“Game of thrones” između Katara i Saudijske Arabije

Na reakciju predsjednika SAD nije trebalo dugo čekati. Nekoliko sati nakon diplomatske i u velikoj mjeri geografske izolacije malog emirata Katara, Bijela kuća je saopštila da želi da doprinese deeskalaciji situacije.

Donald Tramp je izrazio spremnost da u slučaju potrebe pošalje jednog visokog predstavnika svoje vlade u krizni region u svojstvu posrednika.

No, Tramp u ovoj priči nije pošten trgovac. A nije ni slučajno to što je novo zveckanje oružjem u Perzijskom zalivu počelo baš nakon njegove posjete Rijadu. Tamo je on vehabijsku monarhiju proglasio za vodeću silu u arapskom i islamskom svijetu, kao i za pomoćnog šerifa u regionu, piše Deutsche Welle.

Proklamovani zlikovci su Iran, krvni neprijatelj Rijada, kao i „države koje podržavaju terorizam”, a nisu bliže definisane. Saudijci su tu počast platili dilom o kupovini oružja od SAD u vrijednosti od sto milijardi dolara – što je veliki dio njihovih novčanih rezervi.

Katar sada prvi mora da osjeti ovo pomjeranje moći. Od puča princa Hamada bin Kalife kojim je svrgnuo sa vlasti svog oca, ovaj majušni emirat nastoji da bude samostalan igrač u regionu i u svijetu.

Sa neiscrpnim rezervama gasa u jednoj, a panarapskom medijskom kućom Al Jazeerom u drugoj ruci, ta zemlja je postala diplomatska „sila“, a svoju moć je demonstrirala prije svega za vrijeme Arapskog proljeća agitovanjem protiv vladara drugih arapskih zemalja.

Zbog toga je u očima mnogih popularnost Katara enormno porasla. Ali, za velikog brata Saudijsku Arabiju je to od samog početka bilo trn u oku. Zli jezici tvrde da je katarski emir Hamad 2013., upravo pod pritiskom Saudijske Arabije, morao da se povuče sa trona u korist svog 30-godišnjeg sina Tamima.

Kum svih kontrarevolucionarnih snaga

Ali, i Tamim je nervirao komšije, iako je Al Jazeera 2014. prestala da kritički izvještava o Saudijskoj Arabiji. No, Rijad je veliki udara na Katar mogao izvesti tek sada, nakon poslovnog dila u milijardima, sklopljenog sa Trampom.

U čitavoj igri, međutim, bitnu ulogu imaju i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Pravi arhitekta ovog pomjeranja odnosa snaga u regionu je 56-godišnji princ iz Abu Dabija Mohamed bin Zajed al Nahijan. Ovaj (za tamošnje prilike) mladi princ je „kum” svih kontrarevolucionarnih snaga u zemljama arapskog proljeća.

Bilo da se radi o Tunisu, Libiji ili Egiptu, stara garda Mohameda bin Zajeda svuda ima podršku. Što znači da su njegovi interesi dijametralno suprotni interesima Katara, koji igra na kartu, prije svega, Muslimanskog bratstva.

Princ iz Abu Dabija ima veoma dobre odnose sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. On te odnose koristi kako bi se zauzimao za svog ambicioznog saveznika – saudijskog princa Mohameda, drugog po rangu.

Mohamed bi htio da što je prije moguće postane vicekralj kako bi naslijedio svog ostarjelog oca. Kada je riječ o krizi oko Katara, tu se dakle radi prije svega o internim borbama za vlast unutar saudijske kraljevske porodice.

S druge strane, ni Katar zasigurno nije nevino janješce. Ta zemlja na mnogim kriznim žarištima pruža podršku ekstremističkim grupama kao što je bivši Front Al Nusre.

I kada se radi o demokratiji, Katar se nije baš proslavio: od 1970. se tamo ne održavaju parlamentarni izbori a političke partije su zabranjene. O ljudskim pravima, pogotovo u vezi sa neljudskim uslovima rada na gradilištima za Svjetsko fudbalsko prvenstvo – da i ne govorimo

Beskompromisni i spremni na primjenu sile

Ali, to što tu zemlju za podršku terorizmu optužuje Saudijska Arabija, upravo je groteskno. Već više od 60 godina je Saudijska Arabija najveći svjetski izvoznik islamističkih ideologija i destabilizuje mnoge regione svijeta, pa i one na Balkanu, Kavkazu i usred Zapadne Evrope.

Bilo da se radi o Al Kaida, Talibani, islamističke grupe u Siriji ili one koje su bile aktivne u građanskim ratovima u Iraku i Alžiru ili ekstremističkim džamijama širom svijeta: naftni dolari Rijada su se pobrinuli da dođe do brzog širenja saudijskog vehabizma, koje je ekstremno beskompromisno i spremno na primjenu sile protiv onih koji drukčije misle.

Do sada je jedino životno osiguranje Katara američka vazduhoplovna baza u Udajidu, zapadno od Dohe.

Trampova administracija, doduše, tvrdi da nema planove za premještanje najveće baze u regionu – sa više od 10.000 vojnika – u neku drugu zemlju.

Ali, takve riječi u Trampa lako mogu da se izokrenu u svoju suprotnost.

Problematično je i ponašanje mnogih koji su sada zajahali na antikatarskom talasu, požurivši da naplate toj zemlji neke otvorene račune, na primjer, predsjednika Njemačkog fudbalskog saveza (DFB) Rajnharda Grindela.

On „više ne isključuje mogućnost bojkota Svjetskog prvenstva u fudbalu u Kataru”, i želi da se ubuduće takvi turniri ne održavaju u zemljama, koje podržavaju terorizam.

Ali, kada je riječ o saudijskom zveckanju oružjem u pravcu Dohe, optužbe za teror su samo izgovor – jer Saudijci bi da sve potčine sebi.

Međutim svijet, u kojem su isključeni svi kritički glasovi protiv Saudijske Arabije, tako tone u još veći ponor.