Dragan Vikić „kriv za odbranu Sarajeva“

U aprilu ‘92. u sarajevskom Velikom parku strijeljana su osmorica zarobljenih pripadnika JNA. Za neprocesuiranje tog zločina se, pored ostalih, optužuje Dragan Vikić koji u Sarajevu slovi za heroja. Reakcije su oštre.

U vrijeme ubistva zarobljenih vojnika bivše JNA (Jugoslavenske narodne armije) Samir Čajić Čaja, jedan od „vojnika sreće“ iz ratnog video-spota Dine Merlina, bio je komandir tima Specijalne jedinice MUP-a Republike BiH, kasnije Odreda policije Bosna, čiji je štab bio u Domu policije, piše Deutsche Welle.

Čajić se prisjeća tog dana kada su ubijeni vojnici JNA. Čajić tako navodi da su on i njegove kolege čuli pucnjavu i mislili da je baza u Domu policije napadnuta. „Linije fronta nisu bile utvrđene, a u gradu smo još vodili borbe protiv četničkih terorista”, kako kaže Samir Čajić.

Priča dalje da su se on i njegove kolege zatim „latili oružja” da bi se, kaže, branili, “a kada smo izašli van vidjeli smo da baza nije napadnuta i da su rafali utihnuli. Na potezu prema današnjoj Francuskoj ambasadi, gdje je bio štab Juke Prazine, otprilike na mjestu gdje se danas nalazi spomenik ubijenim francuskim vojnicima, vidjeli smo tijela ubijenih ljudi. Ja tada nisam znao da su to zarobljeni neprijateljski vojnici bivše JNA. Mislio sam da je to bio jedan od slučajeva međusobnih ubistava, jer je tih dana ‘92. u Sarajevu bilo i paravojnih jedinica koje nisu bile u sastavu Teritorijalne odbrane Republike BiH (TO RBiH) ili republičkog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Tada smo vidjeli vrzmanja dva, tri čovjeka. Jednog prosijedog brku zvali su Nedžad. Govorili su nam da je sve u redu, da nema borbi, jer su nas vidjeli s oružjem. Onda je naš dežurni oficir naredio da se o svemu obavijeste nadležni organi CSB-a (Centra službi bezbjednosti). Siguran sam da naša Specijalna jedinica nema nikakvog udjela u tome. Ljudi jesu ubijeni i krivci moraju odgovarati, i naredbodavci i izvršitelji. Garantujem da komandant Vikić nema ništa s tim. Mi se nismo mogli baviti nikakvim istragama, pa ni ovim slučajem, jer smo bili borbena jedinica. Zašto se naš komandant sada dovodi u vezu s tim? Prema mom mišljenju, radi se o političkim igrama i specijalnom ratu protiv BiH, jer se optužbama protiv Dragana Vikića naša časna borba želi ukaljati, a svi znamo ko je bio Vikić – heroj odbrane grada Sarajeva i BiH. Ako je za nešto kriv, ‘kriv’ je za odbranu Sarajeva“, kaže Čajić za Deutsche Welle.

U to vrijeme (proljeće 1992.) u Sarajevu je „vladao strah” od JNA koja je još prije oružanih sukoba iskopala rovove i uredila vatrene položaje oko glavnog grada BiH, da bi ih potom predala Vojsci Republike Srpske (VRS). JNA je tada sijala strah po gradu sa svojim transporterima i drugim oklopnim vozilima, podsjeća sarajevski novinar Emir Habul.

„Dragan Vikić je početkom rata u Sarajevu doživljen kao heroj, nada i spas, jer je stao u odbranu grada u trenutku kada su sve druge institucije bile u rasulu. Zločin u Velikom parku je izolovan incident. Kriminalizacijom Vikića Sarajevu se oduzima jedan od najvećih ratnih heroja”, kaže Habul za Deutsche Welle.

Bivši pripadnik Odreda policije „Bosna“ Zoran Čegar smatra da je optužnica protiv Vikića „posljedica djelovanja određenih političkih struktura u BiH“. „Ja znam kako je bilo, znam šta je bilo i dao sam Tužiteljstvu BiH izjavu o tome. Tačno se zna ko je počinitelj. Ovo što oni rade nema veze ni sa čim. Ovo je da se zadovolje apetiti četničkih političara. Ja da se pitam, ja bih ujutro grad blokirao… Dragan Vikić i Jusuf Pušina nemaju veze sa ovim. Ja to znam jer sam bio tu. Zna se da su izvršitelji Nedžad Herenda, Miro Žmiro i Šok, a zna se i ko je plavim ‘tamićem’ vozio leševe na Darivu, ko ih je posuo naftom. Sve je rečeno. Ova dva čovjeka koja se stavljaju u kontekst optužnice veze nemaju sa tim“, rekao je, između ostalog, Čegar za portal „Faktor“.

