Ekstremno siromaštvo u Gvineji tjera žene da se odreknu djece
Glad, siromaštvo i suočavanje s bolestima i rijetkim, a čak i tad neadekvatnim liječenjima, samo su neki od problema s kojima se Gvineja, jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, “bori”.
Mnogi, zbog veoma loših uslova u kojima ljudi u 21. stoljeću moraju živjeti, Conarky, glavni grad Gvineje, nazivaju “sramotom čovječanstva” .
U Conakryju su nepostojanje kanalizacione mreže i veoma loši sanitarni uslovi jedan od najvećih problema s kojima se ovaj grad susreće. Upravo zbog toga građani često budu suočeni s različitim opasnim bolestima.
Tuga i bespomoćnost jasno su vidljivi na licima ljudi u Conakryju koji teško žive, a nemaju mogućnost odlaska na neko bolje mjesto koje će im pružiti lakši život i svjetliju budućnost. Djeca rastu bez igračaka i parkova. Igraju se slomljenim stolicama i štapovima.
Oni nešto stariji, u slobodno vrijeme igraju fudbal. U gradu nema kulturnih ustanova, a na svakom koraku se nalazi otpad.
Javni prijevoz je nepoznanica, a u vozilima bez vrata i prozora previđenim za deset osoba, vozi se između 20 i 25 osoba.
Nasmiješeno lice je gotovo nemoguće vidjeti.
Dok se muškarci bave ribolovom, žene često prodavajući robu pored puta, pokušavaju doći do nekih mizernih iznosa koji će im omogućiti da prežive bar taj dan. Prodaju između ostalog, stvari poput tropskog voća, ribe, kravata, kapa, toplih i hladnih napitaka, proizvoda za čišćenje i čokolade.
Zbog teške ekonomske situacije u kojoj se stanovništvo u toj zemlji nalazi, majke, zbog toga što im žele bolji život nego što su one imale, svoju djecu daju strancima koji dođu u Conakry. Upravo to pokazuje intenzitet siromaštva, očaj, ali i bespomoćnost stanovništva koji smatra da se bolji život nalazi van granica Gvineje.