Dvostruka kazna za LGBT osobe u turskim zatvorima

44-godišnji transseksualac Buse Aydin je iz “političkih razloga” u turskom zatvoru proveo 24 godine. No osjeća se kao da je istovremeno bila zatvorena u dva zatvora: Prvo, što je bila zatvorena u strogo čuvanom zatvoru Tekirdag na zapadu Turske, a drugo jer je bila zatvorena u “pogrešnom tijelu”, piše DW.

U zatvoru se takvo stanje,u kojem se nalaze osobe uzima u obzir: pet godina je čekala na operaciju promjene spola. Konačno, Ministarstvo zdravlja odbilo je njen zahtjev jer “nije neophodno”, bilo je sažeto, ali jasno obrazloženje. Nakon takve odluke je pala u očaj. Štrajkom glađu je pokušala natjerati nadležne da joj odobre operaciju.

Kad to nije promijenilo odluku, sama je sebi izvršila operaciju tako što je u zatvorskom WC-u sebi odrezala penis. Njen advokat Eren Keskin iznerviran je incidentom. “Zakon je zapravo jasan: država bi trebala snositi troškove operacije i mislim da se ta odluka temelji na homofobičnom stavu donositelja odluka”, izjavio je Keskin za Deutsche Welle

Slučaj Aydin je u augustu objavio Istraživački institut CISST. Tužna priča brzo se proširila turskom javnošću i izazvala uznemirenost. CISST istražuje turske zatvore na naučnoj osnovi. U tu svrhu su u stalnom kontaktu sa zatvorenicima. Najčešće dobijaju pisma s pritužbama od ljudi poput Aydin: zatvorenika koji pripadaju seksualnoj manjini.

Mnogi transseksualci u samici

Za saradnicu CISST-a Hilala Basak Demirbasa ovaj slučaj nije izuzetak, već je samo jedan primjer strukturalnog problema u turskim zatvorima. U svojoj  knjizi “LGBTI zatvorenici u Turskoj”, ocijenila je neka pisma pritužbi LGBTI zatvorenika.

Jedan od najčešćih problema je taj što se LGBTI osobe često nalaze u samici. To se dešava kada u zatvoru nema drugih LGBT osoba.” Međutim, boravak u samici je također često razlog prepunih zatvora, što je trenutno slučaj. “Prije dvije godine nekoliko zatvorenika LGBT bilo je zatvoreno u zatvoru u blizini Alanje, ali zatvor je bio toliko pretrpan da se nijedna ćelija nije mogla staviti na raspolaganje grupi, tako da su svi LGBT zatvorenici otišli u samicu.”  Hilal Basak Demirbas u knjizi piše o slučajevima LGBT osoba  koje su u samocama provele više od osam mjeseci. Tako dug boravak u samici je ustvari predviđen samo za teške kriminalce.

Česte uvrede i ponižavanje

Zatvorske ćelije u kojim su heteroseksualci se, prema navodima i knjizi, često odvajaju od ćelija u kojim su lezbijke, homoseksualci ili transseksualci. Razlog je njihova zaštita od napada. Autorka navodi da je, uprkos poboljšanju odnosa od strane zatvorskih čuvara prema pripadnicima LGBT populacije, i dalje dosta slučajeva ponižavanja i uvreda.

“Neke transvestite nervira što ih ostalih zatvorenici provokativno zovu imenom koje su dobili nakon rođenja, mada bi oni radije da ih zovu ženskim imenom.” U knjizi se navodi slučaj seksualnog zlostavljanja jednog transvestita u zatvoru u Samsunu koje je izvršio zatvorski čuvar. On to negira iako je na osnovu provjere sperme utvrđeno da je njegova. Slučaj je klasifikovan kao “sporazumni sex”.

Advokatkinja Aylin Kirikcu zastupa nekoliko LGBT zatvorenika i ukazuje na još jedan problem koji često ističu njeni mandanti: “Prilikom dolaska u zatvor transeksualne ženske osobe izražavaju želju da medicinski pregled vrži žena”. Ta želja se često ne ispunjava, kaže Kirikcu. “To ima neugodne posljedice. Dolazi do neželjenog fizičkog dodira, što moje mandantkinje doživljavaju kao seksualno mučenje. Neke su se također žalile na seksualni napad muških službenika prilikom dolaska u zatvor.

Da li je rješenje “ružičasti zatvor”?

Turska vlada je prepoznala probleme sa kojim se suočavaju LGBTI osobe u turskim zatvorima. Jedno rješenje je turskom parlamentu već predstavljeno 2014. godine, ali do sada nije provedeno. Rješenje je bilo da se u zatvorima, uspostave “ružičasti odjeli”, za transseksualne zatvorenike, dakle, posebna odjeljenja u kojima bi se  trebala osigurati sigurnost homoseksualnih zatvorenika.

LGBT aktivisti i opozicija oštro su kritikovali prijedlog navodeći da bi to samo povećalo isključenje seksualnih manjina iz društva. Demirbas je također skeptična prema prijedlogu turske vlade. “Takav zatvor nije ništa drugo do institucionalizacija postojeće diskriminacije”. To ima više smisla, tvrdi Demirbas, ako se uloži više napora za direknto rješavanje postojećih problema.