Assange – istraživački novinar, špijun ili kradljivac

Hapšenje osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea u Londonu, nakon sedam godina života u azilu u ambasadi Ekvadora, u svjetskim medijima​ ponovo je vratilo u fokus pitanje o borbi za transapretnost rada vlada i informacija, ali i o zaštiti uzbunjivača i uređivanju interneta.​

Optužnice politički motivisane?

Assange je široko prozivan kao teoretičar zavjere koji bježi od pravde, ali otkriće o američkom nalogu za izručenje protiv njega — kao borca za transparentnost informacija — podupire ključni razlog koji je on naveo za skrivanje, piše novinska agencija Agence France-Presse, podsjećajući kako je Assange negirao navode optužnice iz Švedske o seksualnom zlostavljanju – govoreći kako su one politički motivisane i izražavajući strahove od zavjere da će biti prebačen u Sjedinjene Države kako bi se tamo suočio sa suđenjem, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Assange je bio na čelu WikiLeaks, web portala za uzbunjivanje, koji je otkrio tajne vlada širom svijeta s posebnim naglaskom na SAD, piše agencija i dodaje da su njegov rad pozdravljali mnogi antiratni aktivisti i borci za transparetnost informacija, naročito nakon objavljivanja 500.000 američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Afganistanu, kada su otkrivene informacije o tajnim vojnim operacijama, ubijanju i mučenjima civila.

Nakon što je 2010. objavljen video snimak koji prikazuje kako je američki vojni helikopter Apache pucao i ubio dva novinara i nekoliko iračkih civila na ulici u Bagdadu 2007., uslijedilo je više od 90.000 povjerljivih američkih vojnih dosijea iz afganistanskog rata, 400.000 iz Iraka, a u novembru te godine oko 250.000 američkih diplomatskih bilješki koji pokrivaju skoro svaku zemlju na svijetu, navodi AFP i dodaje kako su potom Sjedinjene Države i njihovi saveznici kritikovali Assangea da rizikuje živote ljudi otkrivajući informacije o izvorima, obavještajnim tehnikama i ključnim infrastrukturnim lokacijama.

Više od jedne optužbe?

Američka optužnica protiv Assangea, čiji detalji su objavljeni u četvrtak poslije njegovog hapšenja u Londonu zbog kršenja uslova privremenog puštanja na slobodu 2012. nakon što mu je Ekvador ukinuo azil, tiče se upada u kompjuterski sistem vlade SAD za što mu prijeti kazna od pet godina zatvora, ali je moguće da će se Assange suočiti i s daljim optužbama, ocjenjuje The Washington post.

Australijanac je godinama bio na radaru američkih vlasti, još od kada je WikiLeaks objavio niz povjerljivih dokumenata 2010.godine, ukazuje list, dodajući da je Obamina administracija razmatrala tužbu no da to ipak nije uradila. Krajem prošle godine, međutim, slučajno je otkriveno da je podignuta optužnica protiv Assangea, ali detalji nisu bili poznati sve do njegovog hapšenja.

Optužba se tiče Assangeove navodne uloge u pomaganju bivšoj pripadnici američke vojske Chalsea Maning da dođe do materijala objavljenih 2010., piše list i ocjenjuje da je moguće da će se Assange suočiti s dodatnim optužbama, između ostalog u vezi s predsjedničkom kampanjom 2016. i ruskim naporima da se umiješaju u izbore.

Komentator Washington posta Paul Waldman piše da ako se inkriminiše primanje povjerljivih informacija – “neka od najvažnijih novinarskih djela u američkoj istoriji bi se pretvorila u zločine, a svaki novinar koji se bavi nacionalnom bezbjednosti bio bi potencijalni kriminalac.”

Waldman dodaje da iako je WikiLeaksov modus operandi bio veoma kontroverzan prije 2016. godine, ipak je djelovao u skladu sa definisanim načelima – promičući ideju da javnost treba znati stvari koje vlade žele sakriti.

