Ambasador BiH u Italiji: Zdravstveni sistem pred krahom, svaki dan čekamo neku dobru vijest

Italija je na drugom mjestu, iza Kine, po broju zaraženih virusom korona: Na dan 15. marta 2020. godine, prema podacima odsjeka Civilne zaštite pri Predsjedništvu Ministarskog vijeća Republike Italije, zabilježeno je 24.747 slučajeva zaraze, 1.809 preminulih i 2.335 izliječenih, pri čemu je samo broj umrlih u jednom danu uvećan za 368. Skoro 50% ovih slučajeva zabilježeno je u pokrajini Lombardija, iza koje slijede sjeverne pokrajine Emilia-Romagna, Veneto, Marche, Piemonte, Toscana i Liguria. Na jugu Italije i na ostrvima epidemija je znatno manje izražena.

Ambasada Bosne i Hercegovine u Rimu i Generalni konzulat u Milanu, koji obavlja konzularne usluge u sjevernom dijelu Italije, u svakodnevnom su kontaktu, koordiniraju rad i izvještavaju Ministarstvo vanjskih poslova BiH o situaciji u zemlji prijema. Radno vrijeme Ambasade je normalno, dok su u konzularnom odjelu Ambasade BiH u Rimu, koje je izdvojeno i nalazi se na adresi Ulica Gregorio VII, 128A, uvedene vanredne mjere zaštite od zaraze koronavirusom. Rad konzularnog odjela je ograničen samo na hitne slučajeve, a propisane su mjere lične zaštite osoblja konzularnih radnika i stranaka. U ambasadu stižu brojni upiti vezano za ograničenja kretanja, promet robe, kao i mogućnost povratka u zemlju raznim prevoznim sredstvima. Većina bh. državljana koja se zatekla u Italiji u posljednjih desetak dana, vratila se u BiH, ali ima i onih koji su, zatečeni brzim razvojem situacije, silom prilika morali ostati u Italiji, mada su imali namjeru vratiti se u BiH. Ambasada i Generalni konzulat su u kontaktu s tim bh državljanima sa čim je upoznato Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

ZATVARAMO SVE

Italijanska vlada je od 31. januara do sada donijela nekoliko dekreta koji se odnose na vanrednu situaciju sa korona virusom. U početku su mjere ograničenja bile blage, da bi se potom svakim novim dekretom uvodile nove zabrane i ograničavale uobičajene aktivnosti građana. Dekretom od 9. marta 2020. godine, uvedene su drastične mjere i naređeno: “zatvaramo sve” (ital. chiudiamo tutto). Nekako su do tada zatvaranju odolijevali barovi i restorani, od kojih svaki ima svoje vjerne mušterije, najčešće iz zone koja mu gravitira, pošto turista u Italiji više nema. Kada su i oni zatvoreni, Italija je, naročito njen mladi i neobuzdani dio, navikao na provod i uobičajene tulume preko vikenda, shvatila da je “dogorjelo do nokata”, te da se treba uozbiljiti i početi slijediti upute koje se svakodnevno ponavljaju na svim sredstvima informisanja. Prošla je jedna sedmica otkako je Italijanima rečeno da budu kod kuće (ital. restate à casa), da ne izlaze nikuda osim radi posla, po hranu ili lijekove. U slučaju da osjete tegobe, pozivaju se da ne idu na hitnu pomoć, već da telefonom zovu hitnu službu.

Kažu da su dobrim dijelom neodlučnom i mlakom početnom pristupu vanrednoj situaciji, kako vlade tako i cjelokupne nacije, doprinijele i neodgovorne izjave pojedinih ljekara koji su umanjivali ozbiljnost epidemije stavljajući znak jednakosti između korona virusa i obične gripe, govoreći da virus napada samo starije osobe koje već imaju zdravstvene probleme, da će mnogi preboljeti virus a da toga neće biti ni svjesni i tome slično.

S druge strane, pojedini stručnjaci su od početka upozoravali da je virus veoma podmukao, da je izuzetno prenosiv, te da bi, uslijed jako velikog broja zaraženih, hospitaliziranih i na intenzivnoj njezi, zdravstveni sistem mogao biti preopterećen, te da, stoga, da ne bi bio u stanju odgovoriti narasloj potrebi. Upravo ovo se pokazalo kao problem broj jedan s kojim se danas suočava Italija. Nedostaje adekvatna oprema za oboljele u kritičnom stanju kao što su vještačka pluća, nedostaju kreveti u bolnicama, ljekari su premoreni, mnogi od njih su i zaraženi dok su obavljali svoj posao, a usljed nedostatka prostora, pred mnogim bolnicama su montirani šatori, jer su bolnice pune. Riječju, zdravstveni sistem je pred krahom.

