemokratski smjer i krenula u potpuno neistražene političke vode. Ostvare li se najavljene temeljite i dalekosežne promjene koje je u petak predstavilo četvero stranačkih lidera – Kristersson, Ebba Busch, Johan Pehrson i Jimmie Åkesson – Švedska će kroz četiri godine postati bitno drukčija zemlja.

“Dobili smo mandat švedskog naroda na izborima i to shvaćamo vrlo ozbiljno. Zbog toga smatramo da je promjena ne samo neophodna nego i moguća. Nas četvero možemo ponuditi promjenu. Naša vlada bit će trostranačka i blisko će surađivati sa Švedskim demokratima u parlamentu”, rekao je 59-godišnji Ulf Kristersson novinarima u petak ujutro.

Desničari iz Švedskih demokrata su najveći dobitnici izbora iako nisu u vladi

Uprkos njegovoj centralnoj poziciji pred mikrofonom, nema nikakve sumnje ko je zapravo novi gazda švedske politike i najveći dobitnik septembarskih izbora. Samouvjerenim i rezolutnim nastupom pred medijima i govorom tijela, lider Švedskih demokrata Jimmie Åkesson jasno je stavio do znanja da se bez njegova blagoslova u Švedskoj od sljedeće sedmice više neće moći donijeti nijedna ključna odluka.

Uprkos tome što ostali partneri njegovu stranku ipak nisu pustili u vladu, Åkesson je sa svojih 20.5% glasova na izborima osigurao snažan utjecaj na koalicijsku politiku i odlučivanje, kako u parlamentarnim odborima tako i u ministarstvima. Švedski demokrati tako će imati poseban ured u vladi sa svojim stranačkim predstavnicima, koje neki sarkastično nazivaju Jimmiejevim komesarima.

Da je Åkesson od Kristerssona i ostalih partnera zapravo tražio i očekivao još više nego što je u konačnici dobio, govori i to što je predstavljanje koalicijskog sporazuma novinarima otvorio ovim riječima: “Radije bismo vidjeli većinsku vladu u kojoj bismo i sami sudjelovali.”

S druge strane, ozbiljno lice vođe Liberala Johana Pehrsona i dvosmislene izjave njegovih stranačkih saradnika svjedoče o mukotrpnim pregovorima i još težim ustupcima koje su morali prihvatiti kako bi pronašli zajednički jezik s ekstremnom desnicom.

“Ovo je težak dan. Ne može se reći da će ovo biti liberalna politika, ali to je cijena koju plaćamo da bismo vladali u koaliciji s velikom nacionalističkom strankom. Nema mjesta zabrinutosti da će doći do ukidanja demokratije, ali mnoge vladine odluke mogle bi biti puno dalekosežnije nego što sam očekivao”, rekao je Jan Jönsson, vođa Liberala u glavnom gradu Stockholmu.

Predstavljene velike reforme, stižu velike promjene

U petak su tako predstavljene reforme u sedam područja, a to su: zdravstveni sustav, klima i energija, kriminalitet, migracije i integracija, školstvo, razvoj i financije kućanstva. Liberalne reforme svode se na zaštitu prava na pobačaj ustavnim zakonom, više sati švedskog jezika i matematike u školama te bolju skrb o učenicima s poteškoćama u učenju. U svemu ostalom, posebno u poglavljima kriminaliteta te migracija i integracija, vidljiv je snažan utjecaj Švedskih demokrata.

Švedska, dakle, više neće biti zemlja otvorena pridošlicama, kako izbjeglicama tako ni ekonomskim migrantima. Prema željama Švedskih demokrata, broj azilanata koje će Švedska primiti u okviru raspodjele unutar Evropske unije bit će smanjen na 900 godišnje, a njihova će prava biti spuštena na minimum koji propisuje EU.

Moguće je čak da će Švedska, po uzoru na Dansku, azilante prvo slati u posebne centre unajmljene u trećim zemljama, poput Kosova ili Moldavije, a tek po pozitivnom rješavanju njihovih zahtjeva puštati u zemlju.

Azilantima i ostalim imigrantima prijeti deportacija već i zbog “neprihvatljivog ponašanja”, šta god to značilo. Osim batine, azilantima se nudi i mrkva u vidu finansijskog poticaja da se dobrovoljno vrate u rodnu zemlju.

