Brzo su usvojili novu taktiku: Šta je Palestinski islamski džihad?

Pokret Islamski džihad u Palestini (Ḥarakat al-Jihād al-Islāmī fī Filasṭīn) ili Palestinski islamski džihad druga je najveća oružana skupina u Gazi. Smatra se jednom od najekstremnijih palestinskih naoružanih frakcija, a djeluje i na Zapadnoj obali.

Podsjetimo, Izraelci su džihadiste optužili za smrtonosnu eksploziju koja se jučer dogodila kod bolnice Al Ahli u Gazi.

Drže izraelske taoce

Džihadisti odbacuju svaki politički mirovni proces i vojnu pobjedu nad Izraelom vide kao jedino sredstvo za postizanje svog cilja uspostave islamske države diljem Izraela, Zapadne obale i Gaze. Imaju vlastite zalihe raketa i minobacača, a prije mjesec dana njihovo vojno krilo, Brigade al-Quds, brojalo je nekoliko stotina boraca, vjeruju analitičari.

Nejasno je koliko ih je ostalo živih nakon što je znatan dio tih snaga angažiran u napadima 7. oktobra, što je rezultiralo izraelskim bombardiranjem Gaze. Skupina je objavila da drži desetke izraelskih talaca. Džihadisti su gotovo sigurno zadržali dovoljno borbenih sposobnosti kako za ispaljivanje raketa tako i za borbu protiv svih izraelskih trupa koje će možda ući u Gazu u kopnenoj ofanzivi.

Iako je često blisko surađivao s Hamasom, ipak je riječ o dvije suparničke skupine. Strateške, ideološke i međuljudske razlike dugo su sprječavale njihovo stvarno približavanje. Palestinski islamski džihad je oduvijek ostao tajan, s podijeljenom strukturom ćelija, za razliku od masovne mobilizacije koju je favorizirao Hamas, piše The Guardian.

Nema široku mrežu socijalne skrbi ili uključenost u administraciju. Islamski džihad i Hamas često su se sukobljavali oko taktike, pregovora i niza drugih pitanja, čak iako su mnogi od njihovih krajnjih ciljeva i temeljnih islamističkih uvjerenja ostali identični.

Osnovani 1981.

Grupu je 1981. godine osnovao Fathi Abd al-Aziz al-Shikaki kao dio novog vala radikalizacije koji je zahvatio Bliski istok.

Njegovi rani vođe bili su inspirirani ekstremističkim misliocima i aktivistima Muslimanskog bratstva u Egiptu kasnih 1960-ih, tamošnjim nasilnim aktivizmom 1970-ih, a zatim Iranskom revolucijom 1979. Pisanje ajatolaha Ruhollaha Homeinija imalo je posebno snažan utjecaj.

U svojim ranim godinama, Džihad je privukao nezadovoljne članove sekularnijih, ljevičarskih skupina koje su prethodno dominirale palestinskom nacionalističkom “oružanom borbom”, kao i bivše članove Muslimanskog bratstva koji su vjerovali da bi borba protiv Izraela trebala biti prioritet pokreta.

Posljednjih godina, većina novaka je regrutirana iz redova obrazovanih mladića u Gazi i na Zapadnoj obali, posebno u gradu Jeninu.

Najviše novaca dobivaju od Irana

Skupina je brzo usvojila relativno novu taktiku bombaša samoubojica, pokrenuvši niz takvih napada protiv izraelskih vojnih i civilnih ciljeva, iako je grupa imala velik neuspjeh kada je Shikaki ubijen, navodno od strane izraelskih tajnih službi, na Malti 1995.

Džihadisti su nakon smrti svog vođe nastavili s rijetkim nasilnim napadima u Izrael. Skupina je zatim dobila novu snagu tokom Druge intifade od 2000. do 2005., koja je omogućila širenje na Zapadnu obalu, te Hamasovim preuzimanjem Gaze 2007. godine.

Velik dio svojih sredstava dobivaju iz Irana, prema Amerikancima. Drugi izvori mogu uključivati Siriju, donacije bogatih Palestinaca u Gazi i prikupljanje sredstava u inostranstvu. Grupa ima sjedište u Damasku, gdje živi trenutni vođa, Ziyad al-Nakhalah, i urede u Teheranu.

Prošle sedmice iranski predsjednik Ebrahim Raisi nazvao je Nakhalaha da mu kaže: “Ono što se dogodilo na okupiranim teritorijima i u borbi s uzurpatorskim cionističkim režimom bio je ogroman, jedinstven događaj u proteklih 70 godina, a vi ste doista učinili islamsku zajednicu sretnom ovom inovativnom i pobjedničkom operacijom.”