Baka ostavljene bebe: Neka idu u zatvor

Kad sam čula što je učinila, htjela sam je udaviti, kazala je baka malene Katarine, sedmomjesečne bebe pronađene u kolicima pokraj župnog ureda u Brestju u zagrebačkim Sesvetama, piše 24sata.hr.

Upravo je ona prepoznala svoju unuku na fotografiji koju je objavila policija i javila im se.

Iako je i njen sin nakon kriminalističke obrade u policiji dobio kaznenu prijavu zbog povrede prava djeteta, kaže da ne opravdava njegove postupke i da trebaju odgovarati za to što su učinili.

Naime, policija je kazneno prijavila i majku (22) i oca (35) djeteta, s time da su majku prijavili i za napuštanje djeteta.

Žali jedino što su socijalni radnici, nakon razgovora s njima u kući u kojoj žive, odveli i drugo unuče, njihovog starijeg sina (3).

– Rekli su da dijete ne može biti s nama jer nema svoju sobu. Uostalom, suprugova penzija je mala, a s nama živi i naš najstariji sin, koji je invalid – objasnila je i dodala da je dječak bez otpora otišao sa uposlenicima Centra za socijalnu skrb koji su ga smjestili u dom gdje su zbrinuli i njegovu sestricu.

Kobnog četvrtka, snaha im je rekla da ide zubaru. Kada se s bebom nije vratila kući nisu se zabrinuli jer su bili uvjereni da je sa kćeri otišla kod sestre.

– Nije to bio prvi put da tako negdje ode, sama ili sa djecom i da je nema po nekoliko dana. Znala se po noći, dok djeca spavaju, iskrasti preko noći i otići negdje. To je bilo dok je sin radio po terenu. Ona pak nikad nigdje nije radila. Znala je dobiti socijalnu pomoć, a šest mjeseci je dobivala i porodiljni dok nije izgubila pravo na njega – objasnila je baka.

Priznaje da i njen sin ima problema s alkoholom i kaže da su ga nekoliko puta nagovarali da ide na liječenje. Tvrdi da je počeo piti nakon sto se “spetljao” sa snahom prije sedam godina. Kako je ona tad još bila maloljetna, vjenčali su se tek nakon što je navršila 18 godina i to u tajnosti, njima nisu ni rekli.

– Nikad nismo upoznali nikoga od snahine porodice, ni njenu majku, koja je prije nekoliko godina preminula, ni njenu sestru. One su obje odmalena bile prepuštene ulici, niko za njih nije brinuo, zato nije završila ni osnovnu školu – govori baka.

Kaže da snaha nije mnogo marila za djecu, no uvijek bi ih sredila kad bi izlazila negdje. Tako je bilo i tog četvrtka. Curica se od majke, kaže ona, od rođenja nije odvajala i bila joj je jako privržena. I njen braco je vrlo inteligentan i drag dječak.

Ima problema s govorom zbog čega su im govorili da dijete odvedu logopedu, no oni su, kaže, smatrali da za to nema potrebe. Priznaje da teško žive, no to ne može biti razlog da neko samo ostavi dijete.

– Pa i ja imam sina u kolicima i nikad mi nije palo napamet da ga odguram do neke crkve i tamo ostavim da se drugi brinu za njega. Neka idu u zatvor, svako mora odgovarati za svoje postupke – odlučna je baka.

Kaže da će pokušati srediti sobu za djecu kako bi ih mogli uzeti sebi, no da to ne mogu napraviti preko noći. Unuke planira posjetiti u domu čim bude mogla, kao i sina, za kojega jučer još nije znala gdje se nalazi i hoće li završiti u pritvoru. Žive u skromnoj katnici na širem zagrebačkom području.

Kuća na kraju slijepe ulice još nema fasadu, a ispod stepenica u dvorištu ugledali smo stara kišobran kolica u kojima je majka ostavila svoje dijete u Brestju.