Budući da su po cijeli dan zatvoreni u kući, Italijani provode vrijeme na mobilnim uređajima, pred kompjuterima i pred televizorima. Dva puta dnevno, u 12 i 18 sati oči cijele Italije su uprte u TV, kada se emituju saopštenja za javnost iz štaba Civilne zaštite sa najnovijom hronikom o epidemiji. Do sada se bilježi stalni rast uznemiravajućih pokazatelja. Svi iščekuju da se prevaziđe taj famozni vrh, pa da brojke zaraženih i preminulih počnu da se smanjuju, a broj izliječenih uvećava.

POSLJEDICE KRIZE

Ekonomski stručnjaci procjenjuju da će posljedice ove krize biti nesagledive. Akcije na berzama su u slobodnom padu. Ruši se finansijska kula od karata. Pogonski dio italijanske privrede, mala i srednja preduzeća, najviše je pogođen mjerama ograničenja kretanja stanovništva. Iako je najnovijim dekretima zagarantovana sloboda kretanja roba i transportnih sredstava, u praksi je transport, naročito prekogranični, otežan sa višednevnim zastojima na granicama, čak i između zemalja koje su uzajamno primjenjivale takozvani “šengenski” režim. U mnogim preduzećima radnici su organizovali štrajkove, ne želeći se izlagati riziku od zaraze koronavirusom. Vlada priprema dekret od 16. marta kojim će se odvojiti znatna sredstva (25 milijardi eura) za pomoć italijanskoj ekonomiji. Pomoć ljekarima, radnicima, obiteljima i preduzećima. Smanjena je potrošnja, a ugrožene su mnoge djelatnosti koje zavise od redovnog svakodnevnog plasmana robe. Lokalni ribari iz Ostije, gradića na moru južno od Rima, žale se da već danima ne izlaze na more, jer, kako kažu, niko ne kupuje ribu.

Ovih dana Rim izgledom podsjeća na vrijeme uobičajene ljetnje sezone za Ferragosto. Grad pust, promet minimalan, ali rukavice i maske malobrojnih prolaznika govore da se, ipak, dešava nešto vanredno. Pred prodavnicama dugi redovi; ljudi strpljivo čekaju na propisanom odstojanju jedni od drugih, a redar na vratima prodavnice pušta jednog po jednog unutra. U prodavnicama nekih proizvoda nema “ni za lijeka”, a to su sredstva za dezinfekciju, neka sredstva za čišćenje, rukavice, jednokratne maske. Obični potrošač primjećuje da je dosta proizvoda osjetno poskupjelo, no kada se u ovakva vremena pronađe ono što se traži, čovjek ne pita za cijenu.

PRIPREME ZA KUPOVINU

Već nekoliko dana supruga i ja razmišljamo kako da obavimo redovnu sedmičnu kupovinu. Ne usudimo se otići do velikog supermarketa na Tiburtini, kuda smo ranije išli. Sinoć smo probali izvršiti nabavku namirnica preko interneta, ali nismo uspjeli. Na sajtu Pewex smo izabrali sve proizvode, dogurali do kraja kupovine da bi nam aplikacija saopštila da ne vrše isporuku u naš kvart. U sljedećem pokušaju, na mobilnoj aplikaciji smo došli do kraja nabavke za nešto manje od sat vremena, ali aplikacija, opet, ne dozvoljava završni klik iz nekog neshvatljivog razloga. Epilog: dva i po sata izgubljena u lažnoj nadi. Valja nam izvršiti nabavku na klasičan način. Rukavice na ruke, maske na lice i pravac – Tiburtina, pa šta Bog da.

Djeca već više od dvije sedmice ne idu u školu, a nastava se, u redukovanom obliku, izvodi putem interneta. U okviru kampanje “Ja ostajem kod kuće” (ital. Io resto à casa), na televiziji se pojavljuju poznata lica, sportisti, umjetnici i druge slavne ličnosti koje pozivaju građane da budu kod kuće, da se pridržavaju uputa zaštite od korona virusa, šaljući poruke optimizma i vjere da će se kriza prevladati. Ovih dana stanari stambenih zgrada po većim gradovima su počeli izlaziti na balkone ili na prozore i komunicirati jedni s drugima, vješajući platna sa duginim bojama i vedrim porukama (“poslije kiše sunce”, “sve će biti dobro”), a pojedini čak sviraju u neki instrument, pjevaju, ili puštaju muziku pred svojim komšijama, nakon čega obično slijedi duži aplauz, koji se odnosi na lokalnog umjetnika, sve italijanske ljekare, kao i Italijane same, koji na ovaj način žele ohrabriti jedan drugog i širiti optimizam.

Žurnal