Otežat će se i dolazak ekonomskih emigranata, posebno onih slabije obrazovanih, te postrožiti uvjeti za stjecanje švedskog državljanstva, koje je trenutno prilično jednostavno ishoditi – praktički jedini uvjet je pet godina legalnog boravka. Svim imigrantima bit će također ograničene socijalne beneficije, poput porodiljne naknade, dječjeg doplatka ili tumača prilikom posjeta liječniku, dok ne postanu švedski državljani.

20 posto švedskih građana rođeno u inostranstvu

Treba imati na umu da je 20 posto švedskih građana rođeno u inostranstvu, a još najmanje pet posto ima roditelje koji su rođeni u inostranstvu.

Velike promjene dogodit će se u pravosudnom, zatvorskom i policijskom sistemu, što nije nimalo čudno s obzirom na drastičan porast broja smrtno stradalih u oružanim obračunima kriminalnog podzemlja posljednjih godina.

Tako će se vjerovatno kriminalizirati sama pripadnost organiziranim klanovima i olakšati deportacija počinitelja teških kaznenih djela ako nisu švedski državljani. Bit će uvedena i zabrana dolaska u određena gradska područja za osuđene prijestupnike, koja može potrajati i do 10 godina.

Policiji će biti omogućeno provoditi racije mimo sumnje u počinjenje krivičnog djela. Među ostalim, planirano je intenzivno širenje krivično-popravnih ustanova te zabrana prosjačenja.

Promjena u energetskoj politici

Utjecaj Stranke umjerenih i Demokršćana vidljiv je u najavi smanjenja poreza, ponovnom puštanju u pogon dvaju zatvorenih nuklearnih reaktora, izgradnji novih nuklearki te promjeni klimatskih ciljeva sa “100% obnovljivo” na “100% nefosilno”.

Švedska je godinama, uglavnom tokom socijaldemokratskih vlada, gasila nuklearne reaktore i njihov broj s 12 smanjila na šest. Uprkos tome, Švedska je tokom 2022. godine postala najveći izvoznik električne energije u Evropi. Njena je visoka cijena rezultat stanja na evropskom tržištu energenata, a ne manjkave proizvodnje.

Nadalje, Švedska je dugo bila poznata kao iznimno velikodušna prema potrebitima, dajući čak jedan posto vlastitog BDP-a (oko 5.5 milijardi eura) kao pomoć zemljama u nevoljama, kao što su Irak, Afganistan i Sirija. Pod novom vladom pomoć će biti smanjena na 0.85 posto BDP-a.

U sporazumu je prilično šturo i maglovito predstavljena i fraza “novog medijskog okruženja”. Neki analitičari smatraju da se iza toga možda krije udar na javni medijski servis, koji su Švedski demokrati najavili još prije izbora. Naime, njihov je cilj normalizacija vlastite protuimigrantske i islamofobne politike i retorike, kako bi onemogućili da ih iko više u javnom prostoru naziva rasistima i fašistima.

Koalicijski sporazum na 62 stranice

O svim spomenutim tačkama četiri koalicijska partnera potpisala su sporazum na 62 stranice, za koji tvrde da je najdetaljniji i najsveobuhvatniji u švedskoj političkoj povijesti. Iz napisanog je, k tome, lako zaključiti da su za najveće švedske probleme uglavnom krivi stranci, ponajprije oni s Bliskog istoka i roga Afrike. Sporazum je dobio naziv Ugovor iz Tidöa, prema dvorcu iz 17. stoljeća u kojem je utanačen.

Četvorka je za potpuno ispunjavanje ciljeva predstavljenog programa zatražila 12 godina ili tri mandata. Kad bi Kristerssonu uspjelo ostati na dužnosti 12 godina, postao bi švedski premijer s drugim najdužim neprekinutim mandatom nakon Tagea Erlandera (od 1946. do 1969.). Međutim, izborna prednost desne koalicije od samo 40-ak hiljada glasova (na 7.5 miliona birača) i samo tri glasa više u parlamentu (176 prema 173) ukazuje na to da će jedno od njenih glavnih obilježja biti nestabilnost.

Već u petak poslijepodne nekoliko je liberalnih parlamentarnih zastupnika najavilo kako ne kani podržati neke izrazito restriktivne dijelove sporazuma poput zabrane prosjačenja ili ograničavanja usluga tumača strancima.

Stoga nema sumnje da je pred Kristerssonom grčevita i neizvjesna borba za očuvanje koalicije gotovo dijametralno suprotnih stranaka.

O njemu i eventualno neposlušnim Liberalima ovisi u kojoj će mjeri Åkesson uspjeti Švedsku približiti svom političkom idealu – Orbanovoj Mađarskoj.