Cipras i nije tako siguran u pobjedu
Na izborima u nedjelju (20.9.) ukupno 19 stranaka se bori za mjesto u nacionalnom parlamentu. Sudeći po anketama, gotovo je isključeno da neka od njih u prvom krugu osvoji apsolutnu većinu. Sve do izbijanja dužničke krize 2009. u Grčkoj je po pravilu vladala samo jedna stranka, ili je ona koja je bila najjača pokušavala da što brže iznudi održavanje novih izbora kako bi “prigrabila“ apsolutnu većinu.
Posezanje za moći na takav način u Grčkoj je bilo moguće dobrim dijelom zbog grčkog izbornog sistema koji nagrađuje najjaču političku snagu s „bonusom“ od 50 mandata. Cilj je podržati kreiranje što stabilnije vlade i spriječiti dugotrajno „cjenkanje“ oko ministarskih fotelja.
Drugim riječima, ako u nedjelju ljevičar Aleksis Cipras ili šef konzervativaca Evangelos Meimarakis osvoje samo glas više od konkurencije, njegova stranka dobiija još 50 mandata.
Pa čak i s tim bonusom, najjača stranka u parlamentu neće moći sama da formira vladu i moraće da potraži partnera.
Jorgos Cogopulos, politikolog i saradnik atinskog trusta mozgova ELIAMEP, smatra: „Razlog za rascjepkanost političke scene je razočaranje i čak očaj mnogih građana u Grčkoj. Posebno mladi ljudi okreću leđa etabliranim političkim snagama i povjerenje poklanjaju radije manjim strankama ili uopšte ne idu na birališta.“
Vrhunac nezanimanja za izbore dosegnut je na Evropskim izborima 2009., kada 47,37 posto građana s pravom glasa nije otišlo na birališta. Tada se već dobrano nazirala kriza. U godinama koje su uslijedile Cipras je uspio da privuče mnoge do tada nezainteresovane. Hoće li mu to i ovaj put uspjeti, za sada se ne zna. Nakon što je nacionalni parlament sredinom avgusta usvojio novi paket štednje, nekoliko desetina poslanika je iz protesta napustilo Sirizu i osnovalo lijevo-radikalnu stranku “Narodno jedinstvo”.
Na ovim izborima se konačno, kao ozbiljna politička snaga, želi etablirati i evro-kritična partija starog komuniste Panajotisa Lafazanisa. Većina u omladinskoj organizaciji Sirize u međuvremenu je odbila da slijedi Ciprasa. Još nije jasno hoće li oni pristupiti novoj stranci.
Moguće je i da se nastavi “cijepanje” Sirize, kaže Cogopulos: unutar stranke je sve uočljiviji takozvani “Pokret 53”, svojevrsna Ciprasova interna opozicija. To je grupa od 53 poslanika koji su podržali mjere štednje, ali oni sad Ciprasu više ili manje otvoreno šalju upozorenje da odbacuju pojedine zakone o primjeni tih mjera.
„Istorija grčke ljevice je bogata polarizacijama i cijepanjima”, napominje Cogopulos. O tome svjedoči i aktuelna “ponuda” na političkoj sceni: osim Sirize i “Narodnog jedinstva”, oko naklonosti lijevih birača se bore i ortodoksni komunisti, leninjisti i “Antikapitalistička saradnja”. Konsolidira se, na drugoj strani, socijaldemokratija. Socijalistički PASOK i nekada vladajuća Demokratska ljevica se udružuju, a bivši premijer Jorgos Papandreou “gasi” svoju stranku koju je osnovao krajem 2014. Od toga profitira nova šefica PASOK-a, Fofi Genimata, koja se, sudeći po aktuelnim istraživanjima, može nadati osvajanju trećeg mjesta na izborima.
“Leventis-fenomen”
Rascjepkavanje političke scene će koristiti i jednom čovjeku koji je do sada bio na glasu kao politički „klovn“ i koji sad vjerovatno vidi šansu svog života.
To je 64-godišnji Vasilis Leventis, šef Unije centra koji je godinama, najčešće u svojoj TV-emisiji poslije ponoći, proricao katastrofu. Od 1984. on predviđa krah ekonomije, korumpiranog političkog establišmenta, i sad je skoro „pogodio“. To bi birači mogli nagraditi, po nekim ranijim anketama mogao bi dobiti preko 5%, a po posljednjim je negdje oko 3,5%. I to bi moglo biti dovoljno za ulazak u parlament.
Leventis odjednom prima pozive na 20-minutne intervjue na TV-stanicama koje su ga proteklih 30 godina ignorisale. Svoj program je nedavno ovako sažeo: “Ukidanje dodatnih penzija i prevremenog odlaska u penziju. Smanjiti broj poslanika na 150, a plate političara “srezati” za 50 posto. Penzije bivših političara trebalo bi da snose isključivo njihova penzijska osiguranja. Ukidanje penzija za 80.000 imućnih Grka s mjesečnom platom većom od 33.000 evra, kao u Australiji. Ako sprovedemo tako hrabre mjere, Grčka je za dva mjeseca opet na nogama.”
Velika koalicija?
Ipak, istraživanja ukazuju na tijesnu trku Sirize i desne Nove demokratije Evangelosa Meimarakisa. Kao najizgledniji kandidati za koaliciju sa pobjednikom, bila to Siriza ili Nova demokratija, vide se partija Rijeka sa centra i nekada moćni socijalistički Pasok. Desničarski Nezavisni Grci kreću se oko cenzusa i ako ne uđu u parlament, Cipras će izgubiti dosadašnjeg partnera.
Postoji i mogućnost da niko ne dobije dovoljno da može da formira vladu uz pomoć manjih stranaka, što bi za rezultat imalo ili nestabilnu manjinsku vladu ili nove izbore. Tu je i mogućnost velike koalicije Sirize i Nove demokratije koju Cipras odbacuje. Kakvu god vladu da dobiju, ona vjerovatno neće uživati veliko povjerenje Grka, smatraju upućeni.
Birališta u Grčkoj biće zatvorena u nedjelju u 19.00, a oko 22.00 trebalo bi da se znaju preliminarni rezultati.
