Veladžić: Gačić spada u vrlo rijetku vrstu opasnih ljudi

– Danima traje potraga za Edinom Gačićem (42) koji je u prošli ponedjeljak ubio Sauda Sultanića u mjestu Podorašac kod Konjica, a u subotu policajca Mahira Begića u Suhodolu kod Tarčina.

Nakon što je odležao kaznu u trajanju od 19 godina i šest mjeseci, po odluci Federalnog ministarstva pravde premješten je u poluotvoreni tip kazneno-popravne ustanove kakva je KPZ Luke u Bihaću, kako bi se tamo pripremio za život van zatvora.

Prema riječima Edhama Veladžića, direktora KPZ Luke Bihać, tokom boravka u ovoj ustanovi Gačić nije izazivao probleme niti pokazivao bilo kakve znakove antisocijalnog ponašanja. Međutim, tokom redovnih psihijatrijskih vještačenja, ljekari su otkrili da Gačić ima teške psihičke probleme.

“On je došao kod nas 26. jula 2017. godine iz kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa u Zenici. Uz njega je došao i dosije u kojem se odmah vidjelo o kakvoj se osobi radi. Prebacili su ga ovamo. Inače se tako radi svugdje u svijetu, kako bi se pripremio za izlazak na slobodu i na neki način bolje socijalizirao. S njim su svakodnevno vođeni razgovor i lično sam s njim razgovarao tokom obilaska zatvorenika”, govori Veladžić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

On je kazao kako nije stekao dojam da se radi o opasnoj osobi, jer je izgledao sasvim smireno i nije zahtjevao bilo kakve ljekarske tretmane.

“Ali je naš psihijatar ipak utvrdio da se u dubini uma tog čovjeka krije nešto čudno što bi moglo predstavljati problem za okolinu. Bio je, po mišljenju psihijatra koji je ovdje s njim radio, previše hladna osoba i bez emocija”, priča Veladžić.

U dokumentu iz KPZ Luke u Bihaću navodi se da je Gačić, prema dokumentaciji koja je bila na raspolaganju lokalnom ljekarskom timu, odrastao u nepovoljnim porodičnim uvjetima.

U sedmoj godini je ostao bez oca, nakon čega je brigu o njemu preuzela njegova majka, koja je prema njegovim tvrdnjama bila stroga i rigidna što je bio razlog da već kao maloljetnik počne bježati od kuće.

Također se u ovom dokumentu navodi da je tokom rata doživio brojna traumatska iskustva i bio fizički maltretiran. Nakon okončanja rata nastanio se u Sanskom Mostu gdje je živio do počinjenja prvog krivičnog djela ubistva.

“Izvršenom detaljnom psihološkom analizom došlo se do zaključka da se radi o ličnosti kod koje je dijagnosticirana kombinacija šizoidnog i paranoidnog poremećaja ličnost, koje se kod imenovanog manifestiraju u emocionalnoj hladnoći, ograničenosti raspona emocija u interpersonalnim odnosima te odsutnosti i krutosti socijalnih relacija”, govori Veladžić.

Dodao je da se tokom boravka u KPZ Luke nije ni s kim družio, a komunicirao je s drugima isključivo po potrebi i vrlo rijetko.

“Jedan od zatvorenika nam je prenio da je Gačić spominjao nekakav spisak i ljude na njemu s kojima se planira obračunati kada izađe na slobodu. Zato smo i poslali akt upozorenja kada je izlazio na slobodu. Međutim, radi se o vrlo rijetkoj vrsti opasnih ljudi s kojima bi se teško nosile i mnogo uređenije zemlje od naše”, ističe Veladžić.

On dodaje kako jednostavno nema zakonskog mehanizma putem kojeg bi se Gačića moglo držati u zatvoru dalje ili ga smjestiti u bolnicu za duševne bolesnike.

Za sve to je morao postojati valjan dokument s argumentima. O svemu dalje brigu je vodio Centar službe bezbjednosti (CBS) Banja Luka i tamošnji Centar za socijalni rad. Jesu li zakazali Veladžić ne može potvrditi, ali ističe kako je neuvezanost policijskog sistema mogao biti jedan od problema zašto je do ovog došlo.

“Gačić je uredno odležao svoju kaznu i mi nismo imali bilo kakve razloge da ga dalje zadržimo niti je to po zakonu ispravno bilo učiniti. On se po izlasku javio u matični CBS i Centar za socijalni rad koji mu je čak uspio izvršiti povrat određenih nekretnina tamo koje je on nakon toga prodao i kupio kuću negdje oko Konjica te započeo neki biznis. A onda je nakon godinu dana opet nešto puklo u njemu i on je ponovo zapao u to svoje ‘poremećeno stanje'”, govori Veladžić.

On smatra da ne možemo kriviti sistem, jer se radi o osobi koja boluje od simbioze psihičkih poremećaja izmješanih s vjerskim fanatizmom i postratnim traumatskim simptomima.

“Ljudi s takvim poremećajima su vrlo rijetki i jednostavno nepredvidivi. Mogu se godinama ponašati normalno kako bi vas zavarali, a onda odjednom počine najokrutnija zločinačka djela”, kaže na kraju Veladžić.