Njemačka vanjska politika: Trenutna promjena ili zaokret?

– Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas danas će se sastati s američkim državnim sekretarom Mike Pompeom kako bi razgovarali o stavu Washingtona o nuklearnom sporazumu s Iranom. Uoči susreta šefova diplomatije Radio Slobodna Evropa prenosi pisanje svjetskih medija koji analiziraju promjene u vanjskoj politici Njemačke.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa u ponedjeljak je zaprijetila Iranu, zahtjevom da napravi promjene u vojnoj i regionalnoj politici ili će se suočiti s najsnažnijim sankcijama u povijesti.

Kako piše agencija Associated Press, primjedbe su uslijedile nakon što je Washington pokušao da poveća pritisak na Teheran nakon odluke predsjednika Trumpa da se povuče iz međunarodnog sporazuma o nuklearnom naoružanju.

“Iran je u našem širem susjedstvu, a pošto sada ne vidimo nijednu bolju alternativu, ne želimo da napustimo sporazum”, rekao je Maas. “Ne želimo da se Iran uključi u program nuklearnog naoružanja. Ovo utiče na neposredne sigurnosne interese Njemačke i sigurnosne interese Evrope “.

Uoči susreta Maasa i Pompea, New York Times piše da ako je Njemačka u centru Evrope, onda je veoma bitno šta misli njena vodeća figura u vanjskoj politici.

“Suština je da to niko ne zna. Maas nije stranac u politici, ali je novajlija kada je riječ o vanjskoj politici”, navodi list i dodaje da je on, ipak, za samo 10 sedmica od kada je preuzeo dužnost, već počeo da ostavlja tragove.

Podsjeća se i na prve sastanke njemačkog ministra, kome je među prvim sagovornicima bio ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov, a nakon toga je uslijedio i put u Litvaniju i Ukrajinu.

“Kao predstavnik zemlje koja tek sada shvaća svoju vodeću ulogu, Maas hoda po ivici, ali čini se da uživa u izazovu”, piše New York Times.

List konstatuje i da je Heiko Maas promijenio Ministarstvo vanjskih poslova, ali i pita – kako će promijeniti njemačku vanjsku politiku?

Dodaje se da on smatra da su jake transatlantske veze bitne, a često ističe svoje emotivne veze s Francuskom i Izraelom.

New York Times ocjenjuje i da će proći mjeseci, ako ne i godine, dok se ne sazna kako izgleda “Maasova doktrina”.

“On će insistirati na tome da Njemačka dobije mjesto za stolom zajedno sa Sjedinjenim Državama, Francuskom, Kinom i Rusijom, i neće biti neprimjetan u ostvarivanju svojih ciljeva. Za Njemačku koja je dugo koristila polu-korake u vanjskoj politici, možemo očekivati promjenu brzine”, zaključuje list.

List Der Spiegel postavlja pitanje da li je posebni odnos Njemačke i Rusije urušen i piše da je njemački ministar vanjskih poslova usvojio oštriji ton od prethodnika kada govori o Rusiji.

“Postoji mnogo razloga za to, ali to je svakako prekid tradicije”, navodi list.

Spiegelov sagovornik na temu njemačkog ministra vanjskih poslova je pijanist Justus Frantz koji kaže da ga Maas ponekad podsjeća na Helmutha von Moltkea načelnika štaba Pruske vojske s početka Prvog svjetskog rata.

“Neodgovorno” je riječ kojom Franc opisuje oštar ton ministra.

“Maasov pristup prema Rusiji je besmislen sve dok pokušava da preuzme prevagu. Ova generacija više ne zna koji je rat”, kaže Franc.

List navodi i da je odnos između Nijemaca i Rusa odavno bio posebno emotivan, odnosno da nijedna druga zemlja kao Njemačka nije bila toliko entuzijastična kada je riječ o eri posljednjeg predsjednika SSSR-a Mikhaila Gorbacheva i kraju Sovjetskog Saveza.

“To bi moglo da pomogne u objašnjenju zašto sada vlada tako veliko razočarenje činjenicom da je distanca između dvije zemlje sve veća”, kaže Spiegel i zaključuje da je zato čudno što je ton ministra vanjskih poslova izazvao debatu u Njemačkoj.

I njemački Handelsblatt Global piše kako socijaldemokrata Maas djeluje spremno u namjeri da prekine s dugom njemačkom – i socijaldemokratskom – vanjskopolitičkom tradicijom pod nazivom Ostpolitik, koja je više susretljiva, a ne suprotstavljena Rusiji. Kritikovao je rusko učešće u Siriji, aneksiju Krima i njihov navodni napad nervnim agensom na bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja u Britaniji.

Maas je, podsjeća ovaj list, morao mnogo raditi u ranoj političkoj karijeri. Početak karijere proveo je u regionalnoj politici svoje matične države, Saarland, kao ministar u različitim koalicionim vladama. Tri puta je pokušao i tri puta nije uspio postati državni guverner.

Kako piše ovaj medij, spasilo ga je iznenadno imenovanje za ministra pravde tokom prethodne vlade Angele Merkel. U toj ulozi osmislio je niz zakona, uključujući kvote o ženama u biznisu, kontrolu najamnina, nove antiterorističke mjere i bolju zaštitu potrošača. Također je doveo do promjene Zakona o zadržavanju podataka i Zakona o uznemiravanju putem interneta.

Govorio je o pitanjima izvan njegove oblasti, posebno protiv ksenofobije. To ga je učinilo metom ljutitih desničara, zbog priliva migranata i izbjeglica. Lutz Bachmann vođa antiislamskog pokreta Pegida, uporedio je Maasa s nacističkim ministrom propagande Josephom Goebbelsom.

Nacisti su, kako se to dešava, često na umu gospodina Maasa, ali na drugi način. U svom inauguracionom govoru rekao da je ušao u politiku zbog njemačkih zločina u Auschwitzu, kao i potrebe da se njegova zemlja iskupi za te zločine tako što će podržati Jevrejsku državu.

“Svijet očekuje od Njemačke da pomogne u rješavanju diplomatskih problema, od Irana do Azije i Afrike. Ali, kao što gospodin Maas zna iz vlastite karijere, ponekad je kriza samo prilika koja čeka da bude iskorištena”, navodi Handelsblat Gobal.