Pogled iz Brisela: Prekinite napokon pregovore s Turskom
Načela propagande su već bila poznata i prije nego što je širenje laži bagatelizirano pod novom krilaticom „postfaktično”. Već isprobani recept glasi da i nevjerojatna politička tvrdnja mora biti često ponavljana kako bi ljudi na kraju počeli vjerovati u gluposti. Turska vlada se trenutno u toj umjetnosti pokazuje kao veliki majstor.
Krivi su Europljani
Turski ministar za europske poslove Omer Čelik se prilikom posjeta Bruxellesu držao poznatog načela da je napad najbolja obrana. On smatra da je kriza u međusobnim odnosima nastala zbog problema u komunikaciji. Čelik, koji je ujedno i glavni pregovarač Turske s EU-om, smatra da Europljanima jednostavno nedostaje pravo razumijevanje za Tursku. Zbog toga su problemi kod EU-a jer, nakon pokušaja puča, pokazuje malo simpatija za napadnutu vladu u Ankari i za nužnost da se njezini neprijatelji pobijede svim sredstvima.
Već mjesecima se na forumima čuju opravdanja za masovna uhićenja, zlostavljanja, otpuštanja s posla i ukidanje slobode medija. Sve to potječe iz priručnika za totalitarne vladare. Međutim, koga Čelik takvim istupima želi uvjeriti? Time se Turska članstvu u EU-u ne približava ni milimetra. Naprotiv. Tko sluša ovakvu propagandu još više je uvjeren da Turska ništa ne gubi što nije članica EU-a.
Međutim, Čelik krivicu prebacuje i na druge: Europljani su neprijateljski nastrojeni prema islamu i strancima. To i porast ekstremne desnice su pravi razlozi za kritike na račun turske vlade, kaže on. Cijela stvar kulminira iz zbog toga što ministar za europska pitanja kaže da je njegova zemlja besprijekorna europska demokracija.
Turska nije vjerodostojan kandidat
Nadrealni nastup Omera Čelika nema druge svrhe osim da Erdoganovoj vladi da novu platformu da u Bruxellesu širi svoju totalitarnu propagandu. Ali, zašto bi to trebalo dalje dozvoljavati? Predsjednik i njegovi sljedbenici nemaju namjeru priznavati europska načela i demokratske vrijednosti. Njima se samo daje prilika za širenje iskrivljene istine širokoj publici.
Angela Merkel i ostali šefovi vlada su to do sada osporavali s obrazloženjem, a sve s ciljem da kanali za komunikaciju s Turskom budu otvoreni. To je zamazivanje očiju, jer u stvarnosti nema prave razmjene. Ankara totalno ignorira europske zahtjeve, kontinuirano krši demokratska načela i zapravo nikada nije bila udaljenija od članstva u EU-u nego što je sada. Faktički su pregovori s Ankarom ionako na ledu. Bilo bi bolje to reći javno, a ne građane zbunjivati nejasnim priopćenjima.
Ne dozvolite da vas ucjenjuju
Već i kada je prošle zime njemačka kancelarka s Turskom postigla sporazum o izbjeglicama, bila je upozorena da će biti izložena ucjenama. A sada: Turska strana već danima ponovo prijeti da će otvoriti granice i ponovo u Europu poslati stotine tisuća izbjeglica. To pokazuje učinak i kod EU-a dovodi do pogrešnog opreza.
Vlade do sada ni jednom nisu poslušale zahtjev Europskog parlamenta da se pristupni pregovori u najmanju ruku stave na led. Ti razgovori bi napokon i formalno morali biti prekinuti. Kako se bajka o nastavku pregovora može održati s obzirom na gnusne napade na medije i oporbu u Turskoj? Crvena linija je odavno prijeđena i ne treba se čekati na ponovno uvođenje smrtne kazne.
Upravo ta vrsta dvosmislene i neiskrene politike ide na ruku populizmu. Berlin, Pariz i drugi bi napokon trebali imati hrabrosti učiniti neizbježno i prekinuti pseudo-pristupne pregovore. EU mora jasno dati do znanja da odgovor predsjedniku Erdoganu može glasiti: „Tako ne ide. Ne s Europom!” Bio bi to važan doprinos iskrenosti u europskoj politici.
