Bebu odnesu, majci ne daju da je vidi, kasnije saopće da je dijete umrlo

Stižu reakcije iz cijelog svijeta na pismo roditelja iz Srbije koji misle da su im djeca oteta. Istražitelji iz Filadelfije i Londona nude pomoć nadležnim organima u Srbiji.

“Mojoj mlađoj unuci su u sremskomitrovačkom porodilištu odredili “nove roditelje”, ali nisu računali na to da će njena baka, odnosno ja, složiti sumnjive kockice. Uz konsultacije sa ginekologom koji joj je vodio trudnoću, i u saradnji sa zetom, uspjeli smo da im upropastimo plan krađe bebe”, pišu Novosti.

Ovo tvrdi A. M. B., iz Sremske Mitrovice, koja je željela da podijeli svoje iskustvo sa svim roditeljima koji sumnjaju da su im djeca ukradena iz porodilišta. Da se nešto dešava, A. M. B. je shvatila jer je, kako kaže, osoblje bolnice svima pričalo drugu priču: zetovoj strani jednu, porodiljinoj drugu… Ženska beba je na porođaju dobila čistu desetku, i iako nije imala žuticu, ipak su je izolovali.

“Kćerki nisu dali da je vidi, bebi nisu dali da sisa, a kad se majka bunila da hoće da je vidi, tjerali su je u sobu. Povjerila sam sumnje njenom ginekologu. Pobijesnio je i počeo da viče. Tražio je od nas da odmah odemo kod načelnika da to riješi, a ako ni tada ne daju bebu majci, da moja unuka potpiše da na svoju odgovornost nosi dijete kući. Naravno, zetu nisu dali da dođe do načelnika, ali poslije galame koju smo podigli, niko više nije branio viđanje bebe.”

Porodica je kontaktirala sa zaštitnikom pacijenata i zdravstvenom inspekcijom. Kažu, niko ni prstom nije mrdno. Dobili su samo obavještenje o tome da je njihova žalba na ponašanje osoblja razmotrena i da je sve profesionalno odrađeno.

Različita udruženja roditelja koji sumnjaju da su im bebe u posljednjih 60 godina završile u lancu trgovine djecom radi usvajanja uputila su prije desetak dana pismo na stotine adresa. Pismo je, prema riječima jedne od majki, Ane Pejić iz Rume, otišlo mnogim parlamentima u svijetu, međunarodnim organizacijama, UN i tijelima EU, svjetskim glasilima, srbijanskom predsjedniku, premijeru, poslanicima.

“Većina ljudi nam se javila pitanjem kako mogu da pomognu, ali nam je stiglo i nekoliko ponuda istražitelja iz Filadelfije i Londona. Oni nude pomoć našim organima u sprovođenju istraga”, kaže Ana Pejić.

Posebno interesantno pismo stiglo je iz Škotske. Kako objašnjava sagovornica “Novosti”, u svijetu je trenutno pomodno određivanje porijekla preko DNK uzoraka. Prave se svjetske baze podataka, za koje ovi roditelji vjeruju da mogu da im pomognu. Za 79 eura stručnjaci specijalizovanih sajtova pošalju štapiće za bris, ljudi izvade bris i vrate im štapiće, na osnovu čije analize se odredi porijeklo osobe.

“Škoti koji su čuli za našu priču misle da su neke bebe završile kod njih jer im se u genetskom porijeklu pojavljuju srpski geni, a niko od predaka nikada nije bio u Srbiji”, kaže Pejić.

“I mi se spremamo da damo svoje DNK uzorke u bazu, u nadi da će nam to možda pomoći da otkrijemo istinu.”

Roditeljima su se javili i reditelji iz Londona koji žele da snime dokumentarni film o ovoj misteriji, a očekuje se i premijera domaćeg dokumentarca “Rođeni oteti” Milana Lakića.

“Ukoliko Srbija želi da se istina o bebama otkrije i da se ova vlast distancira od zločina iz prošlosti, neka sprovede istrage. Obratili smo se i SANU, jer mislimo da je to pitanje od nacionalnog značaja”, kaže Pejić.

U pismu koje su poslali na stotine adresa navodi se da je krađa beba bila dobro organiziran projekat pod nazivom “Zvezdano nebo”. Praksa je bila sljedeća: majka se porodi u državnom porodilištu. Bebu odnesu na jednu stranu, majku na drugu, i poslije nekog vremena ljekari joj saopće da je dijete umrlo. Nema dokumenata, majka ne može da vidi posmrtne ostatke, otpuštaju je kući bez dokumenata i objašnjenja zašto je beba umrla. Nema pravo da sazna ni gdje je beba sahranjena.

Poslije oktobarskih promjena u Srbiji 2000. godine, roditelji su počeli da istražuju, jer se povela priča o bebi-mafiji. Iz bolničkih dokumentacija vidjelo se da su svi primjeri slični: nisu upisivani tačni datumi rođenja i težina djeteta, kao ni datum smrti. Mnoga djeca su dobila jedinstvene matične brojeve kao da su živa. Nikada nisu proglašena mrtvima, nad njima nije rađena obdukcija, a gradske službe groblja potvrđivale su da tražene bebe nisu stigle na sahranjivanje.

Grupa roditelja podnijela je krivične prijave za djelo otmice i kidnapovanje beba, ali su one odbačene uz obrazloženje da je djelo zastarjelo. Roditelji ponavljaju da se ne slažu sa donošenjem zakona o nestalim bebama u formi u kojoj je on povučen iz skupštinske procedure s promjenom vlade u Srbiji.

Misle da po tom zakonu neće dobiti odgovor na pitanje gdje su njihova djeca, već samo obeštećenje. Pravo na postupak imaju samo oni roditelji koji su do 2013. godine već tužili državu (njih oko 500).