Hoće li ova zemlja biti nova Jugoslavija?

Tokom samo nekoliko mjeseci, Etiopija prolazi dramatičnu transformaciju. Novi premijer, Abi Ahmed, potpisao je mirovni sporazum s Eritrejom nakon godina napetih odnosa.

Udijelio je oproste i amnestije hiljadama pojedinaca i organizacija, nekada terorističkih.

Opozicione grupe dobile su poziv za učestvovanje u mirnoj transformaciji države, mediji su dobili dodatnu slobodu, uspostavljeni su savjeti i radne grupe za kontrolu zakona korištenih za ograničavanje ljudskih i političkih prava, piše ugledni Foreign Policy.

Neviđene promjene ipak prati i određeni rizik. Isti magazin upozorava da je situacija neopisivo slična Jugoslaviji tokom raspada bivše države.

Etiopija je federalna država podijeljena na devet teritorijalnih jedinica većinom podijeljenih po etničkim crtama. Tigraj, Somali, Amhara i Oromia čine oko 80 odsto države i nose imena po dominantnim etničkim skupinama. Jačanje takvih skupina davanjem teritorijalne autonomije pravi je mač s dvije oštrice. S jedne strane smanjuju se tenzije između grupa, ali pripadnost nekom narodu postaje sve važnija, povezuje se s teritorijem i time raste rizik nekog budućeg ekscesa.

Jugoslavijom je dominirao Savez komunista, a do devedesetih godina je postao praktički konfederacija republičkih stranaka. Etiopijom već decenijam vladala Etiopijska narodna revolucionarna demokratska fronta (EPRDF), koalicija etničko-regionalnih stranaka.

Jugoslavija je prolazila kroz političku transformaciju tokom kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka, baš kao Etiopija danas.

Kao i prije tri decenije, pitanja o budućnosti političkog i privrednog sistema došla su središte interesa javnosti, a sve je duboko isprepleteno etničkom politikom.

Zasad se čini da neće biti ništa od ozbiljnijih zahtjeva za odcjepljenjem jer najglasniji secesionisti i dalje imaju veliki interes za očuvanjem države. Somali regija decenijam priča o samostalnosti, regija Tigraj može izazvati novu krizu, ali mnogi govore da je riječ samo o prividnim tenzijama.

Foreign Policy upozorava da, bez obzira na ozbiljnost secesionista, regionalne vlasti ometaju progon kriminalaca na federalnoj razini, često optuženih i za ratne zločine ili korupciju. Uz pažljivu kontrolu delikatnom tranzicijom Etiopija može izbjeći opasni raspad po etničkom ključu. Kad se njihova trenutačna situacija usporedi s Jugoslavijom osamdesetih godina nakon smrti Josipa Broza Tita, nakon reformi i uvođenja novih sloboda, vidimo da postoji opasnost od sve većeg nacionalizma kakav je pogodio Jugoslaviju, prenosi Express.hr.

Jugoslavenske vlasti više nisu pribjegavale represiji u tolikoj mjeri, a kako su nastajale sve veće razlike između komunističkih predstavnika pojedinih republika, tako je nacionalistima postajalo lakše krivnju prebacivati na “one druge”.

Pitanje “gdje si bio ‘41.” sve češće se čulo u bivšoj Jugoslaviji, ponajviše zato što se o tome nije pričalo dok je Tito bio živ i željeznom rukom je suzbijao takva pitanja. Nacionalisti su sve to iskoristili u svoju korist kako bi osvojili vlast u svom malom dijelu države. Teritorijalni ustroj države, gdje je svaka jedinica osim BiH i Kosova, imala dominantnu nacionalnu grupu, išao je na ruku nacionalistima. Lako su osvojili vlast, pokrenuli odcjepljenje i kasnije etnička čišćenja.

Međunarodnu zajednicu Jugoslavija nije previše zanimala, pogotovo u kontekstu raspada Sovjetskog saveza, njemačkog ujedinjenja i kraja Hladnog rata.

Međunarodni monetarni fond i Svjetska banke nisu vodili računa o razlikama između republika kad su postavljali uslove za dobijanje kredita, što je dovelo do ekonomske krize, eksplozije nezaposlenosti i konačnog pada povjerenja u državu.

Nedostatak elite ili vođe spremnih na ujedinjenje naroda kako bi se zajednički riješili zajednički problemi bilo je tek ulje na vatru političarima.

Neke ključne razlike ipak idu Etiopiji na ruku. Sastavne jedinice etiopijske federacije nisu ranije postojale kao posebne države, odanost etiopskoj državi je i dalje na visokom nivou, bez obzira na pripadnost nekom narodu unutar države. Možda i najvažnije, čini se da su veze između naroda snažnije u Etiopiji nego u Jugoslaviji.

Svi se sjećaju zajedničke borbe protiv italijanske invazije prije osamdesetak godina, dok u Jugoslaviji nije bilo svesrdnog otpora nacističkoj okupaciji. Geopolitika, čini se, ide na ruku Etiopiji i očuvanju države.

Dok su jugoslavenske republike većinom imale granice s drugim državama, najvažnija etiopska regija Oromia nalazi se u samoj sredini i nema šanse za njihovim odcjepljenjem bez potpunog raspada države. Savez komunista Srbije podržavao je sve veću centralizaciju i očuvanje države pod svaku cijenu dok su stranke u Sloveniji i Hrvatskoj podržavale odcjepljenje. Najveće etiopske stranke pak zagovaraju održavanje jedinstvene države. Uprkos svemu, postoje i u Etiopiji narodi, baš kao Hrvati i Slovenci, koji zagovaraju odcjepljenje, piše Foreign Policy.

Ide im na ruku i to što međunarodna zajednica puno pažljivije prati događanja i tranziciju države. Kako bi izbjegli ponavljanje jugoslavenskog scenarija, etiopijski vođe moraju ozbiljno paziti i žurno rješavati etničke tenzije.

Najgori protivnici mirnim promjenama doći će iz političkih redova jer će, neizbježno, neki postati nezadovoljni tokom demokratskih promjena. Širenjem straha i mržnje pokušaće očuvati svoju poziciju i njih će trebati posebno kontrolirati. Neutralne i legitimne federalne strukture moraće se pozabaviti rješavanjem tenzija, a predstavljanje tranzicije kao zajedničkog projekta čitave države može poslužiti kao jedan od faktora ujedinjenja naroda. Svega toga nedostajalo je u Jugoslaviji i trebalo bi poslužiti kao najveće upozorenje budućim državama.

Etiopija je do sada izbjegla neke od zamki jugoslavenskog scenarija, ali mora nastaviti jednako oprezno pristupati svojoj tranziciji. Kako bi se izbjegao još jedan krvavi rat.