Grke muči isto pitanje: Kako može biti gore?

Hoće li naša država bankrotirati? Hoće li tenkovi štititi banke? Kakav novac ćemo imati – ako ga uopće budemo imali? Već pet godina se Grci muče istim pitanjima, iako misle da će se “izvući”.

Pantelis Chatzisinakis je inače miran čovjek i nije sklon panici. Već gotovo četrnaest godina taj 38-godišnjak radi kao slobodni porezni savjetnik u Ateni i savjetuje svoje mušterije što i kako s novcima, a klijenti sežu od privatnika do srednje velikih poduzeća. Mnogo je vremena proveo da smiruje svoje sugovornike i pokušava ih uvjeriti da možda može biti teško, ali da se može izaći na kraj.

Ali polako više ni on ne zna što da im kaže i sve mu je teže ostati miran. “Ljudi mi dolaze i pitaju me da li da kupe namirnice ili da plate porez? Da li da plate stanarinu ili da prije plate račun za struju ili vodu? Ljudi su već umorni od svih tih godina ekonomske propasti. Tako kad čuju da će naša država bankrotirati više ne znaju što bi to uopće moglo značiti.”

Ne pomažu niti proturječne vijesti koje objavljuju mediji: čas se javlja kako je dogovor Atene sa zajmodavcima “na domaku”, čas da slijedi naplata obroka duga, a da nitko ne zna odakle stvoriti taj novac. Jedni političari tvrde kako ih druge zemlje eurozone neće ostaviti na cjedilu, drugi pak upozoravaju kako se od Grčke traže mjere koje se jednostavno ne mogu provesti i da će za tjedan ili dva sve puknuti.

Previše često se vikalo “dolazi vuk”

Ma kako grozne vijesti bile, više nema prosvjeda i pobuna. Nick Malkoutzis je urednik informativnog servisa Macropolis za gospodarstvo i politiku i po njegovom mišljenju, Grci se tiho spremaju za najgore. “Ako pogledate depozite u bankama od početka prošlog prosinca i kada je nesigurnost počela sve više rasti, vidjet ćete golemo povlačenje novca.

Povučeno je 15% depozita, to je oko 25 milijardi eura i većina je bila isplaćena u gotovini. Ljudi su zabrinuti i zbog mogućeg nadzora kapitala i eventualnog napuštanja eura.”

Nasuprot tome, ispitivanja javnog mnijenja svjedoče kako većina Grka misli kako će ostati u eurozoni i isto tako većina želi zadržati zajedničku valutu u džepu. Ali i Malkoutzis više ne zna kome i što da vjeruje: “Dio građana je zabrinut za svoje ušteđevine i budućnost Grčke. Drugi pak dio, s obzirom na to koliko su izgubili prošlih godina, misli da više nema što izgubiti ako Grčka napusti euro. A isto tako dio građana ima osjećaj da su mediji i političari i u Grčkoj i u Europskoj uniji previše puta vikali ‘dolazi vuk’. Zato sad više ne vjeruju bilo kakvim upozorenjima niti ih uzimaju ozbiljno.”

Tipičan primjer je svakako i Christos Tsakrios. On je ribar sa otoka Leros i kaže da ta upozorenja zvuče kao ucjena: “Godinama već slušamo da smo na ivici provalije, da ćemo bankrotirati. Da će nestati novca u bankomatima, kako će tenkovi stajati oko banaka da zaustave ljude koji će željeti podići svoj novac prije nego što postane bezvrijedan. Na kraju, naši političari uvijek pristanu na nove mjere štednje i opet smo svi ispali dobra dječica. To se ponavlja i ponavlja i zvuči kao pokvarena ploča!”

Na kraju će platiti druge zemlje eura

Tsakrios i na svojoj koži osjeća da je sve teže. Čak i kad ima ribe, to mu ne pomaže: “Mnogi ljudi više ne kupuju ribu jer misle da je preskupa”, žali se ribar. Ali i on mora plaćati za gorivo i za brod, a onda dolaze i troškovi za obitelj. On je glasovao za Tsiprasa i misli da se tu više nema što rezati i povećavati porez. Ali isto tako ne može zamisliti da će doći dan kada će Grčka ostati sama i izvan zone eura: “Većina Grka koje poznajem ne vjeruje da će se to ikad dogoditi.”

Urednik informativnog servisa Malkoutzis ima osjećaj da je ova godina opasnija čak i od 2010. i 2012. kad su svi i u Grčkoj i u ostatku Europi navelike vrištali o Grexitu: “Sad pak imate i neiskusnu vladu koja se suočava sa čitavim nizom problema koje ima Grčka. A našoj zemlji novca nestaje: ako ne bude postignut dogovor u skorije vrijeme, onda će napuštanje eura postati realnost.”

Porezni savjetnik Chatzisinakis ne vjeruje da će ostale zemlje eura dopustiti propast i da će Grci ostati bez zajedničke valute. Sluša grčke medije “gdje nas svi ti mudraci upozoravaju da ćemo pocrkati od gladi, da će biti rata i da ćemo se uništiti ako proglasimo bankrot. Ne mogu zamisliti da će se to dogoditi”, priznaje Chatzisinakis.

“Ja sam optimist. Znam da je teško, znam da je naša vlada u nemogućem položaju u pregovorima, ali ne mislim da će druge zemlje eurozone dopustiti da se problemi toliko prošire da unište čitavu zemlju”, konstatira. Ipak, sve mu je teže i svoje klijente uvjeriti da budu optimistični. Samo jedan od njih je prije krize sav svoj novac pohranio na račun u Švicarskoj i sad svakog mjeseca od tamo uzima koliko mu je potrebno. “Ali ostali moji klijenti više nemaju dovoljno novca niti da ga polože u banku, a kamo li negdje u inozemstvo.”

Ali makar optimist, i njega zazebe oko srca kad pomisli na njegovu trenutnu vladu. Odlično zna kako Grčkoj treba izuzetno vješta diplomacija i oštra olovka u računanju kako bi se izvukla iz nevolja. Ali vlada premijera Tsiprasa… “Bojim se da oni ne znaju što rade”, povjerava nam se Chatzisinakis. “A ako doista ne znaju, onda ni ja ne želim niti pomisliti što bi se moglo dogoditi.”