Međutim, izgleda da su Assange i grupa 2016. godine, iz nekog razloga, odlučili da će sarađivati s ruskom vladom u zajedničkom nastojanju da pomognu Donaldu Trumpu da bude izabran za predsjednika SAD-a, što na koncu nije pobjeda transparetnosti i slobode štampe, piše Waldman, dodajući kako je Trump tokom predsjedničke kampanje govorio da “voli WikiLeaks”, odnosno da ga je u posljednjem mjesecu kampanje spomenuo preko 160 puta.

Komentator Washington posta konstatuje kako licemjerstvo Trumpa i njegovih pristalica ne govori o tome da li je dobro što je Assange uhapšen, odnosno ako “tužioci mogu dokazati optužbu da je pokušao da pomogne u hakiranju vladinih sistema, onda on može biti pozvan da odgovora za to. Ali ako je u pitanju WikiLeaksovo objavljivanje povjerljivih informacija – trebamo biti zabrinuti o tome ko je slijedeći?”

Kazna zbog sramoćenja establišmenta

Ono što bi mogao biti najvažniji slučaj slobode govora i slobodne štampe u američkoj istoriji moglo bi se svesti na obim i suštinu slučaja neovlaštenog pristupa računaru, napisao je kolumnista USA Today Jonathan Turley, ističući kako će Assange sada odgovarati “za naše grijehe” jer je osramotio cijeli vašingtonski establišment – članove Kongresa, obavještajne službenike i medije.

Godinama je javnost raspravljala o tome šta je Assange: Novinar? Zviždač? Strani agent? Prevarant? Problem je u tome što je Assange prvenstveno izdavač.

Štaviše, radio je nešto što se obično najavljuje u medijima, napisao je Turley ističući kako je WikiLeaks otkrio masivan i nedvojbeno neustavan program nadzora SAD-a koji je utjecao na svakog građanina. Kasnije je objavio email poruke koje su pokazale da su Demokratski nacionalni komitet i kampanja Hillary Clinton lagali u raznim izjavama za javnost. Niko nije tvrdio da je bilo koja od ovih poruka lažna. Bile su sramotne. Naravno, ne postoji zločin sramoćenja establišmenta, ali je to samo tehnikalija, napisao je Turley.

Kolumnista američkog lista navodi kako je krivična prijava protiv Assangea, podnesena u saveznom sudu u Aleksandriji, napravljena tako da se zaobiđu očigledne ustavne prepreke u krivičnom gonjenju – optužujući ga za navodnu umiješanost u operaciju hakiranja – čime vlada nastoji da ga prikaže kao učesnika u krađi, a ne u distribuciji informacija.

Vrlo je vjerovatno da će optužnica biti zamijenjena kada Assange bude izručen Sjedinjenim Državama, te da će se Ministarstvo pravde kretati u pravcu prema kojem bi se on mogao braniti samo po pitanju da li je pomogao s lozinkama, bez mogućnosti da raspravlja o motivima — “bilo bi to kao da pokušavate da nađete muškarca, osumnjičenog za provaljivanje i ulazak u kuću, bez razmatranja dokaza da li je kuća bila zapaljena i da li je njegova namjera bila da spasi ljude”, navodi se u kolumni USA Todaya uz zaključak da nakon objavljenih informacija o vladinom programu nadzora niko nije otišao u zatvor niti je dobio otkaz.

Zaštita zviždača ili kažnjavanje za krađu

Osnivač WikiLeaksa bi sada trebao biti pravno oslobođen ili osuđen – samo ne u SAD-u, piše Leonid Bershidsky, kolumnista Bloomberga ističući kako slučaj treba prepustiti evropskim sudovima koji trebaju odlučiti hoće li će Assangea tretirati kao špijuna ili istraživačkog novinara.

