Andrej Nikolaidis: Kijametsko doba – neki su kupovali zalihe brašna, a neki droge

Četvrtak, 2. april 2020.

Virus je prisilio supružnike da provode vrijeme zajedno.

To je posljednje što stabilnom braku treba.

Biće zanimljivo vidjeti koliko će se brakova raspasti, čim bude moguće srediti papire za razvod. Jer brakovi traju tako što supružnici, vremenom, redukuju kontakt. Više takozvanog toplog ljudskog razgovora ne vodi u sretniji brak, nego u brži razvod. Samoizolacija je standardna procedura u braku.

Liberalna mudrost kaže kako sve, ili bar većina nesporazuma mogu biti riješeni dijalogom, koji nije drugo nego pokušaj da razumijemo drugu stranu. Sukobi se dešavaju zbog nerazumijevanja, želi se reći.

Supružnici odlično razumiju jedno drugo. Nema među njima, nakon svih godina koje su proživjeli zajedno, nikakvog nesporazuma. Izbjegavanje dijaloga najefikasniji je način izbjegavanja sukoba među supružnicima.

To je teško izvesti kada on ne može u kafanu ili na fudbal, a ona ne može u šoping ili na kafu sa prijateljicama: pardon, htio sam reći on ne može u pozorište i u galerije, a ona ne može u biblioteku.

Virus je smanjio, ako ne posve uklonio, mogućnosti distrakcije, koja je postala naš takozvani način života, naša takozvana kultura. Nema više svih onih spasonosnih trivijalnih, debilnih stvari kojima smo mogli pribjeći kad god bi se učinilo da moramo ozbiljno razmisliti o svijetu i o sebi.

Virus je napao i kreativnu netrpeljivost među supružnicima, koja je temelj svake sretne porodice.

U Crnoj Gori je – a nešto mi govori da je fenomen globalan – došlo do porasta nasilja u porodici. Bijednici koji tuku supruge slažu se sa Sartrom – pakao, to su drugi.

Ako samo malo bolje razmisle, shvatiće da je drugačije: pakao, to sam ja.

Ti, koji držiš da si nemilosrdno osuđen da dane provodiš u kući sa ženom i djecom; ti koji si slab i strah te je, stoga udaraš one koji su zatočeni u stanu sa pobješnjelim psom, udaraš ali ne pomaže, jer koliko god masnica i suza proizveo, tvoji slabost i strah su i dalje tu  – vrijeme je da razumiješ: istinski problem si ti. Stisnute pesnice okreni ka sebi.

Ne bilo primijenjeno, no samoubistvo porodičnog nasilnika najmanje je neprihvatljiva forma nasilja u porodici.

Petak, 3.april 2020.

Neki su ljudi kupovali zalihe toalet papira, neki zalihe brašna, a neki zalihe droge.

U Holandiji su snimljeni drogoljubi koji su satima čekali da legalno kupe vutru. To je temeljno suprotno stonerskoj etici, a vala i estetici. Svaki čestiti stoner, naime, zna koje pitanje valja postaviti sebi onda kada nisi siguran kako je ispravno postupiti: šta bi u toj situaciji učinio Big Lebowski? Može li neko, bilo ko, zamisliti kako Big Lebowski čeka u redu?

Kupci droga koje još nisu legalizovane upućeni su na crno tržište, gdje će ih, zbog poremećaja odnosa ponude i potražnje, dočekati još više sječena, a skuplja droga.

Sakriti se od korona virusa, čija je smrtnost između 3 i 5 posto, u stan nakrcan heroinom, čija je smrtnost nešto manja od smrtnosti života: zvuči kao da se od plastičnog eksploziva skriješ u betonski bunker u koji si unio atomsku bombu.

Subota, 4. april 2020.

Na mom nebu više nema aviona.

Parčetom neba koje vidim sa svog balkona ne prolaze više treperava svjetla. Nema huka motora koji dopire iz oblaka.

Virus je zatvorio aerodrome, koji su pretvoreni u parkinge za letjelice.

Zvijezde padalice i dalje padaju. Ja i dalje, kad god svjedočim njihovom padu, poželim istu želju.

Sedamnaest godina živim u ovoj kući i sa ovog balkona, kao i ove večeri, gledam ovo parče neba. Mogao bih tako dovijeka sjediti i gledati uvis i u daljinu, gdje su upisane sve tajne. Mogao bih vidjeti kako se, jedna po jedna gase zvijezde, sve dok, na kraju, sve ne bude crno i nepomično, onako kako je bilo, onako kako treba biti. Sve bih to mogao vidjeti, kao što sam vidio kada su sa neba nestala svjetla aviona. I ništa mi, i dalje, ne bi bilo jasno.

Žurnal