Danas se nastavlja suđenje Naseru Oriću
Suđenje ratnom komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću danas bi trebalo da bude nastavljeno saslušanjem dva nova svjedoka Tužilaštva BiH.
Na ročištu Oriću u Sudu BiH održanom 5. aprila svjedoci Tužilaštva BiH Vidoje Ilić i Milan Jeremić izjavili su da je ratni komandant takozvane Armije BiH u Srebrenici Naser Orić naredio da 12. jula 1992. godine bude spaljeno srpsko selo Zalazje.
Ilić je rekao da je tog dana u selu Zalazje vidio Orića koji je preko megafona čestitao svojim vojnicima na osvojenim srpskim selima oko Srebrenice.
U nastavku suđenja Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću za ubistva srpskih zarobljenika na području srebreničke i bratunačke opštine, Ilić je govorio o napadu na selo Zalazje koje je do 12. jula 1992. godine bilo pod kontrolom srpske vojske.
Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti – Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.
Ilić je rekao da su u predvečerje 11. jula dobili obavještenje da će selo biti napadnuto, nakon čega su žene, djeca i starci otišli na bezbjednije područje, te da su u toku noći pojačali straže.
On kaže da je sutradan u 9.30 časova uslijedio žestok napad iz svih pravaca, te da su srpski borci više časova pružali otpor i uzvraćali vatru, očekujući pomoć koja im nije stigla.
“Nakon višečasovne borbe, nas 15 se povuklo u centar sela u blizini groblja i pridružilo se drugim borcima. Među njima je bio i moj stric Slobodan Ilić kojeg su svi znali kao sudiju”, ispričao je Ilić.
Svjedok je rekao da su bili prisiljeni da se povuku sa te lokacije, te da su on i Radivoje Ostojić utrčali u kuću Gorana Rakića u kojoj su zatekli još nekoliko saboraca.
“Sakrili smo se u potkrovlje i bili smo u bezizlaznoj situaciji. Muslimanska vojska je ubacivala bombe u kuću, kupila stvari, a oko kuće su se čuli glasovi. Kroz šupljinu na zidu vidio sam Nasera sa megafonom koji je hvalio vojsku”, ispričao je Ilić.
U jednom momentu, kaže svjedok, vidio je Orića kako Miju Rakića koji je bio sakriven u susjednoj kući, pita ima li još Srba, na šta mu je ovaj odgovorio da su osim njih sedam, koliko ih je zarobljeno, ostali pobijeni.
“Čuo sam komešanje vojske i počelo je dovikivanje `Evo nam sudije, sad ćemo mu mi suditi`. Pomislio sam na svog strica jer je jedino on bio sudija i školovan čovjek na liniji. To je trajalo oko pola sata, a onda je Naser preko megafona pozvao vojsku da uzmu šta mogu, da u svaku kuću ubace plinsku bocu, zapale selo i da se povuku. Od tada strica više nisam vidio”, izjavio je Ilić.
Svjedok je naveo da su se on i njegovi saborci izvukli iz zapaljene kuće i preko groblja krenuli prema Sasama. Na groblju su, kaže, vidjeli izrešetanog starca Luku Jeremića, a na putu prema Sasama izrešetanog i “od uha do uha” zaklanog Mileta Rakića, te izrešetano tijelo Svetozara Dragičevića.
Ilić je tokom unakrsnog ispitivanja naveo da je u iskazu koji je dao 14. oktobra 2005. godine u Policijskoj stanici u Srebrenici rekao da lično nije čuo ni vidio da je neko zarobljen, te da je to kasnije čuo.
Za svjedočenje, kao i iskaz koji je dao Tužilaštvu BiH prošle godine, rekao je da su tačni, navodeći da u prvoj izjavi “nije rekao neke stvari jer se plašio posljedica”.
Ilić je, na pitanje odbrane, potvrdio da nije vidio plinske boce.
Drugi svjedok Tužilaštva Milan Jeremić rekao je da se sa Radislavom Vasiljevićem, Veljkom Vasićem, Markom i Lukom Jeremićem, te Milenkom Vujadinovićem povukao u kuću Mileta Rakića, a da su se u drugim kućama krili Vaso Vujadinović, Ratko i Radovan Jeremić, Branko Simić, Slobodan Ilić i Mijo Rakić, sa kojima nije imao nikakvu komunikaciju.
“Kada je bačena bomba u našu kuću, ja i Veljko smo istrčali i uletjeli u kuću Dragana Rakića. Tu smo zatekli izrešetanog Dragana, a u kući su bili Milomir Lazarević, Radoja Ostojić, Gojko Jeftić i Vidoje Ilić. Popeli smo se u potkrovlje i nismo pucali, iako smo imali malo municije”, ispričao je Jeremić.
On je posvjedočio da su čuli Orića koji se predstavio preko megafona i pozvao Srbe da se predaju jer su opkoljeni sa svih strana.
“Čuli smo da su se predali Branko i Petko Simić, Slobodan Ilić, Dragomir Vujadinović i Mijo Rakić. Isti glas je nabrojao sela koja su `pala`, da se zarobljenici ne diraju jer će im se suditi u Srebrenici i da se selo zapali”, naveo je Jeremić.
On je potvrdio da je sve to čuo i da ne zna da li je neko gledao šta se dešava napolju, jer su bili sakriveni iza pregrada na raznim stranama.
Jeremić kaže da su, nakon izlaska iz kuće u noćnim časovima, pronašli zaklanog Mileta Rakića, a nedaleko od Sasa ubijene Radivoja Tomića i Željka Giljevića.
Na kraju svjedočenja rekao je da Slobodana Ilića, kojeg je vidio prije napada, više nikada nije vidio .
