Duraković: Nije to fobija prema Arapima, ali nisu ni investicije
Općenito je konstatirano da u posljednje vrijeme Arapi u BiH masovno kupuju ogromne prostore, kao svoj grunt, da namjeravaju graditi, ili već grade velike stambene komplekse, itd. Nisu rijetki građani koji zapažaju invaziju tih stranaca u BiH, posebno u najatraktivnijim njenim dijelovima.
O tome se i piše u posljednje vrijeme, iz različitih uglova. Sve više ima tekstova koji afirmiraju to pojavu, zaista omasovljenu, posmatrajući je kao navodni ekonomski interes, kao razvoj turizma, privredne investicije i sl. O tome sam i ja pisao u nekoliko navrata, ali osjećam potrebu da naglasim nešto što mi se čini važnim a izmiče iz fokusa mnogima, ili svima koji afirmativno gledaju na tu pojavu.
Pri tome moram naglasiti, na samom početku, da se ne radi ni o kakvoj mojoj fobiji, da nemam ništa protiv Arapa kao takvih – apsolutno – već na cijeli slučaj gledam kao na jednu posebnu strategiju čiji krajnji efekti se ne vide sada, ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta.
Prvo, nisu ovdje u pitanju investicije u privredu, i nije riječ o turizmu, nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi: trajno im se prodaje bosanski grunt.
Drugo, kratkoročne koristi od posjete ove vrste stranaca (nije mi poznato da postoje službene analize o tome) upravo su kratkoročne, gotovo trenutne: one mogu prevariti u pogledu krajnjih ciljeva jer – ponavljam – nije riječ o turistima koji dođu i odu, nego o onima koji će trajno ostati na SVOJOJ ZEMLJI u BiH. To mijenja situaciju.
Treće, često slušamo/čitamo argumente onih koji podržavaju ovu omasovljenu pojavu kako Arapi kupuju nekretnine i u evropskim zemljama, tako i u Srbiji i sl., te da tu ništa nije sporno, da nismo jedini gdje kupuju nekretnine… Ovakva argumentacija previđa jednu stvar koja je od posebne važnosti i o kojoj bi morali brinuti svi patriotski orijentirani Bosanci a posebno Bošnjaci, budući da je njihov opstanak isključivo vezan za opstanak BiH.
SUŠTINA JE U RAZLIČTIM KONTEKSTIMA!
Naime, u BiH je vođen rat zato da bi se Bošnjaci kao muslimani politički osujetili, da bi se marginalizirali kao politički subjekt. Ta inercija nije zaustavljena. I danas mnogi u BiH misle/propagiraju kako je nemoguće živjeti s muslimanima, kako je Sarajevo Teheran (za njih je to najgori kvalifikativ), a neki drugi isto tako misle, ali to ne izražavaju na takav način. Dakle, u BiH imamo izgrađen, nažalost, poseban kontekst u kome nije isto masovno naseljavanje Arapa u takvoj BiH i u Londonu ili Parizu, recimo.
Ovdje već imamo importovane „misionare islama“ raznih vrsta, koji svojim djelovanjem problematiziraju tradicionalni bošnjački kosmpolitizam i idu naruku upravo onima koje još uvijek nosi inercija agresije do ostvarenja ciljeva koje su postavili.
Arapima se izvinjavam, javno, jer nema ništa protiv njih kao takvih, ali bi i oni morali imati razumijevanja ZA KONTEKST. U krajnjem rezultatu, koji je toliko realan da liči, zaista, na projekt, kada se naseli mnogo Arapa/muslimana – i to na najuvjerljiviji način naseljavanja, masovnom kupovinom grunta – realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, „konačan“ argument za secesionizam (imat će ga i ekstremna hadezeovska strana) jer – neće htjeti da žive u „muslimaniji“, u zemlji čiji jedan entitet je prenapučen selefijama, paradžematima, ahmedijama, šiitima, i u kojima su – uz sve to – Arapi pokupovali čitave oblasti.
O tom trenutku budućnosti valja misliti, o budućnosti naše djece, a ne o tome koliko su ovog ljeta stranci ostavili novaca na Baščaršiji i koliko su cijenama zemljišta profitirali naši seljaci ili opštinari…
Autor teksta Esad Duraković je profesor arapske književnosti i filologije, bh. akademik, član Kraljevske akademije Jordana i dopisni član Arapske akademije nauka u Damasku i Kairu.
