Fudbaleri Bijelog Polja pretukli taksistu

Petorica fudbalera iz Bijelog Polja, Armin Bošnjak (21), (FK “Jedinstvo”), Vladan Čujović (21) i Enver Rizvanović (21) (FK “Berane”), Miloš Joksimović (22) i Haris Banda (21) (“Brskovo”), surovo su pretukli taksistu, sugrađanina Nešu Jaćimovića (41), između petka i subote, tri sata iza ponoći i nanijeli mu teške tjelesne povrede.

Iako je zadobio potres mozga, naprsnuće desnog čeonog dijela glave, povrede ligamenata ruke i noge, povreda na glavi je u bjelopoljskom Urgentnom centru ustanovljena tek kada se Jaćimović povratio i sutradan u bolnicu, nakon čega je hitno upućen u Klinički centar Crne Gore, pišu Vijesti.me.

Jaćimović je ispričao da je ispred kafane “Dva goluba” došao na poziv dispečara i da je odmah primijetio da su mladići pijani.

“Čim je sjeo jedan od njih je počeo da lupa u krov automobila, i ja sam ga upozorio da se ponaša pristojno kako bi ih odvezao na traženo mjesto. Drugi od njih, ulazeći mi dobacio je da ih je petorica, i da nisam svjestan šta će mi uraditi, na šta sam ih zamolio da mi izađu i zatvore vrata. Momak koji mi je te riječi i koji je sjedio pozadi, udario me u glavu. Kada sam pokušao da odvežem pojas i izađen iz automobila osjetio sam jak udarac u tjemeni dio glave, od čega sam poklekao. Kada sam pao na koljena, oni su počeli da me udaraju pesnicama, rukama i nogama“, ispričao je taksista, tvrdeći da su ga krvnički tukli.

On je istakao da je nekako prepoznao automobile komšija i pokušao da krene u tom pravcu, ali da ga je tada sustigao neko od mladića, sapleo ga, i da su nastavili da ga šutiraju.

“Teturajući se, ponovo očajnički krećem ka kući komšija da se spasim, ali me dok se hvatam za jednu ogradu trojica sustižu, pokušavam da se dohvatim rukohvata ograde, gdje me trojica sustižu, a jedan od njih hvata za vrat odpozadi, steže me toliko da gubim svijest. Dolazeći sebi osjećao sam da mi puca grkljan. Molim ga da me pusti i da će me ubiti, ali on nije posustajao“, kazao je on i dodao da je jedan mu je tada jedan od mladića koji se izmakao govorio da me pusti da me će me ubiti, ali da on nije prestajao.

“Nekako sam uspio da zovnem komšiju Raifa Međedovića, koji je hrabro istrčao i spasio me. Uvjeren sam da ne bih preživio da nije bilo komšije Raifa, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan”, pričao je Jaćimović.

On je ogorčeno tvrdio da su mu se na prepoznavanju u policiji mladići kezili i smijali u lice, što ga je posebno potreslo.

“Još mi je teže bilo što su Čujović i Joksimović pušteni dok su ostala trojica zadržani u pritvoru“, kazao je Jaćimović.