Rezultati pregovora neće biti dočekani velikim aplauzom ni u Srbiji niti na Kosovu

Ono što bi trebalo da se postigne u pregovorima Srbije i Kosova neće biti dočekano nekakvim velikim aplauzima, ni u jednoj od tih zemalja. To iziskuje mnogo hrabrosti, kaže za DW komesar EU za proširenje Johannes Hahn.

Izvještaji o napretku za sve zemlje Zapadnog Balkana biće objavljeni 29. maja. Šta se očekuje?

Mnogo dobrog i poneka kritika. Ali, tu i tamo ima napretka. Takođe ima, neću reći nazadovanja, ali ima stagnacije. Na primjer, može se kritički primijetiti da su aktuelni razgovori između Srbije i Kosova već mjesecima na ledu. Nadam se da nije do godišnjeg doba.

Odnosno, još jednom ću ponoviti da se radi o evropskoj perspektivi obje zemlje, a obavezujući pravni dogovor između njih je ključan za evropsku perspektivu.

Merkel i Macron su pokrenuli inicijativu kako bi podržali pregovore. Koja djelotvorna sredstva stoje na raspolaganju Evropskoj uniji kako bi privoljeli obje strane na kompromis?

Uvjeren sam da, kada bismo na primjer mogli da počnemo pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom – što ne znači da će te zemlje sutra biti primljene, jer to je višegodišnji proces koji zahtijeva još mnogo napora – da bi to bio najbolji podstrek za Srbe i Kosovare da ponovo sjednu za pregovarački sto. Ako mi to ne uradimo, onda će dvjema stranama nedostajati podstreka da ponovo sjednu za sto.

Pri tom ono što bi konačno trebalo da postignu neće biti dočekano nekakvim velikim aplauzom ni u jednoj zemlji. To iziskuje mnogo hrabrosti dvoje aktera da sjednu za sto i rade na kompromisnom rješenju, koji od obje strane zahtijeva ustupke kako bi konačno došli do rezultata.

Da li tu spada i vizna liberalizacija za Kosovare?

U svemu tome ima i nešto više, a tu spada i pitanje vjerodostojnosti.

Mišljenje kosovskog predsjednika Hašima Tačija je da ne može doći do uspješnih pregovora bez Sjedinjenih Država. Da li i Vi to tako vidite?

Postoje jasne međunarodne obaveze o tome kako bi ovi pregovori trebalo da teku. Naravno da je dobro kada postoji podrška važnih međunarodnih igrača, kada je međunarodna zajednica u tom smislu ujedinjena oko toga da obje zemlje, Srbija i Kosovo, dođu do pravno obavezujućeg sporazuma. Zato su SAD važne kao podrška. Ali, takođe, dovoljno je da se pregovori odvijaju u trenutnim strukturama, naime pod vođstvom visoke predstavnice, trenutno je to Federika Mogerini. I tome ne treba ništa dodavati.

I posljednje pitanje Vama kao „arhitekti Balkana”, ako smijem ponovo na to da se vratim: Vi ste prošle godine takođe podržali ideju o promjeni granica između Kosova i Srbije. Da li je to prema Vašem mišljenju još uvijek moguće rješenje za normalizaciju odnosa između dvije zemlje?

Dakle, ja nisam ništa drugo uradio osim što sam rekao da ne bi trebalo odmah proglasiti zabranu da se razmišlja. Ali, odmah sam jasno stavio do znanja da, šta god da na kraju dođe kao rješenje, to može biti samo rješenje koje neće ići na račun stabilnosti, mira i bezbjednosti u regionu. Dakle, ne bi moglo da budu rješenja na račun treće strane.

Prerano je davati bilo kakve izjave o onome o čemu se razmišlja. Dogovori koji bi trebalo da se zaključe između dvije države biće sveobuhvatni, pitanje bezbjednosti manjina biće centralni element, jer i danas, a tako će biti i u budućnosti, veoma mnogo Srba živi na cijeloj kosovskoj teritoriji, a ne samo na određenom dijelu. Dakle, biće tu mnogo dijelova slagalice i nadamo se da će to na kraju dati jednu prelijepu sliku.