BBC: Četiri razloga zašto je Mariupolj toliko važan za Rusiju

Mariupolj je postao grad koji je najviše bombardovan i koji je pretrpio najveći teret kontinuiranih ruskih napada od početka njene invazije na Ukrajinu. On je ključan za vojnu kampanju Moskve u Ukrajini.

Četiri su glavna razloga zašto bi preuzimanje ovog lučkog grada bila tolika strateška pobjeda za Rusiju ali i težak udarac za Ukrajinu, piše BBC.

Prvi razlog je osiguravanje kopnenog koridora između Krima i Donbasa.

Geografski, grad Mariupolj zauzima samo mali dio na karti, ali sada uporno stoji na putu ruskim snagama koje prodiru s poluotoka Krima.

One se probijaju na sjeveroistok kako bi se pokušali povezati sa svojim trupama i ukrajinsko-separatističkim saveznicima u regiji Donbas na istoku Ukrajine.

Ako bi Mariupolj bio zauzet, Rusija bi također završila s potpunom kontrolom nad više od 80% ukrajinske obale Crnog mora, prekinuvši tako njezinu pomorsku trgovinu i dodatno je izolirajući od svijeta.

Drugi veoma važan razlog je gušenje ukrajinske ekonomije. Mariupolj je dugo bio strateški važna luka na Azovskom moru, dijelu Crnog mora.

Sa svojim pristaništima, najveća je luka u regiji Azovskog mora i dom velike željezare. U normalnim vremenima, Mariupolj je ključni izvozni centar za ukrajinski čelik, ugljen i kukuruz koji idu kupcima na Bliskom istoku i šire.

Već osam godina, od moskovske ilegalne aneksije Krima 2014., grad se nalazi između ruskih snaga na tom poluotoku i pro-ruskih separatista u otcijepljenim samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk.

Gubitak Mariupolja bio bi veliki udarac za ono što je ostalo od ukrajinske ekonomije.

Pored ovih geografskih i ekonomskih razloga o važnosti Mariupolja značajno mjesto zauzima i prilika za propagandu.

U Mariupolju se nalazi jedinica ukrajinske paravojne jedinice pod nazivom Azovska brigada, koja je dobila ime po Azovskom moru koje povezuje Mariupolj s ostatkom Crnog mora. Brigada Azov ima ekstremiste krajnje desnice među kojima su i neonacisti.

Iako ova brigada čini samo najmanji dio ukrajinskih borbenih snaga, ovo je bilo korisno propagandno oružje za Moskvu, dajući joj izgovor da poruči ruskom stanovništvu da su mladići koje je poslala da se bore u Ukrajini tamo da oslobode svog susjeda od neonacista.

Ako Rusija bude uspjela da zarobi značajan broj živih boraca iz Azovske brigade, vrlo je vjerovatno da će oni biti prikazani na ruskim državnim medijima u sklopu aktuelnog rata informacijama kako bi se diskreditovale Ukrajina i njena vlada.

Posljednji važan razlog za zauzimanje Mariupolja je, da ako do toga dođe, biće ogromni podstrek za moral.

Ono bi psihološki uticalo na obje strane u ovom ratu.

Ruska pobjeda u Mariupolju omogućila bi Kremlju da pokaže svom stanovništvu, putem medija pod kontrolom države, da Rusija ostvaruje svoje ciljeve i napreduje.

Za predsjednika Putina, za kojeg se ovaj rat čini ličnim, sve ovo ima historijski značaj. On vidi da ukrajinska obala Crnog mora pripada nečemu što se zove Novorossiya (Nova Rusija) – ruskim zemljama koje datiraju iz carstva iz 18. stoljeća.

Putin želi oživjeti taj koncept, “spašavajući Ruse od tiranije prozapadne vlade u Kijevu”, kako on to vidi. Mariupolj mu trenutno stoji na putu u ostvarenju tog cilja.

Za Ukrajince bi gubitak Mariupolja bio veliki udarac – ne samo vojno i ekonomski – nego i psihološki za sve muškarce i žene koji se bore na terenu, braneći svoju zemlju. Mariupolj bi bio prvi veći grad koji je pao u ruke Rusa nakon Hersona, strateški mnogo manje važnog grada koji jedva da je i bio branjen.

Ali tu postoji još jedan moralni aspekt, a to je odvraćanje.

Mariupolj je pružio žestok otpor, ali je platio visoku cijenu. Grad je desetkovan i u ruševinama. Biće zapamćen kao i Grozni i Alepo, mjesta koja je Rusija na kraju bombardirala i granatirala sve dok ih nisu pokorili, pretvorivši ih u ruševine. Poruka ostalim ukrajinskim gradovima je oštra – ako se odlučite oduprijeti kao što je to učinio Mariupolj, možete očekivati istu sudbinu.