Dugo očekivani prijedlog
Bruxelles predlaže plan za bolju podjelu odgovornosti u prihvatu migranata
Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka također se protive obaveznom preseljenju, a takve planove odbacili su nakon migracijske krize 2015. godine
Evropska komisija pokrenula je u srijedu aktivnosti na okupljanju skeptičnih država članica oko plana za bolju podjelu odgovornosti za naseljavanje izbjeglica i slanje odbijenih azilanata kući.
Dugo očekivani prijedlog “Novog sporazuma o migracijama i azilu” dolazi dvije sedmice nakon razornog požara u prenatrpanom kampu na grčkom otoku Lezbos i pet godina nakon posljednje velike evropske migrantske krize, prenosi AFP.
Predlaže da države članice EU koje ne žele da smjeste više migranata i smanje pritisak na Italiju i Grčku, gdje dolazi većina migranata, umjesto toga, mogu preuzeti odgovornost za slanje onih čiji se zahtjevi za azilom odbijaju natrag u njihove domovine.
“Želimo živjeti u skladu s našim vrijednostima. A istodobno se suočiti s izazovima globaliziranog svijeta”, rekla je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, upozorivši da stari sistem “više ne funkcionira”
Prijedlog je razočarao aktiviste za prava migranata i agencije za izbjeglice, koji su se nadali obveznim kvotama za naseljavanje izbjeglica i okončanju “Tvrđave Evrope” koju su okružili ubogi izbjeglički kampovi.
“To je kompromis između ksenofobije i kukavičluka”, tweetao je profesor geopolitike okoliša Francois Gemenne.
No, ipak će se plan vjerojatno suočiti s grubim prijemom u glavnim gradovima, od kojih su mnogi željni da EU preuzme odgovornost za problem, a da ne žele preuzeti kontrolu nad velikim brojem izbjeglica na svom tlu.
“To neće funkcionirati ovako”, rekao je austrijski kancelar Sebastian Kurz ove sedmice za AFP, odbacujući ideju o obaveznim kvotama za izbjeglice za sve zemlje EU.
Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka također se protive obaveznom preseljenju, a takve planove odbacili su nakon migracijske krize 2015. godine.
No, von der Leyen obećava još jedan ambiciozan plan, ubrzanim postupkom uklanjanja migranata za koje je malo vjerojatno da će dobiti zaštitu.
Oni koji dolaze iz zemalja sa stopom pozitivnog odgovora na zahtjeve za azil nižom od 20 posto, poput Tunisa ili Maroka, bit će obrađeni na granici.
A ako je zemlja izložena migracijskom “pritisku” i vjeruje da se ne može brinuti o migrantima, Komisija može zatražiti aktiviranje “obaveznog mehanizma solidarnosti”.
Tada će se pozvati sve države da daju svoj doprinos, u skladu s njihovom ekonomskim mogućnostima i brojem stanovnika, ali imat će mogućnost izbora između primanja azilanata, “sponzoriranja” povratka migranta koji nema pravo boravka ili pomaganja u izgradnji centara za prihvat migranata.
