EU pred novom dužničkom krizom? Velika rasprava među ministrima finansija članica

Prema navodima Agencije za statistiku Eurostat, dug članica eurozone za 2022. godinu iznosio je 91,4 posto BDP-a, odnosno ukupne vrijednosti roba i dobara proizvedenih u jednoj zemlji tokom godinu dana. U odnosu na 2021. godinu to je smanjenje duga za četiri posto, što je jako mnogo, ali prema analizi Evropske centralne banke (ECB) radi se o jednokratnom efektu zbog ekonomskog oporavka nakon pandemije korone, javlja Deutsche Welle.

U svojoj najnovijoj prognozi ECB očekuje nivo duga od 89 posto za ovu godinu. Sljedeće godine dug će vjerovatno blago pasti na 88,6 posto. Sveukupno gledano, nivo duga je znatno iznad maksimalne granice od 60 posto BDP-a utvrđene u takozvanom Paktu o stabilnosti i rastu EU-a. Pakt je posebno važan za zemlje eurozone, odnosno 20 članica EU-a koje imaju euro kao zajedničku valutu. Na kraju krajeva, to bi trebalo garantovati stabilnost valute.

Pakt i njegovi strogi kriteriji suspendirani su na četiri godine zbog pandemije koronavirusa i visokih cijena energije kao rezultat ruskog napada na Ukrajinu. Evropska komisija nije pokretala nikakav postupak prema članicama EU-a zbog njihovog prevelikih državnih dugova.

Jedanaest članica ima dug iznad granice od 60 posto. Najzaduženije zemlje su Grčka sa 171 posto BDP-a i Italija sa 144 posto. Njemačka se drži prilično dobro sa 66 posto. Iduće godine će visoko zadužene zemlje morati ponovo početi ozbiljno raditi na smanjenju duga, preporučuje Evropski fiskalni odbor, neovisno savjetodavno tijelo Evropske komisije.

-Trenutno imamo neviđeno visok nivo zaduženja. Visina duga nas ne zabrinjava toliko kao činjenica da dug neće pasti bez drastičnih reformi u prezaduženim zemljama – kaže Niels Thygesen, penzionisani profesor ekonomije iz Danske i predsjednik Evropskog fiskalnog odbora, javlja Deutsche Welle.

Visoke kamate, koje povećavaju iznos dugovanja, sada svom silinom pogađaju ministre finansija i budžete njihovih zemalja. Njemački ministar finansija Christian Lindner nedavno je najavio da će finansiranje otplate duga ove godine koštati 40 milijardi eura. Prošle godine iznosilo je samo četiri milijarde eura, a sada se udeseterostručilo. A prema navodima Ministarstva financija u Rimu, Italija će morati izdvojiti ogromnih 100 milijardi eura za refinanciranje svojih dugova sljedeće godine.

S najvećim problemima se suočava desničarska vlada Giorgie Meloni u Italiji, ali ona nije jedina. Francuska, Španija, Portugal, Grčka i Kipar također bi morali konsolidirati svoje budžete, upozorili su savjetnici za budžetsku politiku iz Evropskog fiskalnog odbora u svom godišnjem izvještaju.

Kako bi ovo trebalo funkcionirati bez gušenja privrede ili uvođenja programa ratne štednje, predmet je velike rasprave među ministrima finansija članica EU-a.

Uprkos višemjesečnim pregovorima, ministri finansija EU-a nisu se uspjeli dogovoriti oko zajedničkog koncepta. Tu je riječ o dva nepomirljivo suprotstavljena tabora.

Jedan, predvođen Njemačkom, zalaže se za jasne budžetske ciljeve koji bi se trebali primjenjivati ​​na sve zemlje i dovesti do brzog smanjenja duga. Drugi tabor, predvođen Francuskom i Italijom, oslanja se na individualne načine smanjenja duga koji uzimaju u obzir posebne okolnosti u Parizu, Rimu ili Ateni i koji ne predviđa kazne.

Njemački ministar Lindner savjetuje restrukturiranje javnih budžeta s fokusom na ulaganja u modernizaciju i digitalizaciju.

-To je ono što trenutno radimo u Njemačkoj. Imamo umjereno restriktivnu fiskalnu politiku. To nam je potrebno i za borbu protiv inflacije, inače bi naše djelovanje bilo u suprotnosti s mjerama Evropske centralne banke – rekao je Lindner za DW, ukazujući na visoke kamatne stope ECB-a.

Visoki državni izdaci potakli bi inflaciju, koja trenutno pada. Manje dugova i više ulaganja u isto vrijeme mogu se postići ako postavite prioritete, kaže njemački ministar finansija.

Njegov francuski kolega Bruno Le Maire ima drugačije poglede. On smatra da bi štednja i prebrzo smanjenje duga onemogućili državama da dišu i spriječili ulaganja u budućnost.

Italijanski ministar finansija Giancarlo Giorgetti i italijanski ekonomski stručnjaci pak smatraju da bi određene investicije, poput onih u zelenu energiju ili odbranu, trebale biti isključene iz državnog duga.

-Potrošnja, povezana s evropskim prioritetima, služi ciljevima strateške politike i ne može se jednostavno zanemariti u fiskalnoj regulativi – izjavio je Giancarlo Giorgetti na sastanku ministara finansija EU-a u listopadu.

Njemačka striktno odbacuje ovo „zlatno” investicijsko pravilo, koje vidi kao slabljenje odnosno razvodnjavanje Pakta o stabilnosti. Italijanski ministar finansija je pod pritiskom jer Evropska centralna banka smanjuje svoje spasonosne kupovine italijanskih obveznica, a od 2026. godine u Italiju neće više stizati ni novac iz programa EU-a za oporavak od pandemije koronavirusa.

Inače, na nivou EU-a javlja se još jedan problem. Evropska unije se prvi put zajednički zadužila za program obnove nakon korona-krize.

Finansiranje ovog duga od oko 400 milijardi eura, koji se distribuira u vidu kredita i isplata državama članicama – prije svega Italiji – postaje znatno skuplje nego što je prvobitno kalkulirano – zbog visokih kamata. Budžet EU-a je pod značajnim pritiskom, ali članice odbijaju preuzeti na sebe dodatne troškove. Na pomolu je sljedeća bitka za preraspodjelu na nivou Evropske unije.