Balkanski tigar izgubio snagu

Teško je ustanoviti što je zapravo reakcija vlasti u Beogradu na neugodnu vijest da je Srbija pala na Doing business listi Svjetske banke. S jedne strane, osnovna vijest praktično je skrivena u svim medijima bliskim vlastima, ali su zato beogradski tabloidi prepuni naslova kako će predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću netko za to morati platiti. Umjesto pokušaja da se identificiraju brojni strukturni problemi koji su Srbiju doveli do pada na 48 mjesto, čitav pad na listi se tako pretvorio u politički cirkus gdje međusobne optužbe pršte na sve strane, piše DW.

Kompletna reakcija je, inače, u dubokom neskladu s ranijim primjerima, kada je Srbija napredovala na Doing business listi. Tada se o tome govorilo, hvalilo i raspravljalo mjesecima, ali ovog puta se samo moglo doznati da je predsjednik ponovo ljut i da će zbog toga morati biti smijenjeni direktori pojedinih javnih poduzeća. A smjenama im se već više puta prijetilo i ranije, tako da se i zbog toga nitko nije pretjerano uzbudio. Naime, nitko tko je do jučer bio vlasnik pečenjarnice – a danas je direktor javnog poduzeća – neće sigurno biti vraćen da okreće pljeskavice.

Danak partitokraciji

Ako bismo pokušali pronaći konkretne razloge za taj pad, Milan Ćulibrk, glavni urednik tjednika NIN, ističe da je to prije svega činjenica da su drugi napredovali. „Drugi ne sjede i ne čekaju već rade sve brže od Srbije. To je još jedan dokaz da smo proteklih godina slušali prazne priče o Srbiji kao ekonomskom lideru regije. Postavlja se pitanje po čemu smo mi to lideri kada su svi bolji i brži od nas”, kaže Ćulibrk.

Kao neke od ključnih primjedaba Svjetske banke navedeni su dugi rokovi za priključenje na električnu energiju, neefikasnost u izdavanju građevinskih dozvola i problemi vezani za Zakon o stečaju. Uvjeti poslovanja u Srbiji pogoršani su na 7 od 11 promatranih područja. To je prije svega danak partitokraciji, uvjeren je ekonomist Saša Đogović.

„Imamo jedan nereformiran javni sektor, u kojem javna poduzeća imaju nisku produktivnost, i služe samo uhljebljenju stranačkih kadrova. Stručnost i znanje nisu tu baš na cijeni, već samo stranačka pripadnost i što veći stupanj poltronstva. Na sve to se naslanja birokratski sustav javne uprave, što sve stvara nevidljive troškove poslovanja i otežava dolazak investitora”, ističe Đogović.

Od pohvala se ne živi

Iako se ističe da je Doing business lista samo jedan od parametara koji zanimaju investitore, predsjednik Srbije tu listu i dalje vidi kao ključnu ocjenu stanja srpskoga gospodarstva. Ta lista, reklo bi se, više služi političkom marketingu u kojem se građani praznih džepova uvjeravaju da „nam ide jako dobro”.

Milan Ćulibrk primjećuje da su jedna stvar pohvale međunarodnih financijskih institucija, a da nasuprot tomu stoji surova stvarnost za građane Srbije. „Prosječna zarada u Srbiji je na začelju Europe. Mi na to stalno upozoravamo predstavnike MMF-a i drugih organizacija. Standard građana već nekoliko godina tavori, i praćen je beznačajnim stopama gospodarskog rasta”, objašnjava glavni urednik NIN-a.

Neuvjerljiva najava smjene direktora

Kao reakciju na loše vijesti, predsjednik Srbije najavio je smjenu direktora javnih poduzeća, ali i oštro kritizirao rad pojedinih ministarstava. Saša Đogović smatra da su burne reakcije Aleksandra Vučića još jednom pokazale da on zapravo vodi srpsku vladu, i da u tom smislu ne može pobjeći ni od vlastite odgovornosti za ekonomske probleme i pad na Doing business listi:

„Kao netko tko zapravo koordinira rad vlade on je morao dobivati neke signale da nešto nije u redu. Tako da je i ovo još jedno zavaravanje javnosti i prebacivanje krivice. Također, takve stvari se ne najavljuju već se urade u nekom razumnom roku. Kad vi to ovako najavljujete to predstavlja samo neku vrstu spinovanja. Tako se u Srbiji najavljuju i uhićenja, ili inspekcije nakon pogibije radnika, pa onda svi imaju vremena da se sklone ili da sve dovedu u red”, ocjenjuje Đogović.

Milan Ćulibrk se za trenutak vraća u prošlost i podsjeća na intervju NIN-u krajem srpnja 2014. godine tadašnjeg premijera Vučića. „Tada je najavio da će 70 posto direktora javnih poduzeća biti smijenjeno do kraja mjeseca kolovoza. Nekoliko godina kasnije slušamo istu najavu, a u međuvremenu nije smijenjen skoro nitko. Nisam stoga optimist, a ne bi bilo prvi put da se smjene najavljuju i da od toga ne bude ništa”, napominje Ćulibrk.

Našli smo krivca!

Potpredsjednica srpske vlade Zorana Mihajlović je, u prvim reakcijama, kao glavnog krivca navela vladu Srbije, ciljajući tu prije svega na premijerku Anu Brnabić. Međutim, kako je Zorana Mihajlović predsjedateljica Radne skupine za unapređenje pozicije Srbije na listi Svjetske banke, srpski mediji navode da je predsjednik Vučić ipak nju označio kao glavnog krivca. Kritika nije bila pošteđena ni Ana Brnabić, ali je na naslovnicama beogradskih tabloida osvanula samo Zorana Mihajlović. Naslov „Vučić oduvao Zoranu!” vjerojatno dovoljno govori. To je također otvorilo pitanje odnosa u vladi Srbije, i još jednom skrenulo pozornost na ulogu promatrača – bez ikakve političke snage – premijerke Ane Brnabić.

Teško je zaista reći da je Zorana Mihajlović glavni ili jedini krivac, naglašava Milan Ćulibrk. „Točno je da je ona predsjedateljica toj radnoj skupini, i sjećam se da su prošle godine svi dužnosnici tvrdili da će Srbija biti među 30 zemalja na Doing business listi. Ali, srpska vlada je ta koja kreira uvjete, donosi zakone, i trebala bi jamčiti i provođenje tih zakona”, napominje Ćulibrk.

Slaba utjeha Srbiji može biti to što su primjerice Hrvatska (58) i Crna Gora (50) još više pale (sedam odnosno osam mjesta), kad je Kosovo (44) četiri mjesta ispred Srbije (48), a Makedonija (10) je u društvu s Velikom Britanijom i Sjedinjenim Američkim Državama.