Prošle godine, tužioci SAD-a su slučajno otkrili da je protiv njega podignuta zapečaćena optužnica, koja je sada otkrivena jer britanski sudija mora utvrditi osnovanu sumnju protiv Assangea, odnosno sudija bi teoretski mogao odbiti izručenje ako ocijeni da je američko tužilaštvo protiv osnivača WikiLeaksa politički motivisano. No, takva odluka bi bila bez presedana u dosadašnjim odnosima Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, koje su, podsjeća Bloomberg, potpisale ugovor o izručenju 2003. godine i koji je, uprkos brojnim kritikama o okrutnosti američkog zatvorskog sistema i kršenju principa Evropskih ljudskih prava, opstao.

Iako Assangeovi postupci tokom izbora u SAD-u 2016. ukazuju na motivaciju koja se razlikuje od javnog interesa – osvetoljubiva želja da se povrijedi Hillary Clinton – ipak, kako se navodi u komentaru Bershidskyog, “većina informacija koje je Vikiliks objavio ispunjavaju svaku razumnu definiciju novinarstva od javnog interesa, onu koja je rezultirala objavljivanjem Pentagonovih papira ili izvještaja Washingtona posta o Watergateu.”

Ako evropski sud odluči da je WikiLeaks generalno radio u javnom interesu, a ne kao “nedržavna neprijateljska obavještajna služba”, kako je to opisao Mike Pompeo kada je bio direktor američke Centralne obavještajne agencije, to bi moglo stvoriti priliku za još jednog američkog bjegunca, Edwarda Snowdena, da napusti Rusiju i pronađe utočište negdje u Evropskoj uniji, ističe Bershidsky i zaključuje kako SAD prije dovođenja Assangea i Snowdena pred sud moraju donijeti zakon o boljoj zaštiti zviždača.

Novinari stalno objavljuju materijal koji je procurio, kao što bi trebalo; ali prelazak sa pasivnog primaoca na aktivnog hakera prelazi granicu, piše Tim O'Brien u drugom komentaru objavljenom u Bloombergu ističući kako je američka vlada nije optužila Assangea za objavljivanje ukradenog materijala – već za pomaganje u njegovoj krađi. Ako su optužbe protiv Assangea istinite, ako je bio haker i prekršio zakon, onda je on lopov, a ne novinar, napisao je O'Brien.

Odgovarajući režim upravljanja internetom

Grijehovi Assangea, koji je sebe vidio kao ratnika za istinu na internetu, sada djeluju zastarjelo u poređenju s velikim tehnološkim korporacijama, piše kolumnista The Guardiana Simon Jankins, dodajući da bi poslije sedam godina praktičnog zatvoreništva možda bilo najjednostavnije poslati osnivača WikiLeaksau njegovu domovinu Australiju.

Prvi heroj među ljudima koji su objavljivali tajne vlada je Snowden pošto je on kao “posvećeni, prilično konzervativni građanski službenik” otkrio da su Kongres sistematično obmanjivali nadležni u Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA) zbog čega sada plaća veliku cijenu, ocjenjuje Jenkins.

S druge strane, dodaje on, Assangeova objavljivanja bila su više novinarski poduhvat, ali je i odluka WikiLeaksa da poslije saradnje s mejnstrim medijima potpuno neredigovano objavi američke diplomatske bilješke naišla na široku kritiku. “U poređenju s navodnim sajberaktivnostima kineske i ruske vlade – i vjerovano naše sopstvene – Assange je klinac na tavanu”, podvlači Jenkins.

Vlade, međutim, moraju imati tajne i imaju pravo da ih štite na najbolji mogući način, ali isto tako javnost mora biti uvjerena da te tajne kao i privatnost neće biti zloupotrijebljene. Zato se mora naći odgovarajući režim upravljanja internetom, kaže Jenkins i ističe da pored moći državnih i korporacijskih kompjutera da prijeđu preko digitalne odbrane, ispadi Assangea i Snowdena djeluju primitivno.

Googleova misija da organizuje svijet informacija i da ga učini univerzalo pristupačnim sada ima mračni zlokobni prizvuk, ocjenjuje Jenkins i ukazuje da prijetnju slobodi ne predstavljaju Assange, pa ni američka NSA, već najmoćnije svjetske korporacije.