Šta se navodi u optužnici?

Optužnica protiv Dragana Vikića, Jusufa Pušine, Nermina Uzunovića i Mladena Čovčića odnosi se na zarobljavanje, ubistvo i skrivanje tijela osam pripadnika bivše JNA 1992. godine.

U optužnici se konkretno navodi: „Navedeni se terete da su u svojstvu zapovjednika i pripadnika MUP-a, policijskih snaga i rezervnog sastava policije u Sarajevu, u mjesecu aprilu 1992. godine, postupali protivno odredbama ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika te da su znali i bili informirani o zarobljavanju 8 pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru, na području sarajevskog naselja Dobrinja i njihovom stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i sigurnosnih struktura, koji su nakon toga izvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije u središtu Sarajeva, gdje su protivno ženevskim konvencijama i odredbama međunarodnog humanitarnog prava koje definiraju postupanje sa ratnim zarobljenicima, ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su sudjelovali Uzunović, Čovčić i druge osobe. Nakon ubistva, njihova tijela su sklonjena i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza. Djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga. Optuženi se terete da su, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura koji su se nalazili na svojim položajima ili u blizini mjesta zločina, bili informirani o zločinu ili osobno svjedočili počinjenju zločina, nakon čega su propustili da uhapse, procesuiraju i sankcioniraju počinitelje i spriječe uklanjanje dokaza i skrivanje tijela.”

Reagirajući na navode iz optužnice, Dragan Vikić je kazao da su njegove ruke čiste i da je „spreman da se ponovo brani“.

„To će očigledno svoj epilog imati na sudu i neka sud kaže svoje. Sve što bih ja vama sad rekao ne bi imalo smisla… Moja jedinica i ja te ljude nismo zarobljavali niti ih vodili bilo gdje, niti bilo šta. Ali eto, vidjet ćemo“, rekao je Vikić za portal Klix.ba.

Dodik smatra da pravosuđe BiH „opravdava zločince Bošnjake”

Mediji u Republici Srpskoj (RS) prenose da optužnicom nisu obuhvaćeni naredbodavci i direktni egzekutori. Nevenka Đokanović, supruga Stevana Đokanovića, jednog od ubijenih u Velikom parku, naslušala se, kako kaže, raznih priča o ovom slučaju.

„Čula sam da su ih ubili u Velikom parku, da su ih odveli na smetljište, da su ih zapalili ispod mosta na Darivi… Druga priča je da su ih ubili i zakopali u Visokom pod oznakama N.N. Bilo je i priča da su zarobljeni pušteni kućama, ali nikad se niko od njih nije pojavio. Svi su oni ubijeni u Velikom parku“, kazala je Nevenka Đokanović za Radio-televiziju RS-a (RTRS).

„Uprkos podignutoj optužnici za zločin nad pripadnicima ЈNA u Sarajevu, srpski narod nema povjerenje u Tužiteljstvo i Sud BiH, jer su te institucije od nastanka radile na štetu Srba.

Pokušava se provesti farsa, kako sa Naserom Orićem, tako i sa ovim. Te institucije su ovdje da opravdaju zločince Bošnjake, muslimane“, izjavio je predsjednik RS-a Milorad Dodik za medije u RS-u.

Komandnu odgovornost je teško dokazati

Optužnica protiv Dragana Vikića i Jusufa Pušine odnosi se na komandnu odgovornost jer su, kako navodi optužnica, propustili da uhapse, procesuiraju i sankcioniraju počinitelje pomenutog zločina. Dosadašnja praksa je pokazala da je takvu odgovornost pred sudom teško dokazati, kaže za Deutsche Welle urednica BIRN-a (Balkanske istraživačke mreže) Erna Mačkić.

„Komandna odgovornost je teško dokaziva. Trenutno najpoznatiji slučaj baziran na tzv. komandnoj odgovornosti je onaj protiv Sakiba Mahmuljina. U predmetu Kravica koji se odnosi na genocid u Srebrenici u slučaju Miloš Stupar nije dokazana komandna odgovornost. U Hagu, također, nije dokazana komandna odgovornost u postupku protiv Sefera Halilovića. Iako u nekim drugim predmetima jeste, kao na primjer u slučaju Šefika Alića, jako mali broj slučajeva tzv. komandne odgovornosti rezultira osuđujućom presudom“, pojašnjava Erna Mačkić.

Trebalo bi da se Sud BiH u zakonskom roku od osam dana izjasni o optužnici u predmetu „Veliki park” koju je Tužiteljstvo BiH podnijelo u četvrtak, 29.12. 2016. godine.