Višestruka kriza prijeti EU: Hitno potreban plan spasa
Evropskoj uniji je hitno potreban veliki, ambiciozni plan za sljedeći samit kako bi se spasila od višestruke krize koja bi mogla uništiti njen model integracije.
Poput djece na rođendanu, svaki lider će morati odnijeti kući poklon, a kao i na svakom dječijem rođendanu, to bi moglo izazvati izljeve bijesa.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je kod kuće u opasnosti od odmazde zbog velikog priliva sirijskih izbjeglica.
Britanski premijer David Cameron pokušava nametnuti referendum oko ostanka u EU i zbog protivljenja javnosti imigraciji ne može puno pomoći Merkelovoj.
Ne može joj pomoći ni francuski predsjednik Francois Hollande, koji se bori da bude ponovo izabran u državi koja živi u strahu od militanata sa Bliskog istoka.
Berlin, jedan od najmoćnijih centara EU, smatra kontrolu imigracije prioritetom dok se pokušava izboriti sa milijun tražitelja azila koji su stigli u Njemačku u proteklih godinu dana.
U idealnom slučaju, čelnici EU moraju 18. i 19. februara osmisliti dogovor koji obuhvaća učinkovite mjere za jačanje vanjskih granica Europske unije i raspodjelu izbjeglica, te pronaći uzajamno prihvatljivo rješenje za britanske zahtjeve za promjenu uvjeta njihovog članstva.
Taj sveobuhvatni paket bi se također trebao pozabaviti političkim i ekonomskim frustracijama Italije u EU, zahtjevom Grčke za značajnim olakšanjem duga te željom Poljske da NATO pojača svoju vojnu prisutnost u istočnoj Europi kako bi se odvratila Rusija.
“Takvi sporazumi su mogući samo kada su zemlje u stanju simetričnog očaja”, rekao je Laszlo Andor, profesor na ULB sveučilištu u Briselu i bivši mađarski povjerenik Europske komisije.
Plod ovakvog sporazuma bi mogla biti integriranija „jezgra Evrope“ sa zajedničkim granicama, obalnom stražom i politikom azila te labavija unija za zemlje poput Velike Britanije koje su odlučile ostati izvan devetnaestočlane zone sa jedinstvenom valutom.
Sporazum je nadohvat ruke Londonu koji bi formalno izuzeo Veliku Britaniju od “još uže” Europske unije, zaštitio svoj financijski sektor od regulacija od strane eurozone i zadržao određene koristi od novih radnika migranata ukoliko britanski sistem socijalne skrbi bude pod velikim pritiskom.
Evropska unija bi prestala “voziti u dvije brzine”, pri čemu je svih 28 članica koračalo različitom brzinom ka istom cilju i postala bi stalna dvoslojna ili višeslojna konstrukcija, eventualno s vanjskim krugom suradnika poput Turske i Ukrajine.
Kritična tačka
Dok očaj čelnika EU možda nije simetričan, izbjeglička kriza koncentrira misli na prijetnju koja bi mogla razbiti Uniju, podstaći populizam i otuđiti britanske birače.
Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk je upozorio da je EU blizu kritične tačke, rekavši da ima samo šest do osam sedmica da spasi šengensku zonu dok ne eksplodiraju nacionalne tenzije.
Stoga je nužan hitan dogovor sa Italijom i Grčkom koje su ključne tačke ulaska migranata u Europu iz Turske i Sjeverne Afrike.
Dogovor kojim će se zadovoljiti višestruki nacionalni interesi je klasična tehnika za unaprjeđenje europske integracije i čini se da je dizajnirana da razbije branu koju Juncker naziva “višestrukom krizom”.
Rim blokira paket pomoći Europske unije Turskoj koja bi zauzvrat obuzdala priliv izbjeglica ka Europi. Atena je optužena da ne štiti svoje granice i da ne registrira i ne zadržava tražitelje azila na svom tlu, a Varšava je pod nadzorom Brisela zbog zakona kojima pokušava sputati pravosuđe i medije.
Svaka od tih zemalja je dala naslutiti da je spremna učiniti više da pomogne drugima, ukoliko se njezini vlastiti interesi uzmu u obzir.
Merkel želi pomoći Cameronu da osvoji svoj planirani referendum koji bi odlučio o ostanku Velike Britanije u EU, ali ona se sve više bori za svoje političke interese u izbjegličkoj krizi.
Berlin smatra da njegovi partneri u EU nisu bili dovoljno solidarni, dok drugdje postoji osjećaj da je nevoljkost raspodijeliti izbjeglice dijelom osveta za percipirano njemačko nasilničko ponašanje za vrijeme krize u eurozoni.
Njemačka i njezini nizozemski, austrijski i finski saveznici su skloniji koristiti šipku umjesto pozitivnih podsticaja kada je riječ o Grčkoj.
Evropska komisija je ovog tjedna dala Ateni tri mjeseca da popravi “ozbiljne nedostatke” u svom upravljanju vanjskim granicama Unije ili će se suočiti sa suspenzijom iz šengenskog područja.
Taj rok ističe tačno onda kada su zakazani razgovori oko grčkog duga.
Nepovoljne struje kod kuće bi mogle otežati Merkel da iskoristi svoj sve manji politički kapital kako bi ponudila ustupke Grčkoj da reorganizira svoj dug zemljama eurozone.
Mnogi u Berlinu i Briselu sumnjaju da je grčki premijer Alexis Tsipras sposoban uspostaviti strožiju graničnu kontrolu i zadržati desetke tisuća migranata koji čekaju u Grčkoj da budu prebačeni u druge države EU koje se tome opiru.
Ipak, kancelarka Merkel je izrazila razumijevanje za stanje u Grčkoj koja je granična država EU, te je izjavila da želi “europsko rješenje” izbjegličke krize. Niko ne želi još jednu “Grexit” krizu uz sve poteškoće koje EU trenutno ima.
Dok je saradnja Grčke još uvijek neizvjesna, Turska traži tri milijarde eura pomoći kako bi zauzvrat spriječila migrante da napuste njene obale i krenu ka Europi, što je izazvalo veliko negodovanje ostalih članica EU.
Italija želi više novca EU kako bi se suočila sa migrantima koji pristižu na njene obale, te više fleksibilnosti od nadzornika europskog proračuna kako bi se podstakla njena usporena ekonomija.
Poljska je najveći dobavljač radnika Velikoj Britaniji. Poljski ministar vanjskih poslova je natuknuo da bi mogao pristati na potrebu Londona da obuzda beneficije za nove radnike ukoliko Cameron pošalje trupe i osigura dugoročno prisustvo NATO-a na njenom tlu.
Lako je prepoznati ovu politiku ustupaka, ali s obzirom na ovakvo stanje odnosa među članicama EU to će biti vrlo težak zadatak.
